Da li je Hrvatskoj Godine Gospodnje 2014. potrebno jedinstvo hrvatskog naroda i svih građana, a ponajprije političara, onakvo kakvo je bilo i 1990. godine, kada se stvarala mlada hrvatska država i kada je bilo potrebno obraniti se od velikosrpske agresije? Odgovor je potvrdan.
Zamisao o potrebi najprije dijaloga, a potom i dogovora, o tome što nam valja činiti za dobrobit Hrvatske, koju je u zadnje dvije godine napustilo oko 30.000 mladih, u kojoj će u školske klupe ove jeseni sjesti 5.727 prvašića manje, što govori o demografskom deficitu, u kojoj je broj umirovljenika, prema pisanju Jutarnjeg lista, po prvi put premašio broj zaposlenih, u državi u kojoj je svaki treći stanovnik potencijalno siromašan, u atmosferi općeg beznađa i besperspektivnosti, prvi put su, i to u Večernjem listu, zajednički predstavili Hrvatska biskupska konferencija (HBK) i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU). Priča je, iako je inicijativu načelno podržao i predsjednik RH Ivo Josipović, medijski potrajala svega nekoliko dana, a prijedlog je sasiječen u startu upravo u riječkom Novom listu.
Nitko od političara, osim predsjednika Nacionalnog foruma, koji je u koaliciji s HSLS-om, PGS-om i Listom za Rijeku, dr. Nikice Gabrića nije na to reagirao. A Gabrić se obraća premijeru Zoranu Milanoviću od kojega ne traži ni ostavku, ni prijevremene izbore, već se zauzima za razgovor o bitnim pitanjima nacije, što bi bilo motivirajuće, što bi ponudilo optimizam, a zašto ne i nadu za sve bolesnije, a pogotovo moralno, hrvatsko društvo. I pripadajuću demokraciju.
“Bez nacionalnog konsenzusa, piše Gabrić Milanoviću, ne može se provesti reforma zdravstva, reforma obrazovanja, i reforma mirovinskog sustava. To su tri etička temelja društva koja se odnose na zdravlje, mlade ljude i odnos prema vlastitim roditeljima. Također, bez nacionalnog konsenzusa ne može se provesti reforma izbornog sustava i teritorijalnog ustroja. Bez provedbe ovih pet temeljnih reformi ne može se provesti ni gospodarski oporavak zemlje.”, piše Gabrić konstatirajući da imamo veliku državu, a malu ekonomiju. Jedino što je uvaženi dr. Nikica Gabrić propustio napisati premijeru je to da smo mala zemlja za veliku korupciju…
Biti će zanimljivo pratiti na kakav će odjek u hrvatskoj javnosti imati ovo pismo. I hoće li premijer Zoran Milanović primiti, što bi bilo pristojno, dr. Nikicu Gabrića na ozbiljni razgovor da bi iz prve ruke saznao što mu ovaj uspješni doktor, poduzetnik i političar ima još za reći. Ako je Zoran Milanović pronašao vremena da primi župana Zlatka Komadinu, koji mu je u znak pomirenja zbog afere Linić, donio bocu rakije, fotografija susreta je na naslovnoj stranici subotnjeg riječkog dnevnika na talijanskom La Voce del popolo, onda bi mogao pronaći vremena i za dr. Nikicu Gabrića. Za razgovor o toliko potrebnom nacionalnom konsenzusu. E, da, ne bi bilo loše kad bi Gabrić pismo slična sadržaja uputio i predsjedniku najjače oporbene stranke, šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku, a sve u cilju snaženja inicijative, koju podupiru i HAZU, kao krovna akademska institucija, i utjecajna Katolička Crkva!(Giancarlo KRAVAR)
