Dan neovisnosti blagdan je u Hrvatskoj koji se obilježava 8. listopada i neradni je dan. Toga dana 1991. godine Hrvatski sabor je jednoglasno donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Zanimljiva koincidencija, toga datuma, 8. listopada 1075. u Solinu je okrunjen kralj Zvonimir krunom koju mu je poslao papa Grgur VII., što je bila potvrda priznanja Kraljevine Hrvatske kao međunarodnog subjekta.
Ostvaren je san generacija Hrvata za samostalnom državom. Odluku o proglašenju neovisnosti u podrumu zgrade INA-e u Zagrebu pročitao je potpredsjednik Sabora, koji se danas sumnjiči da je istovremeno bio i agent Slobodana Miloševića, bivši osječki javni tužitelj, pa politički uznik Vladimir Šeks. Bila je to potvrda odluke od 25. lipnja iste godine (nadnevak koji slavimo kao Dan državnosti), kojom je stavljena točka na učešće Hrvatske u zajednici južnoslavenskih naroda.
Danas, 23. godine poslije, Hrvatska je 28. članica Europske Unije, koja funkcionira više-manje kao bankarsko-korporacijski projekt, ali bez dobre financijske podloženosti nije nikad mogla opstati niti jedna država. Kako Hrvatska stoji po tom pitanju? Danas smo dužni oko 60 milijardi eura, država je na rubu bankrota, pa bez daljnjeg zaduživanja i prebacivanja odgovornosti na unuke za otplaćivanje kredita ne bi mogli funkcionirati.
Jezici i kultura južnoslavenskih naroda vrlo su bliski. A tu su još uvijek i jake gospodarske veze. A i geopolitički smo jedan prostor. Zbog toga i nije čudno što je osnovni zadatak Hrvatske u EU da zemlje Zapadnog Balkana ili Regije (što su eufemizmi za bivšu Jugoslaviju plus Albaniju) što prije uvede u zapadnovropski civilizacijski krug. Iako i Rusija (Srbija i Republika Srpska) te Turska (Bosna i Hercegovina) imaju svoje interese na ovim prostorima.
Neovisni smo. Od koga? Od Beograda? Dobili smo zato Bruxelles, glavni grad Belgije i EU, ali i drugi glavni grad Lijepe naše. Nikad, a pogotovo ne u današnje vrijeme nije bilo apsolutne neovinosti. Kao što su ljudi međusobno ovisni jedni o drugima, tako su i države. Koja više, koja manje. Dobro je što je HR u Europskoj Uniji. Prednosti su veliko tržište za izvoz, za odlazak na studiranje, za traženje posla itd. Neovisnost? Neovisni smo koliko to možemo biti. Apsolutno nikad.(Giancarlo KRAVAR)
Gospodine Kravar, nije osnovni zadatak Hrvatske u EU,da zemlje Zapadnog Balkana ili Regije, što prije uvede u zapadnoeuropski civilizacijski krug. To je laž i interes UK kojeg sprovodi odnarođena vlast u Hrvatskoj, a ta politika je na teret interesa građana Hrvatske, tako da se neprirodno i ulizivački podilazi politici velikosrba u vlasti Srbije, ali se i zanemaruje položaj BiH Hrvata u ravnopravnosti s Bošnjacima. Konačno, Hrvatska je ušla u EU ne radi civilizacijskog kruga, već da bi u zajednici s EU državama kroz razmjenu roba i usluga bila naprednija i razvijenija, iako je Hrv. balkanizirana od 1918, te pod “komunističkom” tlakom od 1945. godine do danas. Nas, građane su vlasti prodale stranim interesima u interesu vlasti.