Bila su to ratna vremena. A u ratu prvo strada čovjek, pa istina onda. Ovo je priča o stradanju jednog čovjeka, jednog riječkog dječaka, o njegovoj smrti, ovo je priča o stradanju istine, o stradanju pravde.
Bilo je kasno navečer kada je u redakciju Novog lista meni kao ratnom uredniku unutrašnjo-političke rubrike stigla vijest iz Kriznog štaba za obranu Rijeke (predsjednik Slavko Linić) da je ispred vojarne na Katarini poginuo dječak Kristijan Mrle.
Što je on učinio? Da li je bio naoružan i želio napasti oficire i vojnike JNA koji su tamo bili? Ne. On je tamo živio. I jednog se poslijepodneva, kao i uobičajeno došao tamo igrati. Što dijete zna da se u međuvremenu promijenilo.
A promijenilo se. Netko, a zna se tko je u 13. riječkom korpusu JNA mogao izdati tu komandu, je naredio da se van kruga (sic!) kasarne na Katarini postavi – MINSKO POLJE! Čovjek koji je to naredio izravni je krivac za smrt dječaka Krileta, koji se onako dječački došao samo igrati na Katarinu.
Predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Mile Biondić ne jednom je izravno prozvao odgovornog za taj čin. Ali, to u riječkoj javnosti niste mogli pročitati.
Mile Biondić je osobno podnio kaznenu prijavu protiv general- majora neprijateljske vojske Marjana Čada, ali je odbijen s obrazloženjem da Kristijan Mrle nije s njiim u srodstvu, te da nema zakonske osnove za podnošenje kaznene prijave.
MInistar pravosuđa Orsat Miljenić (SDP) je nakon odluke Haaškog suda o tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid izjavio: “Vrhu JNA Hrvatska će suditi kad tad”. Nakon smrti dječaka Kristijana Mrleta Policija (načelnik Josip Kukuljan, SDP), je napravila elaborat o tom slučaju.
Židovi imaju Anu Frank, čiji su mladi život prekinuli fašisti, a Rijeka ima dječaka Kristijana Mrleta, čiji je mladi život prekinula fašistička JNA. Sazrijelo je vrijeme da odgovorni za smrt dječaka Krileta, a oni su još živi, pače i mirno žive u Rijeci, odgovaraju pred licem pravde. Po važećim zakonskim propisima DORH je dužan pokrenuti postupak ako ima određena saznanja da bi se utvrdila istina. A ta saznanja ima.(Giancarlo KRAVAR)
ovo je ipak propagandni pamflet, pisano kao da je u pitanju dijete od 3 godine, a ne 16 koje se išlo igrati sa lopaticama i kamenčićima ne znajući ništa o vojsci i minama. I ja sam se našao u minskom polju stariji od njega, ali samo zbog svoje gluposti.