Venecija, jedan od najpoznatijih gradova na svijetu, poznata je po svojoj jedinstvenoj arhitekturi, kanalima i povijesnom značaju. No grad istovremeno doslovno tone. U posljednjih stotinu godina tlo ispod Venecije spustilo se za 25 centimetara, dok je razina mora porasla za gotovo 30 centimetara. Posljedica toga su sve učestalije poplave koje ozbiljno prijete budućnosti grada.
Turisti je žele vidjeti dok još mogu, stanovnici se bore s realnošću
Za milijune posjetitelja koji godišnje dolaze u Veneciju, njezina ranjivost samo pojačava dojam posebnosti. Mnogi žele doživjeti “grad koji tone” dok još postoji. No za stanovnike to znači stalnu borbu protiv vode, rastućih troškova života i otežanih uvjeta stanovanja. Postavlja se pitanje – postoji li dugoročno rješenje koje može spasiti grad?
Ambiciozni plan: Dizanje cijelog grada ubrizgavanjem vode
Profesor Pietro Teatini sa Sveučilišta u Padovi iznio je rješenje koje se čini gotovo kao znanstvena fantastika: podizanje Venecije ubrizgavanjem vode u duboko podzemlje. Teatini vjeruje da bi se kontroliranim ubrizgavanjem slane vode na dubinama od 600 do 1000 metara moglo podići tlo ispod Venecije za 30 centimetara – dovoljno da grad dobije 50 godina vremena za pronalaženje trajnog rješenja.
MOSE – skupa brana koja nije dugoročno rješenje
Trenutna zaštita grada je sustav brana MOSE koji se dižu iz morskog dna kako bi zaustavile visoke plime. Iako projekt vrijedi više od 6 milijardi eura, već sada se koristi znatno češće nego što je prvotno planirano. Poplave viših razina, koje su se nekad događale par puta godišnje, sada se bilježe više od 150 puta u dvije desetljeća.
Projekt profesora Teatinija – kako bi funkcionirao?
Za razliku od MOSE-a, koji privremeno zatvara lagunu i remeti prirodne tokove, Teatinijev plan bi trajno utjecao na podizanje tla. Inspiraciju je pronašao u skladištima plina u nizini rijeke Po, gdje se pokazalo da se tlo diže kad se spremnici pune. U Veneciji bi voda umjesto toga bila ubrizgana u podzemlje, stvarajući stabilno podizanje tla bez pucanja stijena.
Pilot projekt bi uključivao jednu testnu bušotinu, uz niskotlačno ubrizgavanje vode. Trošak testiranja procjenjuje se na 30 do 40 milijuna eura, dok bi kompletni projekt bio čak tri puta jeftiniji od MOSE-a.
Protivnici i izazovi projekta
Neki geolozi skeptični su prema ovoj ideji, smatrajući da podzemne strukture možda neće izdržati promjene. No Teatini tvrdi da je sve temeljeno na višegodišnjim istraživanjima i da postoje realne šanse za uspjeh, ako postoji politička volja.
Spašavanje grada ili odustajanje?
S obzirom na sve veće troškove života i sve manji broj stanovnika, dio javnosti postavlja pitanje isplativosti spašavanja Venecije. Grad broji manje od 50 tisuća stanovnika, a većina se preselila na kopno. Ipak, profesor Teatini smatra da bi bilo neodgovorno napustiti jedinstveni grad s tisućljetnom poviješću.
“Venecija je neponovljiva. Spašavanje grada u njegovom prirodnom okruženju, uz očuvanje lagune i povijesnog duha, trebala bi biti misija cijele Europe – pa i svijeta”, poručuje Teatini.
