“PRSTOM U OKO” Nenada Bunjca: DA MI JE BITI PRVI MUŠKARAC

Svakog prvog u mjesecu u našoj maloj obiteljskoj zajednici nastane goli financijski pakao prema kojem je sastavljanje hrvatskog proračuna dječja razbibriga. Plati račune monopolistima i zakonskim gulikožama, odvoji za benzin, uračunaj neophodne ženske potrepštine i marendu, kupi duhan i podmiri Crnu knjižicu u birtiji, nepredviđene troškove tipa začepljen odvod, puknutu gumu ili krepanu perilicu zakopaj u zemlju s krvavom kokošjom nogom i triput se prekriži okrenut Istoku. I kako god prevrneš kupić, nikad ne ostane dovoljno osim za nategnuti život do slijedećeg prvog. Svaki put zaključimo da će ona povećati broj svojih prijevoda & instrukcija, ja broj svojih tekstova koje će mi možda jednom i platiti. Izljubimo se i tješimo se da barem nemamo kredit u švicarcima, iskreno se divimo jobovskom strpljenju i odricanju tih ljudi. U doba kad ne možeš od susjeda očekivati da ti stane na putu za posao jer ti je otkazao 15 godina star auto ili posuditi 50 kuna od poznanika za taxi jer si u gradu dok tuče bura, a u drugoj jakni ti je ostao kompletan novčanik, sretan si što imaš aman-taman da te država pusti na miru i za kokice & pivo u Cinestaru srijedom kad su povoljnije cijene karata. Nema para, nema posla, nema samilosti, nema čovjekoljublja, ali jebote, živi smo do prvog.

NAŠ SAVJETNIK JAKOV IMA DOBAR PARFEM

I tako, dok se veselim k’o prase u blatu jer sam pronašao dvjesto, hej, 200 kuna, u ljetnoj košulji koju sam prerastao na području abdomena, čitam kako je predsjedničin prvi muškarac Jakov Kitarović zaposlen od 24.02.2016 u AD Plastika iz Solina na radnom mjestu “savjetnika za sigurnost”. Samo tako, brinut će za sigurnost proizvodnje plastične galanterije za savjetničku plaću od 21 tisuću kuna plus službeni auto, karticu i tajnicu dobrog dupeta. Zanimljivost je tim veća što je čovjek samo devet dana prije dobio raskid ugovora u informatičkoj tvrtki Reversibing Labs u kojoj je radio šest mjeseci također kao “savjetnik nečega” za još masniji honorar. Naime, kad su svojedobno mediji pitali nadležnog kadrovika u spomenutoj informatičkoj tvrtki što točno radi, odgovorio je, citiram; “Nisam siguran što točno radi, malo ga viđamo. Znate, ovo je virtualni svijet, a siguran sam da za stručnjaka poput gosp. Kitarovića sigurno ima posla”. Wow! Pa da, virtualni svijet, virtualni posao. Zamislim nešto što trebam raditi, pa to i radim sa svojim virtualnim specijalnim sposobnostima. Logico, e? Jedino što nije logično u cijeloj toj priči jest da je predsjednica KGK-a upravo u tom razdoblju njegovog “virtualnog savjetništva” u polušali izjavila za “24 sata” kako je “vrijeme da se Jakov prestane igrati i brinuti za djecu i počne nešto raditi”. Jer, dug je mjesec i treba platiti T-com & HEP što lome kičmu ovrhama smrtnicima za 110 kuna duga izmišljenih davanja, a Jakove moj, ovi iz Sabora stalno nešto seruckaju o smanjenju plaća državnim dužnosnicima. Samo nije mi jasno kako se to Jakov igrao doma điha-điha s dječicom i istovremeno brinuo za laboratorijsku sigurnost informatičke tvrtke. Bit’ će ko u “Nemogućoj misiji 5” – “Resetiraj firewall i podgrij grah od jučer. Ne, ovo drugo sam rekao punici”. Očigledno je uspješno sve to hendlao jer rijetko netko tko dobije otkaz, uspije to u novoj firmi prikazati kao preporuku za menadžerski ugovor.

Šalu na stranu, jasno je kako je naš Prvi Muškarac dobio taj posao – izvadio zakopane solde iz vrta, potplatio vlasnika solinske tvrtke da mu “ponudi bilo kakav posao” jer zamislite sirotog Jakova kad pošpricanog kašicom, dok miriše na zapršku pomiješanu s “Armanijem”, sprema kupku KGK-a, drhturi od pomisli na slijedeća dva sata koja slijede: “I tako ti moj Jakove dođem na posao, a ono odmah s vrata napalo me s Pupovcem, riješim se te Srbende, evo ih s Lozančićem, Karamarko cmolji oko Brkića, zadavit’ ću onog Oreškovića prvom prilikom, sama sam ti, moj Jakove, ni’ko mi ništa ne pomaže….”. Solin zvuči divno daleko. Brižni Jakov, čudi me da nije tražio posao savjetnika na svjetioniku.

KRALJICA BALKANA & BALKANCI

A zapravo, dok mi po enti put pokušavamo presložiti kućni proračun i pronaći honorarni posao od 500 kuna za koji ti neće zalijepiti kaznu od 30 tisuća kuna zbog “nèplaćenog poreza”, oni si otvoreno pogoduju, namještaju poslove u milijunskim iznosima i pritom, ne vide ništa sporno. Pa tko će strikanu Jakovu odbiti dati posao kad ga predsjednica lijepo zamoli? Jer, ruka ruku mije, povoljan kredit ili povlaštena informacija znači daleko više od 200 tisuća kuna honorara za “savjetničke usluge”. A takvo ponašanje ima svoje ime – korupcija i to na najvišem državnom nivou. Nije dovoljno što smo na svim mogućim svjetskim listama označeni kao duboka koruptivna zemlja, u rangu Konga ili Rumunjske, nego kao “pod normalno” doživljamo kako nesretni Jakov trpa izdašne honorare u predsjedničin proračun. A tamo su svoj polog ostavili i Mamić i prijatelji pomilovanog kriminalca Leona Sulića & co., bez prevelikih posljedica. Koliko velike budale moramo biti da bi to vječno trpjeli?

I sad će me neki podanik & dušebrižnik “Kraljice Balkana” prozvati: “A ti ne bi da možeš?”. Ne bih, majstore, ja bih samo da mi daju zasluženo. A može i da samo na jedan dan budem Prvi Muškarac, zapamtila bi ga..

 *Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Rijeka danas

O autoru:

“Suviše čudan da bi živio, suviše čudan da bi umro. Ratovao, pisao, trošio & ljubio. Istraživački novinar u doba dr. Tuđmana i dr. Ivića Pašalića za “Novi list”, “Feral Tribune” & co., proganjale su ga obavještajne službe, bio je udarna vijest u Dnevniku HRT-a, pokušali su ga oteti, zataškati i zatvoriti. Pobjegao u umjetnost i ignorirao budale. Svejedno & unatoč svemu, sve preživio i vratio se jači nego ikad. Najkontroverzniji novinar koji je hodao ovim prostorima za Rijeka Danas piše kolumnu “Prstom u oko”. Let 3 mu je oteo bolji naslov.”