Melissa Nole i njezin suprug zamišljali su neku vrstu putovanja kao u starim vremenima, ali potrebe njihove djece bile su na prvom mjestu
Putovati je za mnoge regenerirajuće i – ponekad – neophodno iskustvo, zbog čega je s tim teško prestati kada imate malu djecu. Ako ne želite odustati od ovakvog iskustva, morate uzeti u obzir sve potrebe jednog malog stvorenja. Melissa Noble, australska novinarka, ispričala je svoje iskustvo putovanja u Kanadu sa svojom malom djecom. Ona i njezin muž živjeli su tamo kad su bili mladi i jedva su čekali povratak na ta mjesta. Prisutnost njihove djece, međutim, spriječila ih je da u potpunosti uživaju u tom svom putovanju.
Svjedočanstvo
„Među našim najsretnijim uspomenama su one vezane uz život u Banffu, u Rocky Mountainsu, gdje smo upoznali druge mlade ljude, proživjeli epske avanture na otvorenom – piše u svojoj priči na Business Insideru – Ovaj put, međutim, imali smo sa sobom svoju djecu od 4 godine i 1 godine i 8 mjeseci.”
Let od 17 sati, zatim deset dana u kamperu i mnogo prijeđenih kilometara: vrlo lijepi trenuci, ali i teško naučene lekcije. „Na našem prvom putovanju u Banffu nismo imali nikakvih obaveza. Ovaj put smo imali dva čovječuljka o kojima smo se trebali brinuti. Oni su bili na prvom mjestu”, kaže.
Što se promijenilo
«Prije dolaska naivno sam zamišljala da mogu ići na epska planinarenja s djecom privezanom na leđima – piše ona – U stvarnosti, oni nikako nisu htjeli ići na planinu». Stoga su odlučili vrijeme provesti u kratkim šetnjama s nekoliko zaustavljanja kako bi promatrali prirodu koja je privukla pozornost njihove djece. Ipak su u svojim sjećanjima rado nakupili mnogo lijepih zajedničkih trenutaka: promatranje leptira, branje cvijeća i jedenje grickalica. Međutim, bilo je to drugačije putovanje od onoga što su zamišljali i željeli.
„Razmišljajući o tome – priznaje Noble – bilo bi bolje da smo pričekali da nam djeca odrastu prije nego što ih odvedemo u inozemstvo. Ponekad ih pitam za Vancouver ili određeno jezero koje smo bili posjetili u Kanadi. Oni me samo blijedo pogledaju. Bili su ipak premali da bi se sjećali te cijenili privilegiju (i trošak) putovanja u drugu zemlju.”
