Svijet je pun priča koje iznenada izlaze na vidjelo i koje brzinom svjetlosti putuju internetom i iznenađuju korisnike. To su priče koje pozivaju na razmišljanje, s obzirom na to da se, ovisno o različitim zemljama, radna okruženja jako razlikuju.
Mnogi ljudi napuštaju svoju domovinu kako bi sreću potražili u inozemstvu. To nije nimalo lak izbor, jer morate se oprostiti od svojih najmilijih, članova obitelji, starih prijatelja, mjesta djetinjstva i mladosti. Moramo sve uzeti u obzir, ali oni koji žele poboljšati svoje živote, često su prisiljeni izabrati taj put.
Nije se lako prilagoditi novoj sredini, sa svojim navikama, tradicijom, načinom života koji djeluju na emotivnu i radnu sferu. Svaka zemlja ima svoje običaje. Zaista je puno onih koji nakon nekog vremena povjeruju da su napravili pravi izbor.
U novoj zemlji pronalaze stabilno zaposlenje i, ako imaju sreće, čak i ljubav, zasnivaju obitelj. Priča se tiče žene koja je pet mjeseci radila kao kućna pomoćnica u Švicarskoj.
Nakon 20 godina dobila je pismo snažnog sadržaja, a ticalo se njezine mirovine.
Ova priča je odmah obišla internet i mnogi su imali priliku saznati što se dogodilo jednoj, danas već starijoj, ženi koja je kao vrlo mlada 5 mjeseci radila kao kućna pomoćnica u Švicarskoj. Od tada je prošlo dosta vremena i Taylor, tako se gospođa zove, gotovo je bila zaboravila to iskustvo.
Stoga je, kada je primila pismo iz grada Berna, nakon što je pročitala njegov sadržaj, pomislila da se radi o šali jer su tamo bile napisane upravo ove riječi: “Draga gospođo, želimo vas obavijestiti da ste nakon ispunjenja određenih godina života stekli pravo na mirovinski dodatak koji se odnosi na razdoblje rada u Švicarskoj 1999. godine.“.
Imala je pravo na 43 eura mjesečno. Žena je u nevjerici, nakon početnog trenutka šoka, počela skakati od sreće, ali je odmah pozvala svog supruga Švicarca, kojeg je bila upoznala u vrijeme kada je bila kućna pomoćnica.
Okrenuvši se prema njemu, upitala ga je: “Čini li ti se mogućim da su me se nakon svih ovih godina sjetili?” . Partner joj je bez imalo oklijevanja odgovorio: “Normalno, naravno.” Normalno, tamo gdje se poštuju zakoni, gdje građanin plaća poreze, a zauzvrat prima usluge.
Da se to dogodilo u nekoj drugoj zemlji na svijetu, Taylor vjerojatno nikada ne bi bila dobila novac koji joj pripada, no srećom sve je prošlo dobro i nakon početnih trenutaka čuđenja uslijedio je vrlo snažan zagrljaj dvoje supružnika koji su odlučili proslaviti uz finu večeru zajedno sa svojom djecom i unucima.
