Riječane u Sabor!

Pred nama su možda i zadnji dani mira i odmora jer već polovicom kolovoza počinje maltretiranje javnosti političkim i politikantskim marketingom. Izbori za Sabor Republike Hrvatske su pred vratima. Umjesto sučeljavanja programa i osoba koje te programe misle provoditi dobit ćemo prepucavanja dviju nacionalnih opcija željnih vlasti, a ne upravljanja državom u korist stanovnika. Zar smo zaboravili da biramo zastupnike u Sabor, a ne Vladu? Zastupnici bi trebali biti ljudi koje smo izabrali mi – građani, a ne neka lokalna stranačka centrala.

Koliko puta smo se, gledajući prijenos saborskih sjednica, zapitali „Zar su to ljudi koji mene predstavljaju? Zar su to ljudi koje smo poslali u Sabor da bi predstavljali NAŠE interese?“ Vidjeli smo samo prepucavanja lijeve i desne koalicije kojima je jedini cilj hvaliti svoju i kuditi suprotnu stranu. I jedni i drugi jednako su bili plaćeni za izostajanje sa sjednica, za „prosvjedno“ napuštanje sjednica, za pretvaranje Sabora u birtiju,…To su bili (kao) naši poslanici, a zapravo uposlenici središnjica nacionalnih stranaka.

Što je sa onim glasačima koji su glas sdp-u dali zbog Milana Bandića, a u Saboru se umjesto njega pojavi neki novi mladi „kadar“ po odluci središnjice? Što je sa onim glasačima koji su glasali za hdz zbog Glavaša, a onda on osnuje svoju stranku? Što je sa svim onim prebjezima iz stranke u stranku koji su (navodno) promijenili svjetonazor?

Ali, gdje su zastupnici regija, oni zastupnici koji će svoju regiju i svoje birače predstavljati u Saboru, a da ne moraju svoj stav korigirati u raznim središnjicama? Osim Istrijana i Slavonaca nema niti jednog regionalca. Doduše, Slavonci (hdssb) su se odvojili od hdz-a zbog nekih drugih stvari, a ne zbog regionalizma. Pristupio im je čak i istaknuti sdp-ovac u kojega se sdp zaklinjao i koji ga je svojom politikom upisa na izborne liste i postavio u Sabor.

Zašto svog zastupnika u Saboru nemaju Dalmatinci, Međimurci, Dubrovčani, Gorani, Ličani, boduli…? Zašto u Saboru nema predstavnika Rijeke? Ne predstavnika iz Rijeke, Riječanina po zanimanju i onih kojima je svanulo jer ih je „netko“ stavio na stranačku izbornu listu.

Od ovih dosadašnjih „riječkih“ zastupnika-poslanika niti jednom nisam čuo da su se zalagali za Rijeku, za građane našeg grada, za naš posao ili za naš svakodnevni život. Ne, oni su se nadigravali sa svojim suparnicima, a naš grad je izgubio u toj igri. Mi, građani smo izgubili u toj njihovoj igri. Naš grad nisu predstavljali Linić, Jovanović, Jerkovićka ili Buterinka. Oni su predstavljali svoje stranke, a ne građane Rijeke. Koliko to daleko može ići vidjeli smo i pri potpisivanju najnovijeg „istarskog ugovora“ pri čemu je samozvani budući premijer bio spreman na sve samo da spriječi konkurenciju u potpisivanju ugovora koji je bitan za Istru.

Nisu mu bili bitni stanovnici te regije i njihov napredak nego vlastita sujeta i vježbanje mišića u „složnoj“ koaliciji. Regionalist (jer nije ništa drugo) Jakovčić ga je, izgleda, otpilio i pokazao da mu je važniji sadržaj od forme. Ne zaboravimo da je Ids i u Račanovoj odbrojavajućoj (6-5-4) koaliciji bio karika koja je prva otpala.

Krajnje je vrijeme da i Rijeka u Sabor pošalje svog zastupnika. Bilo bi lijepo vidjeti nekog tko ne želi i ne mora trzati na svaki mig iz Zagreba, nekoga tko će se u Saboru boriti za interese Rijeke i svih njenih građana. Sdp i hdz sa svojim listama provjerenih kadrova nisu ispunili očekivanja velikog dijela svojih sugrađana.

Pošaljimo Riječana ili Riječane da predstavljaju Rijeku u Saboru i neka daju povjerenje onom mandataru Vlade koji bude najviše ponudio Rijeci i Riječanima i koji će podržati regionalni razvoj. (niko buronja)