Riječani nezainteresirani za EPK, gradske vlasti će ih okriviti za svoj nerad i neuspjeh!

Piše: Željka Barbarić/onenastupaju.hr

Eto doživjeli smo nas dvije, Tamara, i to! U kulturnim strukturama grada zahuktala se tema stvaranja publike kao preduvjeta za uspjeh projekta Rijeka 2020 EPK. Tema je to na koju smo se više puta osvrnule u ovo malo više od pola godine pisanja bloga Rijeka izbliza i izdaleka. Naime, ne trebaš biti kulturni mag da shvatiš da Riječani pojma nemaju što je EPK, da pojma nemaju što se od kulturnih događanja na temu Rijeka 2020 EPK u gradu događa, npr., večeras.

TKO JE KRIV ŠTO NEMA PUBLIKE

Da se vratim ja na naše kulturne gurue. Čitam, tako, njihove izjave i ne znam bi li plakala ili se smijala. Ujedinile se sve sile gradskih kulturnjaka u nastojanju da nađu Pedra, tim više što su i iz EU dobili packu da im komunikacija s publikom, odnosno marketing i nije baš bolja strana. Traži se, dakle, tko će biti krivac ako projekt EPK propadne sada kada su se gradski vijećnici ipak dogovorili i dali prolaz proračunu. Nije trebalo dugo da saznamo u kojem smjeru se ide. Sada bi krivci trebali biti ni više ni manje nego sami građani grada koji teče. Nanizali se tako u našim lokalnim medijima i po portalima “tužni” tekstovi o inertnim, nezainteresiranim Riječanima. Riječani vole kulturu, ona im je bliska, ali ne idu na kulturna događanja jer su nezainteresirani. Nisam baš sigurna kako ti pojmovi mogu jedan s drugim, ali valjda kada to kažu odgovorne osobe može.

Sve me neodoljivo podsjeća na moje klince iz perioda osnovne škole (kasnije više nisu pokušavali), kad su vikali: “Mamaaaaa, mene ta učiteljica mrzi, dala mi je jedan! Mamaaaaaa, sva sam znao/la, a dala mi je tri!” Svi moji školarci čuli bi isti odgovor: “SLUŠAJ NA SATU I ZAGRIJ STOLICU! AKO TI NEŠTO NIJE JASNO PITAJ!”

Kako ono kažu, krenimo pozitivno! Da, mogu se složiti da smo mi građani Rijeke poprilično inertni, da nas malo što osim nogometnog kluba Rijeke kontinuirano zanima (barem muški dio), da smo zabili glave u pijesak, da samo grintamo iz naših fotelja, ali ne poduzimamo ništa osim klikanja po Facebooku. Mogu se složiti i s time da ne idemo dovoljno na kulturna zbivanja, da ne sudjelujemo aktivno u aktivnostima koje organizira grad. Čak se mogu složiti i da dio krivice snose financijski razlozi, a dio “previše” izvora informiranja kojima smo bombardirani. Međutim, nikako, baš nikako se ne mogu složiti da oni koji su plaćeni da o svemu tome brinu ne znaju što bi i kako osmislili da tu situaciju promijene. Umjesto truda i slušanja, ekipa odabire “kukumakanje” i prebacivanje krivice! Baš odlično! Isproban i uspješan način u nas Hrvata. Mi ćemo vas plaćati, a vi ćete reći da smo mi krivi jer ne prepoznajemo vaš rad. Btw koliko ljudi imate u odjelu marketinga? Koliko je ono novca dobio Vuk Ćosić i/ili njegova firma? Ima li on još uvijek ugovor sa Rijeka 2020 EPK za aktivnosti naziva komunikacija i marketing? I dalje niste u stanju prihvatiti ideje riječkih ljudi koji to godinama rade ili smatrate da oni to ne znaju? Grrrr….
Sve je počelo par dana prije dočeka nove godine. Osvanulo je na stranicama Rijeka 2020 EPK otvoreno pismo zaposlenice EPK Jelene Tondini naslovljeno “Budimo na zimi” (http://rijeka2020.eu/budimo-na-zimi/). Smrznula se mlada Jelena u četvrtak između 16 i 19 sati na, kako ona kaže, “malosalonskom frontu” a da joj nitko prišao nije. Nitko je nije pitao kako EPK, nitko napao: “To ne valja!” Nitko pohvalio: “Sjajni ste!” Zaključak je jasan. Ti Riječani su za EPK nezainteresirani. Jednostavno, nije ih briga! Baš šteta.

I NEZNANJE JE DOBRO PLAĆENO

I baš čudno rekla bih, i dodala da sam „šokirana“ tim iznesenim činjenicama. Tek sada su shvatili da Riječani o njihovom radu pojma nemaju??? Uhhh… Najradije bih poslala mail sa samo jednom rečenicom: “Rekla sam vam!” Naime, rekla sam Jeleni Androić i Slavenu Tolju, kada sam ih posjetila na prvom malosalonskom druženju, da sjediti zimi ispred Malog salona nakon 16 sati nema apsolutno nikakvog smisla. Potpuno promašen termin. Tada ljudi na riječkom Korzu više skoro da nema. Prvo, jer je zima, pa dalje u to vrijeme idu kući umorni od posla i već im je lagano pun kufer svega, a drugo crijeva im već žestoko krulje od želje za ručkom. Osim toga, mjesto između stupova Malog salona je skoro pa nevidljivo. Nikome nisi na putu, nitko se o tebe ne spotiče i skoro nitko te niti vidi, niti čuje.

Pa evo ponovo moga prijedloga (ponavljanje je majka znanja) – stavite jednu kućicu/nadstrešnicu/šator (barem ih je sada nakon adventa ostalo) na sredinu Korza. Zagrijati je možete vanjskim grijalicama da se više ne smrzavate i na navlačite prehladu (ako ništa drugo pojedinci će sjesti i da se malo zagriju). Primjereno je izreklamirajte, recimo jednim panoom na Jadranskom i drugim na Jelačićevom trgu, a možete staviti i koji plakat u lokalne, riječke autoprijevoznike. Sjedite tamo četvrtkom od 11-14 sati. Sve ostale dane i sate, npr. od 9 do 11 sati i od 14 do 19 sati stavite riječke studente i/ili volontere da odgovaraju na jednostavna pitanja i dijele neki promidžbeni materijal o događanjima tog tjedna u našem gradu i županiji. Vjerujem da vam u ovome može pomoći i Turistička zajednica (TZ). Ako ništa drugo probajte…

Na žalost to je bio samo početak kukanja. U Novom Listu od 8. siječnja, o stvaranju publike progovorili su i “glavni” kulturnjaci grada (http://www.novilist.hr/Kultura/Stvaranje-publike-Do-kada-ce-kultura-biti-rijecko-nezeljeno-dijete?meta_refresh=true). Pa tako naš pročelnik za kulturu Ivan Šarar kaže da se iz aviona vidi da nešto ne štima sa stvaranjem publike, ali on osobno ne zna kako to popraviti. Da slučajno ovaj gospodin radi u nekoj multinacionalnoj kompaniji najmanje što bi mu se dogodilo bilo bi da mu smanje plaću za ovakvu izjavu u medijima, a u najčešćem slučaju bio bi smijenjen sa menadžerskog mjesta, što zbog malodušnosti, što zbog širenja loših vibracija i neinovativnosti. Na žalost kada sjediš u lokalnim foteljama možeš svašta izvaliti, ostati živ i još si za to lijepo plaćen.

Pa još kaže da nemaju Riječani novca za kulturna zbivanja… Zasigurno točno jer niti Rijeku nije zaobišla gospodarska kriza. S druge strane, naša kazališta, HNK Ivan Zajc i Lutkarsko kazalište, ne vidim da imaju problema s punjenjem gledališta u zadnjih godinu, dvije dana. Npr. sjećam se lani izloženih fotografija lutaka Petra Fabijana na Korzu, kao i lutaka u izlozima povodom revije lutkarskih kazališta. Naprosto smo se sudarali sa licima lutaka, koje su mamile osmijehe i malo tko na Korzu nije pogledao ima li što interesantno u programu pa da odvede klinca, nećakinju, unuku… I sama sam ostala bez karte za jednu lutkarsku predstavu jer nisam na vrijeme (čitaj odmah) reagirala i kupila je.

Onda dalje… Ako me sjećanje dobro služi, novigodišnji koncert u našem gradskom HNK odigrao se 2017. godine četiri puta. Četiri puta?!!! Da nije bio zainteresirane publike koja ga može i želi platiti ne vjerujem baš da bi ga toliko puta dodavali u program. Nižu se već dulje vrijeme u HNK Ivan Zajc događanja i sva su redom koliko čujem i čitam posjećena. To isto kazalište imalo je osam nominacija pred nacionalnim stručnim žirijem, između ostalog nominirana je i opera Otello! Kune ili reklama? Ne dragi moji samo DOBAR IZBOR SADRŽAJA I KVALITETA!

KRIVI SU SVI, SAMO NISMO MI

Pročelnik za kulturu Ivan Šarar ne zna kako privući publiku

Svi se skupa u tim našim kulturnim krugovima kunu da će u sklopu Rijeka 2020 EPK biti programa za sve i svakoga. U stvarnosti nude se programi pod nazivnikom “avangarda” ne bi li u kulturnom smislu bili “veći vjernici od pape”. Kada tu nazovi avangardu još i loše marketinški poprate, svi skupa traže krivca, naravno ne među sobom, nego među građanima. Na žalost, puno puta se pitam što je to danas u Rijeci ili u našoj državi uopće u kategoriji “avangarda”? Za mene trenutno je avangarda običan smrtnik koji pošteno radi, plaća porez i od toga može živjeti. Čini vam se previše obično i smrtno? Baš suprotno! U pravom smislu riječi “živjeti” od svoje plaće pravi je ovovremenski životni performans! Naravno da to ne znači da očekujem da se kultura počne baviti gospodarstvom, ali svakako očekujem da se u kulturi našeg grada nakon što smo dobili ovakav projekt ozbiljno zapitaju kako kulturne projekte temeljito iskoristiti da gospodarstvo grada, a posljedično i sami građani imaju dugoročnu korist.

Pa dalje, kaže naš glavni gradski kulturnjak da informacija ima previše i da ne vidi kako bi se još trebalo reklamirati sadržaje da budu bolje posjećeni. Što se tiče brojnosti izvora informacija tu bih se čak i složila. Ali, ako je takav opći stav, čemu se onda nižu nove FB službene stranice? Npr. koliko FB stranica ima koje obrađuju teme Rijeka EPK 2020 (Rijeka 2020 – Port of Diversity, Brickzine, Tobogan, MMSU Rijeka, pa pomognu malo i stranice Grada ili TZ itd)? Čemu ta disperzija lajkova, pažnje? Ne bi li bilo bolje da se najave tih događanja, kao npr. za lutkarsko kazalište, nalaze na jednoj stranici i recimo na dva, tri panela/izloga po gradu? Vjerujem da bi i TZ grada bila i više nego zainteresirana da pomogne izreklamirati sadržaje EPK.

E da! Kaže još Ivan Šarar da je za neposjećenost kulturnim sadržajima kriva i škola, odnosno odgoj i obrazovanje. Naravno, ti isti nisu krivi za posjećenost nogometnih utakmica, jer HNK Rijeka u sklopu projekta “HNK Rijeka prijatelj djece” organizira svakih cca 15-tak dana posjet jedne škole gradskom klubu i utakmicama. Možda da kopirate i dovedete te škole u Dječju kuću? Ne vjerujem da bi vam sportski djelatnici zamjerili na ukradenoj ideji, ali ako niste sigurni pitajte našeg novog vlasnika kluba, našeg sugrađanina Miškovića. Očito Riječanin zna kako diše riječka publika!

I tako bih mogla do jutra nizati primjere ili prijedloge koji nikako da se uhvate oka, a ni uha naših EPK-ovaca i njihovih partnera u gradu. Mogla bih se i uhvatiti raspodjele sredstava predviđenih u gradskom proračunu za kulturu i sport. Tamo čega svega, a najviše, što bi rekla prof. Turk sa Strojarskog fakulteta, “Kuhinje po babi i po stričevićima”. Sve je napravljeno da kvaliteta ne ispliva. Možda bi zapravo bilo najbolje da sada, odmah napišemo na naslovnici Novog Lista naslov “Građani Rijeke bit će krivi što je projekt Rijeka 2020 EPK neuspješan” i da odustanemo od svega još danas! Da jednostavno završimo priču bez da dižemo silne kredite i potrošimo novce za infrastrukturni dio projekta, jer što bismo tim jadnicima, građanima Rijeke, natovarili na vrat vraćanje kredita kada njih za kulturu apsolutno nije briga!

Budući znamo svi da od tog mog prijedloga odustajanja neće biti ništa, jer ipak su, ako ništa drugo, tu potpisani raznorazni ugovori iz kojih proizlaze lijepe plaće, ne preostaje mi ništa nego da vam dragi moji poručim: “EKIPA KULTURNJACI, ZAGRIJTE STOLICU! AKO VAM NEŠTO NIJE JASNO PITAJTE RIJEČANE! Pitajte domaće snage koje znaju kako ovaj grad teče!”

P.S.
Dragi moji sugrađani, moji Pedrići, šapnut ću vam samo ovo. I mi konja za trku imamo! Iz pouzdanih izvora imam informaciju da se riječke snage bude, a kako otkrit ću vam kada za to dođe vrijeme, a to je vrlo brzo 😉