Kriva makroekonomska pretpostavka Vlade
Prema naznakama vladine ekonomske politike najvjerovatnije ulazimo u još jednu depresijsku godinu bez obzira što većina ekonomskih analitičara predviđa blagi rast (+0,8%) ili čistu nulu. Vlada Zorana Milanovića ne daje niti naslutiti da će preispitati svoju krivu makroekonomsku pretpostavku poput teze da će podizanje stope poreza na potrosnju ( PDV 25%) i povećanje pritiska porezne administracije na porezne dužnike povećati prihodovnu stranu proračuna. Red se mora uvesti to nam je svima jasno ali Vlada je krenula krivim redoslijedom. Nije prvo pomela smeće ispred svojih vrata: 800.000 nelegalno sagrađenih objekata, kaos u poreznoj i svim ostalim upravama gdje se nezna tko šta radi i za što je odgovoran (mnoge djelatnosti su duplirane) i 60.000 djelatnika za koje se nezna sta uopće rade u Javnoj Upravi. Rezultat takve makroekonomske pretpostavke (punjenja proračuna sa 25% PDV i porezna presija) je dodatno otpuštanju radnika u realnom privredi gdje brojka već sada galopira prema 400.000. Novac koji se skuplja na ovaj način troši se na hranjenja politički koruptivne uprave, a ne na razvoj realnog sektora a on je taj koji jedino može osigurati dugoročni održivi privredni rast.
Lokalna uprava svojom investicijskom politikom i organizacijom ubrzava ovaj proces
Isto tako, lokalna vlasti svojim investicijskim ciklusima a koji se tiču monopolističkih poduzeća stalno diže cijene komunalnih usluga i dodatno smanjuje kupovnu moć gradana. Samo za ove blagdane potrošnja hrvatskih građana pala je za nevjerovatnih 3,5 milijardi HRK. Vlast traži investicije privatnog sektora, a u isto vrijema ta ista vlast na državnom i lokalnom nivou privatnom sektoru uništava tržište. Drugim riječima, investicijskom politikom forsira uvoz na uštrb domaće proizvodnje zbog nepostojanja strategija razvoja iIi skupe države. Tko pametan u ovakvim okolnostima želi investirati u Hrvatskoj?
Umjesto ciljeva poput BDP-a i broja zaposlenih – ‘Gradili smo, gradimo i gradit ćemo’ politika
Kada slušate Gradonačelnike, Župane i Ministre iz bilo koje političke opcije svi pušu u isti rog. Gradili smo, gradimo i gradit ćemo (!?) Za razliku od gospodarskog programa Liste za Rijeku koja je kao 15 godišnje strateške ciljeve odredila visinu BDP-a, broja zaposlenih i broja stanovnika niti jedna druga stranka nije išla tim putem. Jedino ovi strateški ciljevi mogu u međufazama odrediti da li se ide pravim putem i da li nešto treba mijenjati u strategiji i modelima razvoja. I da se razumijemo nisu u Listi za Rijeku sve odreda doktori nauka, killer poduzetnici, svjetski priznati inženjeri itd. Strateški ciljevi se postavljaju pred stručnjake operativce jer crta izmedu politike i struke se mora poštovati. To je ključ uspjeha.
Javna uprava i javni sektor moraju se staviti u službu jačanja privatnog sektora.
Državna i lokalna politika ne razmišlja o dugoročnom održivom ekonomskom rastu koji jedino može biti realiziran u jačanju realnog privatnog sektora. Rušenjem domaće potrošnje, kapitalnim osiromašenjem domaćih tvrtki te nejasnom, a usudio bi se reći i apsolutno štetnom razvojnom politikom u svim segmentima javne uprave i javnog sektora ekonomski oporavak Hrvatske je samo jedna utopija.
Uspjeh i izvrsnost ne idu skupa sa političkom korupcijom
Većina Milanovićevih ministara nema niti godine radnog staža u realnom sektoru. Njihov radni životopis počinje s: fakultet-stranka-uprava-ministar. Dio tog folklora je već sada poznata šalabahter demokracija. Skoro svi natječaji su namješteni i normalni ljudi bez stranačke iskaznice pa bili oni u rangu dobivanja Nobelove nagrade mogu samo sanjati o zaposlenju. Spustite to sad i na lokalni nivo i dobili smo sve sastojke koji garantiraju socijalnu katastrofu. 4-7 % ljudi je iznad-prosječno inteligentno i cijeli sistem mora počivati na pronalaženju tih osoba te stimuliranju i razvijanju njihove izvrsnosti i stavljanja istih tih u službu razvoja hrvatskog društva u cjelini. Ovo se odnosi na sve dijelove društva uključujući tu i politiku. Ovih 4 do 7% iznadprosječno inteligentnih ljudi iza kojih stoji cijelo društvo jedini mogu podignuti BDP i dramatično povećati hrvatsku zaposlenost.
Kompletna politička scena treba proći ‘duhovno čišćenje’ kako bi društvo ozdravilo
Prije nego su počeli kresati plaće profesorima, nastavnicima i doktorima politika je prvo trebala početi sama od sebe. Drastičnim smanjenjem broja Županija, JLS-e, KD-a, agencija, nepotrebnih ministarstva. Ovakav pristup onda daje vjerodostojnost i snagu za istinske reforme koje su ovom društvu i te kako potrebne. Politička korupcija i politički klijentelizam su rak rana ovog društva jos štetniji od obične korupcije ali niti Milanović, Komadina , Obersnel ali i ostali kapitalci (HDZ ne želim ni spominjati) ne shvaćaju da su oni u samom epicentru toga. I kada Župan Zlatko Komadina I Obersnel kažu da nije njegov posao voditi gospodarstvo PGŽ i Rijeke onda sa sigurnošću možemo reći da PGŽ i Rijeka nikad nisu poticali izvrsnost u svojim redovima niti će je u doglednoj budućnosti poticati dok su oni na čelu grada i županije. A dok je tome tako očekivani gospodarski oporavak Rijeke i PGŽ-e je čista utopija.(Riječki privredni barometar – Boris Bradarić)
