Drugi dio Rijeke za radoznale upravo je izišao iz tiska i od 9. lipnja ga je moguće nabaviti na štandu udruge SDR na Jelačićevom trgu. Za one koji još nisu nabavili ni fijumanologiju I, Rijekadanas.com danas i sutra objavljuje dva teksta iz prvog dijela Rijeke za radoznale, zbirke eseja o gradu Rijeci, koji su objavljeni prošle godine.
Riječki identitet
Pitanje riječkog identiteta jedno je od najčešće postavljanih pitanja suvremene Rijeke koncem 20. i početkom 21. stoljeća.
Ljudi su društvena bića i potreban im je osjećaj identiteta. Kako globalno društvo postaje sve decentraliziranije, a svatko od nas individualističkiji, osjećaj identiteta postaje sve važniji. Istovremeno, nacionalni identiteti gube snagu, a kozmopolitski utjecaji jačaju. Lokalni identiteti postaju sve važniji kao uporište pojedinca. Privrženost lokalnom identitetu, bila to regija, grad ili lokalna sportska momčad, postaje sve jača. Međutim, za razliku od susjednih lokalnih identiteta, koji su općeprihvaćeni i za koje se ne traže definicije (poput istarskog, slavonskog ili dalmatinskog), pitanje riječkog identiteta najčešće dolazi u upitnom obliku. Zašto? Koliko je riječki identitet jak i postoji li uopće?
Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je prvo odrediti značenje identiteta u užem i širem smislu.
Identitet (lat.: identitas = karakteristična jedinica) je individualna karakteristika odnosno osobina po kojoj je predmet ili entitet prepoznatljiv ili znan.
Identitet je sve ono što određeni entitet čini prepoznatljivim odnosno zbir karakteristika koji ga čini različitim od ostalih identiteta.
Postoji li riječki posebni identitet u tom smislu i ako postoji koliko je on uopće jak? Ukoliko riječki identitet odredimo primjerice karakteristikom da se radi o lučkom gradu ili činjenicom da u njemu živi mnogo različitih kulturnih zajednica, nećemo doći do karakteristike ili zbira karakteristika koji ga čine drukčijim od drugih. Takvih gradova ima mnogo.
Ako postoji posebni riječki identitet (poput dalmatinskog ili istarskog), a mi tvrdimo da postoji, njegov zbir karakteristika postoji samo u Rijeci i nigdje više.
Snagu pojedinog identiteta je objektivno teško izmjeriti. Pokušat ćemo ovdje uvesti kriterij izvoza identiteta, odnosno jačinu lokalnog identiteta proporcionalno vezati s njegovim utjecajem izvan lokalnih granica. Pod utjecajem identiteta izvan granica u kojima je formiran mislimo na njegovu vidljivost u razvoju drugih kultura, inovacija, gospodarstva, literature, kulinarstva, mentaliteta, dijalekta ali i općenitu prisutnost u svijesti onih koji žive oko nas.
Usporedimo li situaciju od prije 100 godina kada su se različiti segmenti riječke kulture „izvozili“ u nekoliko susjednih država, zaključak o jačini riječkog identiteta danas je većinom porazan, a utjecaja riječkog identiteta izvan granica riječkog prstena zapravo i nema. Uzroci ovakvih slabosti su brojni i na njih ćemo se posebno osvrnuti.
Unatoč tome, interes za vječno pitanje riječkog identiteta je razmjerno velik. Nesumnjivo je da velik dio stanovnika Rijeka ima određeni osjećaj pripadnosti i posebnosti koja ne proizlazi samo iz činjenice da žive u istom gradu. Što su riječke posebnosti i što je ono što nas razlikuje od svih drugih lokalnih ili regionalnih identiteta?
Najveća riječka posebnost krije se u riječkoj prošlosti. Rijeka s ostatkom države dijeli tek 60-tak godina zajedničke povijesti. U razdoblju do 1947. godine riječka se povijest razvijala drugim smjerovima i nije je dijelila sa zemljom u kojoj se nalazi danas.
Druga velika riječka specifičnost nalazi se u njezinom geografskom položaju koji se nalazi ili se nalazio na križanju 4 velike evropske kulture – slavenske, romanske, germanske i ugarske. Zbog velikih demografskih promjena u 20. stoljeću, ovi se utjecaji danas ne osjećaju kao prije u nacionalnoj ili jezičnoj izmiješanosti ali arhitektonski grad i sada izgleda kao umanjena kopija Beča ili Budimpešte na moru te je i dalje ostao jedna od ključnih točaka dodira srednje Evrope i Mediterana.
Zbog povijesnih okolnosti koje su Rijeku u prošlosti odvojile od neposrednog zaleđa, a zaleđe na nekoliko različitih kulturnih utjecaja, riječki se identitet kroz povijest formirao kao regionalni, a jedno kraće razdoblje i kao nacionalni identitet.
Zašto je unatoč ovim jasnim posebnostima riječki identitet prema vani danas toliko slabašan i neprimjetan? Mišljenja smo kako se uzroci najvjerojatnije kriju u tri velika riječka sloma koja su se gradu dogodila u zadnjih 100 godina.
Prvi riječki pad je politički, a tiče se gubitka statusa Corpusa Separatuma koji je Rijeci 1779. donio ekonomsku i političku autonomiju, činjenicu koju je riječka vladajuća elita uspješno koristila balansirajući između snažnijih susjeda. Do formalnog kraja Corpusa Separatuma došlo je raspadom Austro-Ugarske nakon 1. svjetskog rata, a praktično fašističkom aneksijom Riječke Države 1924. godine. Tim činom Rijeka zauvijek gubi međunarodni subjektivitet i 145 godina kontinuiteta autonomije s elementima državnosti. Nakon aneksije Rijeka postaje dio talijanske provincije i gubi na važnosti kao centralna geostrateška točka između Srednje Evrope, Mediterana i Balkana.
Drugi riječki pad je kulturni, a dogodio se nakon Drugog svjetskog rata. U razdoblju od 1945. do 1953. godine Rijeku je što zbog ideoloških, a što zbog nacionalnih razloga napustilo preko 70% stanovnika. Takav demografski gubitak ostavio je teške posljedice po obrazovnu strukturu, standard ali i tradiciju urbane kulture i životnog stila Riječana.
Grad je u samo nekoliko godina izgubio svoju romansku komponentu koja je stoljećima koegzistirala uz slavensku, uslijedilo je administrativno ukidanje dvojezičnosti, a završilo novim planskim naseljavanjem grada (budući da je obnovljena riječka industrija nakon egzodusa izrazito oskudijevala radnom snagom). U godinama koje su uslijedile grad se sve više pretvarao u turobnu spavaonicu s fetišom prema prekrcanim tonama brodskog tereta.
Treći riječki sunovrat u zadnjih sto godina je ekonomske prirode, a uvjetovan je krajem industrijskog te početkom informacijskog doba koje je Rijeka dočekala potpuno nespremna. Istovremeno s ovim procesima dolazi do raspada Istočnog bloka i Jugoslavije koji su uzrokovali raspad velikog tržišta i drastičan pad tereta prekrcanog u riječkoj luci. Ovi razlozi dovode do potpune propasti riječke industrije, velikog gubitka radnih mjesta te drastičnog pada standarda. Grad je u vrlo kratkom vremenskom roku od jedne od najrazvijenijih ekonomskih sredina bivše Jugoslavije utonuo u prosjek novoformirane Hrvatske.
Paralelno s tri velike riječke povijesne katastofe odvijali su se i najvažniji svjetski događaji prošlog stoljeća (1. i 2. svjetski rat te pad komunizma) koje je Rijeka, spletom nesretnih okolnosti i globalnih odnosa, dočekivala na gubitničkoj strani.
Riječko jedinstveno povijesno iskustvo nikad nije bilo predmet sustavnog izučavanja. Zbog svog specifičnog geografskog položaja na križanju različitih kulturnih utjecaja koji su uvjetovali vrlo burnom političkom poviješću, i danas postoje dijelovi riječke prošlosti i kulture koje ne baštine hrvatska, mađarska, talijanska ili bilo koja druga nacionalna povijest ili kultura. Upravo je ta činjenica najznačajnija riječka specifičnost i velika šansa u formiranju snažnog riječkog identiteta u budućnosti.
Fiumanologija neće davati odgovore ali će pokušati otvoriti neke teme. Prvom knjigom iz ciklusa Fiumanologije, uvodimo ovaj termin kao disciplinu koja se bavi izučavanjem riječke kulture i povijesti. Nastojati ćemo se na trenutak osvrnuti unatrag kako bismo gradu pomogli da krene naprijed. (danko švorinić)
