Ljetni festival Litorala započeo je u utorak navečer snažnom i intimnom izvedbom „Rođenja i ponovna rađanja“, autorskim projektom umjetnice Laure Marchig u suradnji s renomiranim glazbenikom Darkom Jurkovićem – Charliejem. Iako je kiša pomaknula kazališnu predstavu na otvorenom za nedjelju, večer u Tartinijevoj kući u Piranu ostala je upamćena kao emotivna i potresna kazališno-glazbena posveta životu, gubitku i ponovnom početku.
Ženska svakodnevica, introspektivno i snažno
Pred publikom se odigrala priča o svakodnevici jedne žene, majke, kćeri, prijateljice i umjetnice, ispričana u formi recitala, kroz osobne zapise, glazbu i introspektivne osvrte. “Rođenja i ponovna rađanja” progovara o krhkom identitetu žene u suvremenom društvu, prožetom neizvjesnostima, osobnim gubicima i izazovima, ali i voljom za opstankom i ljepotom ponovnog početka.
Glazba kao snaga opstanka
Darko Jurković – Charlie, koji se i sam suočio s teškom dijagnozom multiplog mijeloma, kroz glazbu je ispričao vlastiti put iz tame prema svjetlu. Njegova glazba, često s dozom ironije i humora, bila je suptilan, ali snažan podsjetnik na snagu umjetnosti u suočavanju s najtežim trenucima života.
“Kad izgubiš tlo pod nogama, ostaje ti glazba, ostaje ti dah, ostaje ti nada”, poručila je Marchig, čija je interpretacija bila prožeta emocionalnom dubinom i ranjivošću.
Borba kao svakodnevica
Kroz osobne i univerzalne motive, predstava se dotakla mnogih tema – nestalih roditelja, otuđenih prijatelja, bolesti, tuge, nade. No, unatoč težini tema, izvedba je zračila životom i podsjetila sve prisutne da je svaka nada vrijedna, svaki novi dan prilika, svaki osmijeh znak da vrijedi živjeti.
Poseban dojam ostavila je i završna pjesma “Gracias a la vida” čileanske kantautorice Violete Parra te pjesma Gabriele Ferri, koje su dale dodatnu emocionalnu dimenziju ovoj snažnoj večeri (Izvor: La Voce del Popolo/Elena Bubola)
