Epidemija HIV-a u Rusiji bila je ozbiljan problem i prije invazije na Ukrajinu, no rat je stanje dramatično pogoršao. Prema podacima ruskog ministarstva obrane, u prvoj godini sukoba broj novozaraženih vojnika povećao se više od četrdeset puta. Stručnjaci upozoravaju da posljedice neće nestati završetkom rata, već će dugoročno opterećivati demografiju i gospodarstvo zemlje.
Zabrinjavajuće brojke na nacionalnoj razini
Rusija je još 2016. premašila granicu od milijun ljudi koji žive s HIV-om, a procjenjuje se da je udio među radno sposobnim stanovništvom između 1,5 i 2 posto. Unatoč globalnom trendu smanjenja novih slučajeva, Rusija i dalje godišnje bilježi desetke tisuća novih infekcija. Podaci UNAIDS-a pokazuju da je zemlja među pet svjetskih država s najvećim porastom zaraze.
Rat i nedostatak terapije
Dostupnost antiretrovirusne terapije, koja je ključna za kontrolu HIV-a, ozbiljno je narušena ratnim prioritetima i financijskim ograničenjima. Manje od polovice pacijenata trenutno ima pristup liječenju, a prekidi u opskrbi dovode do razvoja otpornosti virusa. U rovovima i poljskim bolnicama, gdje vladaju loši higijenski uvjeti, rizik od širenja zaraze dodatno raste.
Slabljenje civilnog društva
Režimske represije ugasile su mnoge nevladine organizacije koje su pružale pomoć oboljelima i provodile preventivne programe. Suradnja s međunarodnim zakladama prekinuta je, dok su stigmatizacija LGBT zajednice i zabrane modernih obrazovnih programa stvorile dodatne barijere u borbi protiv epidemije. Time je prostor za prevenciju gotovo u potpunosti nestao.
Širenje infekcije izvan vojske
Iako su vojnici u središtu epidemije, situacija u civilnom društvu nije ništa bolja. U brojnim ruskim regijama udio trudnica zaraženih HIV-om redovito prelazi jedan posto, što prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije označava prelazak u generaliziranu epidemiju. Stručnjaci upozoravaju da se virus širi i među migrantima, zatvorenicima i drugim ranjivim skupinama. Zdravstveni sustav nema kapacitet za učinkovit odgovor.
Globalni kontrast
Dok većina svijeta bilježi pad novih slučajeva zahvaljujući prevenciji i terapiji, Rusija ostaje izuzetak. Prema WHO-u, razlozi nisu medicinske prirode, već političke. Zemlja i dalje zabranjuje supstitucijsku terapiju za ovisnike o drogama i odbija uvesti sustavni spolni odgoj u školama. Posljedica takvih odluka je širenje epidemije koja će ruskom društvu i gospodarstvu nametnuti dugoročne troškove i teret skrbi za sve veći broj oboljelih.
