Home Vijesti Šarar: Riječka opozicija je depresivna, ne isključujem kandidaturu za gradonačelnika!

Šarar: Riječka opozicija je depresivna, ne isključujem kandidaturu za gradonačelnika!

2431
0

O tome je li sve spremno za start EPK, u velikom intervjuu za Večernji list odgovarao je riječki pročelnik za kulturu Ivan Šarar. Uvjerava da je sve spremno, iako napominje da je cijeli projekt sa svim svojim programima toliko opsežan da je nemoguće znati baš svaku pojedinost.

Riječki EPK, s obzirom na veličinu našeg grada, u usporedbi s drugim europskim prijestolnicama kulture, vrlo je ozbiljan i ambiciozan. U programskom smislu ambiciozan je zbog tema koje su odabrane, jer nije rije o temama koje bismo mogli svesti pod uobičajenu građansku kulturu. Naš EPK pokušava otvoriti važna društvena pitanja, kako povijesna tako i pitanja koja se odnose na našu budućnost. Osim toga, zahvaljujući ovom projektu, Rijeka dobiva ozbiljnu kulturnu infrastrukturu, što kod brojnih drugih EPK-ova u posljednje vrijeme uglavnom nije bio slučaj. Ta će infrastruktura transformirati način na koji Riječani i njihovi gosti uživaju u gradu i njegovim kulturnim sadržajima. Poboljšanje tog standarda toliko je enormno da će se vrijeme, barem kada je rije o kulturi, u Rijeci početi ponovno brojiti od 2020. godine. Ta će infrastruktura transformirati i oplemeniti središte Rijeke jer će nekadašnje derutne zgrade, poput kompleksa Benčić, postati zanimljive kulturne destinacije, baš kao i zgrada Exportdrva na Delti na drugom kraju Rijeke. Ruševne zgrade koje su nas stalno upozoravale na neke prošle neuspjehe dobit će novi život. Ta će transformacija biti toliko vidljiva i evidentna za sve, bez obzira na to je li rije o konzumentima kulturnih sadržaja ili ne – objašnjava.

A kada je riječ o cijeni riječkog EPK, to je doista skup projekt, pogotovo za hrvatske okvire.
Cijena programa koji će se realizirati je 30 milijuna eura, dok će dodatnih 40 milijuna eura stajati infrastrukturni projekti koji se realiziraju u sklopu EPK. Projekt Gradske knjižnice, koji nominalno nije bio projekt EPK, povećao je cijenu infrastrukture. Cijenu programa u jednakim iznosima od po 10 milijuna eura podmirit će Grad Rijeka i država, dok posljednja trećina dolazi od Primorsko-goranske županije, EU fondova, sponzorstava i vlastitih prihoda. Od ukupne cijene infrastrukturnih projekata 19 milijuna podmirit će se iz EU fondova, dok će ostatak podmiriti Grad Rijeka i državni fondovi. U projektu sudjeluju gotovo sve gradske i županijske strukture, kao i 70-ak ljudi zaposlenih u tvrtki Rijeka 2020, čemu valja pridodati niz partnerskih udruga i pojedinaca, kao i 700 volontera, čiji će se broj povećati na oko 2000.
Galeb je dio povijesti Projekt EPK suočava se i sa žestokom opozicijom i manjim skupinama koje na društvenim mrežama projekt nazivaju “spalionicom novca”, osobito u slučaju obnove Titova Galeba, prigovarajući zbog navodne “obnove komunizma” i korupcije. Šarara to ne iznenađuje. Podsjeća da je “gotovo svaki EPK” imao sličnu situaciju kod kuće, gdje je iz perspektive lokalne opozicije bio percipiran kao hir vladajućeg establišmenta. U Rijeci je situacija još posebnija zbog činjenice da je naša opozicija u depresivnoj poziciji vječne opozicije i da kao takva ima puno ekstremniji pogled na ono što vladajuća garnitura radi.
Opozicija s iskustvom vlasti puno je svjesnija što znači odraditi neki projekt i zato mislim da je naša opozicija često kritična bez pokrića, pri čemu uopće ne želim osporiti njihovo pravo da budu kritični. S kritikama nemam problema i mirno spavam. Ako netko uoči bilo što koruptivno, neka podnese prijavu i neka onda institucije odrade svoj posao. Puno smo puta svjedočili konstruktivnim raspravama s opozicijom, pri čemu ne smijemo izgubiti iz vida da je riječka opozicija jednoglasno glasala za našu kandidaturu za EPK. Nitko nije bio protiv projekta EPK i to je
jako važno. Osim toga, mislim da nisu svi dijelovi projekta na udaru opozicije. Kada je rije o infrastrukturi, sva je kritika uperena isključivo prema Galebu, i to zbog političkih razloga. Mislim da ne postoji jednoglasan stav opozicije da je cijeli EPK “spalionica novca” – napominje Šarar. Kada je pak riječ o “kontroverznoj” obnovi Galeba, Šarar objašnjava kako je od početka bilo jasno da će se riječki EPK baviti “teškim povijesno-identitetskim temama”, kako Galebom, tako i D’Annunzijem, Golim otokom, 1918. i 1945. godinom. Obnova Galeba, kaže, ne podrazumijeva “jednodimenzionalan pogled na taj brod”: – Ne želim se opravdavati, ali taj brod država je proglasila kulturnim spomenikom jer je procijenjeno da Galeb predstavlja bitan dio svjetske povijesti. Time nitko nije rekao da je ta povijest isključivo pozitivna ili isključivo negativna, nego samo da je rije o relevantnoj povijesti. Zato su apsurdne kritike da se EPK nije trebao baviti tim brodom. Naš svijet nije počeo 1990. i mi baštinimo to nasljeđe, koliko god to nasljeđe bilo komplicirano i kompleksno.
Jer kako se možemo baviti torpedom i drugim artefaktima koje smo naslijedili, a ne i društvima koja su ih stvorila?”
Galeb, koliko god je sadržajno važan za EPK, neće biti otvoren za građane 2020. godine, u vrijeme EPK. Šarar u tome ne vidi problem. Kaže da vrijeme neće stati 31. prosinca 2020. godine. Štoviše, dodaje, dobro je da će i Galeb i Gradska knjižnica biti zgotovljeni sljedeće godine, jer će to produljiti EPK i na sljedeću godinu.
Neke akcije predviđene usklopu EPK, poput najavljenog postavljanja velike zvijezde na zgradu Riječkog nebodera, kao da namjerno ciljaju na provokaciju. Šarar, međutim, objašnjava da se to može tako učiniti samo na prvi pogled. Objašnjava da valja pogledati širi kontekst i činjenicu da je riječ o spomenu na ljude koji su poginuli u oslobađanju Rijeke. Zar se ne smijemo prisjetiti tih ljudi? Najviše kritika dolazi od desne i nacionalističke politike, koju bih, premda nisam ljevičar, niti mi je komunizam simpatičan kao ideja, samo podsjetio na činjenicu da je ta petokraka Rijeku vratila u hrvatski nacionalni korpus. Nije li se tada Hrvatska proširila na Istru i Rijeku, koje gotovo nikad nisu bile dio Hrvatske? Ne bi li to iz perspektive hrvatskog nacionalizma trebao biti domoljubni čin? – podvlači Šarar.

Dugogodišnjem gradonačelniku Rijeke Vojku Obersnelu mandat istječe sljedeće godine, a Obersnel je najavio da od građana neće tražiti novi mandat. Ima li Šarar političkih ambicija? Razmišlja li o tome da se pridruži nekoj stranci?

Iz moje perspektive, s obzirom na razinu i odgovornost sadašnje pozicije, imati političku ambiciju znači razmišljati o mjestu gradonačelnika ili ministra kulture. Za ovo prvo me mnogi pitaju. Ovog trenutka ne razmišljam o tome, iako intimno mislim da nisam čovjek za to. Po prirodi sam individualac, nisam pripadnik, a takve pozicije zahtijevaju višu razinu pripadanja nekom političkom kolektivu nego na poziciji pročelnika, koja nije dužnosnička pozicija političke prirode. No nikad ne reci nikad, da sam bilo kad u životu prognozirao gdje ću biti za 10 godina, uvijek bih promašio! – odgovara Šarar.
Za svoj sadašnji posao kaže da je “nevjerojatno kreativan”, jer je, po vlastitim riječima, bio “potpuno slobodan” u kreiranju cijele priče oko EPK, za što je imao “veliku potporu” gradonačelnika Obersnela, kojem zahvaljuje što je vjerovao i podržavao projekt i odabir vrhunskih individualaca, koje nije moguće kontrolirati, a što političari obično žele: Slavena Tolja, Olivera Frljića, Marina Blaževića, Idisa Turata, Mani Gotovac, Vuka Ćosića i mnoge druge.
Nakon, nada se, uspješno odrađenog EPK i okončanja ovog ciklusa, kada će se navršiti i deset godina otkako je došao na pročelničku funkciju, Šarar bi bio “najsretniji” kada bi za godinu i pol dana mogao početi raditi “nešto drugo”, iako nije siguran da će u tako kratkom roku biti spreman na takvu promjenu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here