Mario Šivolija je završio s aktivnom boksačkom natjecateljskom karijerom! Ta je vijest jučer od Omišlja, preko Ulice Milutina Barača u Rijeci, pa diljem hrvatskih ringova odjeknula snažnije od bilo kojeg gonga. Grom iz vedra neba ili očekivan potez, pitanje je sada, ali crv sumnje se uvukao i tijekom krasne trsatske nedjeljne boksačke promenade, u kojoj je Šivolijina »Rijeka« pred brojnim ljubiteljima »plemenite vještine« ugostila srpskog prvaka »Mačvu«. Dok je Ekstra Robi vješto vodio zanimljiv program, u mislima se pojavila pomisao da će se Šivolija oprostiti od boksa. Povod je bio dugo najavljivan Šivolijin odlazak u Rusiju kod znanog trenera Filimonova, koji nikako da se ostvari. Uza sve sumnje, međutim, tko je mogao pomislit da će najtrofejniji boksač u povijesti »Rijeke«, sinonim za pohvalu boksu kao »plemenitoj vještini«, u nedjelju otplesati svoj posljednji ples u rukavicama. Jučer je pak Šivolija objavio svoju odluku, završila je velika karijera momka koji je bio viceprvak svijeta i Europe u poluteškoj kategoriji, uz nastup na Olimpijskim igrama u Ateni i Pekingu. Razlog je, kao i uvijek, prozaičan, visoku cijenu rada ruskog trenera Hrvatski boksački savez nije mogao platiti, a Šivolija je shvativši da ovako nema mogućnosti napredovanja, odlučio staviti točku na »i«.
– Moj odlazak u Rusiju se izjalovilo. Iznevjerili su me, a ja se više ne mogu boriti protiv vjetrenjača. Nema smisla. U nedjelju sam odboksao svoj posljednji meč. Uostalom, što mi drugo preostaje? Odraditi još jedan ciklus do Olimpijskih igara u Londonu, što je predaleko. Profesionalci me ne zanimaju. Jednostavno, mislio sam odraditi još svjetsko prvenstvo, ali odustao sam i od toga.
Je li vaša odluka konačna?
– Da, moja odluka je konačna. Razum mi nalaže da tako odlučim. Znam da bih se samo mučio ako bih išao na to svjetsko prvenstvo. Opet bih morao brinuti o svemu, a ne samo o boksu, biti trener i sve ostalo. I inače sam sam sebi trener, idealan mi je kondicijski dio priprema, to je sve savršeno, ali me je mučila ova specifična priprema.
Priča oko odlaska u Rusiju zapela je zbog nedostatka financijskih sredstava?
– Zapelo je i oko sredstava. Dobro, taj trener Fillimonov traži uvjete kao da je Fabio Capello, ali vodstvo Hrvatskog boksačkog saveza je stajalo iza tih dogovora, a ne ja. U načelu, ako si stajao iza riječi, morao si ih i ispuniti.
Sigurno nije bilo lako donijeti odluku o kraju uspješne karijere, započete još koncem 1996. godine?
– Ovih dana je za mene dosta emotivno razdoblje. Svi oko mene su tužni, čak možda više nego ja. Roditelji i prijatelji ne mogu vjerovati da sam odlučio prekinuti karijeru, ali tako je.
Korijeni su vam duboko u boksu, u kojem ćete i dalje ostati?
– Bit ću trener budući da imam diplomu, možda ću upisati i neki fakultet. U klubu ima djece, nadam se da će ih biti i više. Radimo na popularizaciji boksa, gledatelja je na mečevima sve više i više.
Spletom okolnosti posljednji nastup je bio u pravom dekoru, pred lijepo popunjenim tribinama Dvorane mladosti?
– Mi kao vodstvo »Rijeke« smo ovim dokazali da nismo preuzeli klub kao zbog nekog hira. Upravo s brojem gledatelja smo potvrdili da nešto radimo, gledatelji su najbolji pokazatelj. To nam je iznimno drago. Iz priredbe u priredbu dolazi sve više i više ljudi. Ali nije samo to, privlačimo mlade, populariziramo boks, vjerujem da će se naša klupska boksačka dvorana napuniti novim Šivolijama, Đipalima.
Ring se u Rijeci rijetko postavljao, ljubitelji boksa su se zaželjeli mečeva?
– Žao mi je ljudi. Tijekom natjecateljske karijere, ali i kroz vođenje jednog ovakvog kluba, vidim nerad bivšeg vodstva, pogotovo se to odnosi na generaciju koju su imali u klubu. Bili su tu Sandalj, Vičević, ja, imali smo jedan od jačih timova u Hrvatskoj. Pa kako onda oni nisu mogli napraviti ovakve ili slične priredbe? Bilo bi trostruko više ljudi u dvorani. Protiv »Mačve« možda kvaliteta parova nije bila izjednačena kao kada je gostovala »Vojvodina«, ali su gledatelji imali priliku vidjeti dobar boks. Mogli su uživati.
Mario Šivolija nije boksao na državnom prvenstvu, na kojem bi ionako bio prvi, poslije Pekinga je trajala duga natjecateljska pauza. Posljednji meč u karijeri odradio je protiv hrvatskog doprvaka Tomislava Planinića i ostvario laganu pobjedu.
– Moji »poluteškaši« u Hrvatskoj su sada možda na stepenici niže, tako i Planinić. Možda i nisam previše forsirao nekakav prekid, trebalo je samo odboksati i pružiti ljudima priliku da uživaju u boksu. Planinić je dao sve od sebe i on je nastojao završiti meč.
Jedna priča je završena, knjiga bogata lijepim događajima je zatvorena, Mario Šivolija otvara novo poglavlje, ono trenersko. Bude li imalo uspješan kao što je bio i unutar čarobnog četverokuta između konopaca, evo »Rijeci« novih prvaka. (novi list)
