Home Vijesti Škole i vrtići zastrašuju roditelje i odvraćaju ih od povratka djece u...

Škole i vrtići zastrašuju roditelje i odvraćaju ih od povratka djece u ponedjeljak

4546
4
Piše: Sanja Perinić

Učenici od 1. do 4. razreda u ponedjeljak 11.5. trebali bi se vratiti u školske klupe, čime se prati trend ostatka Europe, gdje se u većini zemalja učenici vraćaju na nastavu ili su se, kao u Danskoj, vratili prije 20 dana. Upravo Danska može služiti kao primjer našim roditeljima da nema razloga za brigu jer su istraživanja kod njih pokazala da povratak djece u škole nije utjecao na povećanje novooboljelih od koronavirusa. Treba pri tome imati na umu da je Danska, zemlja od nešto manje od 6 milijuna stanovnika, bila mnogo više pogođena epidemijom kornonavirusa od Hrvatske, te na današnji dan ima potvrđenih gotovo 10 000 oboljelih i 506 smrti s time da je broj novooboljelih u stalnom padu te zadnjih dana broji po stotinjak slučajeva dnevno.

S druge strane, Hrvatska ima mnogo bolju epidemiološku situaciju s do sad tek 2119 potvrđenih slučajeva i 85 umrlih, a epidemija je od 16.4. u opadanju s po nekoliko slučajeva dnevno zadnjih 10-ak dana.

Pa ipak, mnogi ovu situaciju s koronavirusom u zadnje vrijeme koriste kao dobro opravdanje da se život još ne vrati u normalu, a oni svojim radnim obavezama. I dok privatni sektor ne može dočekati popuštanje mjera i otvaranje svih prisilno zatvorenih djelatnosti 19.3., a poduzetnici Stožeru šalju apele: “Dajte nam da radimo!“, državne škole i vrtići svu energiju troše, umjesto na prilagođavanje svojih ustanova novim okolnostima, na nastojanja da na sve moguće načine odgode povratak u školske klupe zakazan za sljedeći ponedjeljak.

Sindikati u obrazovanju zadnjih dana apeliraju na otkazivanje povratka u škole 11.5. i zaključivanje ove školske godine. Time bi Hrvatska stala uz bok Bugarske s kojom dijeli brojne sličnosti. Riječ je o dvije najsiromašnije članice Europske unije, obje među najmanje pogođenima epidemijom koronavirusa, a upravo je Bugarska neki dan objavila da se ova školska godina neće nastaviti i da bugarske škole neće otvarati vrata do jeseni.

Javili su nam se mnogi roditelji razočarani agresivnim metodama odvraćanja roditelja od slanja djece u vrtiće i škole. Neke škole pribjegavaju i laganju, a aktiviran je i dobar stari mom shaming, posramljivanje majki koje žele poslati svoju djecu na nastavu jer smatraju da je obrazovanje jedno od temeljnih dječjih prava, jer smatraju da su djeci vrtići i škole potrebni ne samo radi obrazovanja, nego i radi socijalizacije.

Komentari nekih roditelja pokazuju tužnu hrvatsku zbilju u kojoj ravnatelji odgojno-obrazovnih ustanova toliko žarko ne žele raditi svoj posao da se spuštaju prilično nisko kako bi osigurali da u ponedjeljak što manje djece dođe na vrata njihovih ustanova.

“Imam dvoje male djece (5 i 2 godine), suprug i ja smo oboje privatnici, a bake i djedovi su još radno aktivni, tako da djecu moram poslati u vrtić. No ta zastrašivanja iz vrtića su nevjerojatna. Pozivi ravnateljice i pitanja “pa gdje vi radite da se ne možete prilagoditi?” i slanje slika praznih soba, bez igračaka, bez crteža na zidu, “imat će samo flomastere i škarice, a papire ćemo dobivati u ograničenim količinama” (jer očito oni imaju neku informaciju da će se od previše papira ili od vodenih boja zaraziti?!)… Sve mi se čini da se nekima ne da raditi, a mi bi trebali raditi “normalno” i puniti proračun… Inače prevoditeljica sam i, iako bih teoretski mogla raditi od kuće, to je uz tako malu djecu neizvedivo jer radim greške koje nekoga mogu stajati i života, kada recimo prevodim medicinske nalaze gdje greške jednostavno ne smije biti.”, jedan je od komentara.

Druga majka vrtićara piše: “Moj sin neće u vrtić iako mu se silno veselio. Ja radim od kuće, muž je dobio otkaz i ne udovoljavamo uvjetima za vrtić do daljnjega. Vjerojatno ću morati naći čuvalicu ili neki obrt jer muž, iako službeno ne radi, sad radi sa mnom, bake nam rade, a ozbiljan rad kod kuće i trogodišnjak ne idu skupa baš nikako.”

Majka učenice 1. razreda kaže: “Mi smo imali sastanak s učiteljicom izgleda da će to biti čuvanje, a ne škola. Ja sam isto mislila voditi moje dijete, ali nakon hrpu informacija ostat će doma. Ova naša učiteljica isto zagovara da se ostane doma.”

Još veći problem od vrtića su škole jer je Ministarstvo obrazovanja napravilo kaos svojom odlukom o povratku u škole 11.5. Naime, dok je, na primjer, u Francuskoj povratak u škole 11.5. opcionalan, odnosno roditelji koji ne žele, djecu još ne moraju poslati u školu (Francuska još uvijek broji preko 1000 novooboljelih dnevno i preko 200 smrti dnevno), u Hrvatskoj je Ministarstvo okrenulo pilu naopako – škola počinje 11.5., roditelji mogu sami donijeti odluku o povratku djece u škole, no Ministarstvo s figom u džepu otvara škole uz preporuke da nitko u te škole ne dođe u ponedjeljak!

Ministarstvo je izdalo Preporuke za organizaciju rada u razrednoj nastavi a Hrvatski zavod za javno zdravstvo je 29.4. izdao Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 .

Škole su sastavile Izjave koje roditelji moraju potpisati ako žele poslati djecu u škole 11.5. Iz nekog razloga, svaka škola je sastavila svoju verziju Izjave, one se razlikuju od škole do škole, a mnogi roditelji zadnjih dana pitaju se o pravnoj osnovi obaveze potpisivanja takvih Izjava kao preduvjeta za polazak djece u školu 11.5. Naime, Izjave su sporne po mnogo osnova, a ne samo po osnovi da je pravo na obrazovanje jedno od ustavnih prava, a osnovna škola obavezna. Neke škole u svojim Izjavama od roditelja traže da pod „punom materijalnom i kaznenom odgovornošću“ svojim potpisom potvrde da dijete nema  COVID-19. Kako možemo znati ima li netko COVID-19 ako ga ne testiramo? Kako znamo da onaj tko je sastavljao takvu izjavu nema COVID-19? Je li se testirao?

 

Nadalje, upute HZJZ-a preporučuju ostanak kući djeci koja imaju zdravstvene probleme, a neke škole, poput Osnovne škole Dolac u Rijeci, roditeljima su, pozivajući se na upute HZJZ-a, napisale da je ZABRANJEN dolazak u školu djeci sa zdravstvenim problemima.  Dok u uputama HZJZ stoji:Ostanak kod kuće kada je to moguće. Također potičemo ostanak kod kuće sve djece za koju se to može osigurati, s obzirom da broj djece u vrtićima i školama može biti takav da se mjere fizičkog razmaka u tim kolektivima neće moći poštovati. Budući da će se nastava na daljinu i dalje održavati, potičemo nastavak obrazovanja djece razredne nastave od kuće, u svim situacijama kad je to moguće.”

Osnovna škola Dolac, kao i ostale hrvatske škole, ovu preporuku je prevela na svoj jezik pa to sad zvuči ovako: “Sukladno uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva znanosti i obrazovanja o uvjetima, mjerama i načinu održavanja nastave za učenike od 1. do 4. razreda dajem/o izjavu da će moje/naše dijete pohađati nastavu u Osnovnoj školi – Scuola elementare Dolac od 11. svibnja 2020. godine i da

ispunjavam/o sve uvjete HZJZ:

– oboje smo zaposleni i ne radimo kod kuće te dok smo na poslu, odnosno u vrijeme održavanja

nastave, nemamo mogućnosti za zbrinjavanje djeteta (samohrani roditelj izjavljuje samo za sebe)”

Dakle, HZJZ daje uputu s preporukama, a ne obvezama, a škola roditeljima dalje krive informacije pozivajući se na upute HZJZ prema kojima roditelji ispunjavaju ili ne ispunjavaju uvjete HZJZ. Kao što se može vidjeti u uputama HZJZ, oni izdaju preporuke i nigdje ne piše da roditelji koji su nezaposleni, koji rade od kuće ili koji imaju način za zbrinuti djecu, ne smiju dovesti djecu u školu, a što škola tvrdi.

Iz iste škole su jučer nekim roditeljima pristizali emailovi neobičnog sadržaja u kojima se spominju 180. i 191. članci Kaznenog zakona i privremena suspenzija nekih ustavnih odredbi.

Članak 180. Širenje i prenošenje zaraznih bolesti koji upozorava da tko ne postupi po propisima ili naredbama koje nadležno tijelo naređuje preglede, dezinfekciju, dezinskekciju, deratizaciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za sprečavanje I suzbijanje zarazne bolesti među ljudima pa zbog toga dođe do opasnosti širenja zarazne bolesti među ljudima kaznit će se kaznom zatvora od dvije godine.

Članak 192. Teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi govori ako se kršenjem članka 180. prouzroči teška tjelesna ozljeda drugoj osobi ili se postojeća bolest znatno pogorša, kazna je od 6 mjeseci zatvora do 5 godina.

Škola kaže “U ovom slučaju klauzula se nadovezuje na članke 180. i 192. Kaznenog zakona, a koji govore o nehatnom i namjernom širenju zaraznih bolesti zbog nepoštivanja uputa epidemiologa.” te dalje nastavljaju:”S obzirom da epidemiolozi u svojim Uputama i dalje traže da djeca ostanu kod kuće”, dok u uputi HZJZ zapravo stoji da epidemiolozi PREPORUČUJU. Na kraju škola poziva roditelje na odgovornost: “roditelji kao odgovorni građani, na sebe preuzimaju odgovornost za zdravlje svoje djece i obitelji, te za zdravlje druge djece i njihovih obitelji, kao i zdravlje zaposlenika i njihovih obitelji.” Dakle, roditelji su jedini u Republici Hrvatskoj koji imaju odgovornost za sve – odgovornost za svoje zdravlje, zdravlje svoje djece, zdravlje druge djece te zdravlje svih zaposlenika škole u koju šalju djecu!

Je li ovdje riječ o neukusnom zastrašivanju roditelja? Rade li škole i vrtići sve samo da što manje djece u ponedjeljak dođe u školu? S obzirom na velik pritisak škola i vrtića na roditelje i sve veće negodovanje roditelja, riječki gradski vijećnici Morana Jokić, članica Odbora za odgoj, obrazovanje i školstvo i Danko Švorinić, predsjednik Odbora za odgoj, obrazovanje i školstvo, najavili su istragu i stavljanje ove točke na izvanrednu sjednicu odbora.

Kao šlag na kraju, jučer je jedan sindikalni čelnik iz sektora obrazovanja, nakon neuspjelih pregovora s predstavnicima vlade (sindikati zaposlenih u obrazovanju odbijaju prijedlog vlade da im se, zbog trenutnog gospodarskog kolapsa, ne isplati povišica koju su sindikati izborili jednomjesečnim štrajkom te da ove godine ne dobiju regres i božićnice), izjavio da je povratak u škole 11.5. “uvreda za učitelje jer nema smisla organizirati nastavu za 10% učenika”! Dakle, nakon što je koordiniranom akcijom ministarstva i škola napravljeno sve da se što manjem broju djece omogući povratak u škole, sindikalni čelnik kaže da nema smisla organizirati nastavu uz tako mali odaziv. Nakon svega, roditelji se pitaju igra li se netko s njima, njihovim strpljenjem i njihovom dobrom voljom i gdje je svemu tome kraj?

 

 

4 COMMENTS

  1. Ovako gnjusne laži nisam već odavno čitao. Novinaru, novnarko (ako vas se može tako nazvati), sramite se!

  2. Tekst je potpisan. Nemate se čega bojati, potičemo argumentiranu raspravu bez vrijeđanja. Slobodno iznesite svoje argumente ovdje ili u našoj objavi na fejsu. Tamo su u pravilu rasprave konstruktivnije jer sudionici nisu skriveni iza anonimnih profila pa postoji veća odgovornost za izgovoreno.

  3. Prvo što sam pomislila kad sam pročitala članak je bilo ”iz cipela roditelja”. Potom sam ”uguglala” ime i prezime novinarke. Potom vidim ljutit komentar i asertivan odgovor novinarke.
    I razmišljam – da, dragi ljudi sve su nam to zajedno učinili ovaj virus i vlada države u kojoj živimo. Mi se svi samo prilagođavamo i nastojimo svatko sa svoje pozicije nešto reći, učiniti. Tako i novinarka, koju poštujem, jer je u članku navela točne i provjerene informacije vezane za odluke vlade, stožera civilne zaštite i sl. no moja zamjerka je ”množini” na kraju članka i ”neki” roditelji koji dobiju opet na velikoj množini.
    Tom množinom se postavlja pristranost novinarke, a to novinarski posao ne bi trebao biti. To mi je malo žao jer na osnovi ovo malo informacija koje sam uspjela u kratko vidjeti sam stekla pozitivan dojam.
    I kao što svi ravnatelji nisu jednako postupili, a u članku se navode oni koji su postupili onako kako članak i najavljuje. Tako ni svi učitelji nisu postupali onako kako se u članku navode (iako ne navodi ”neki” – no to se previđa). I zaključno, ni svi roditelji nisu postupali na način kako su spomenuti u članku postupili i nisu predstavnici većine roditelja.
    Taa famozna množina čuda čini!
    Ravnoteža i objektivizam novinarskog posla bi bio uočljiv obradom iste teme s druge strane! A medalja uvijek ima dvije strane, zar ne!?!
    Zato ljudi, iako svi gledamo iz svojih cipela – budimo svjesni da i oni koji imaju iste cipele kao i mi drukčije gaze u njima.
    U potpisu jedna učiteljica kojoj su se svi roditelji samoinicijativno izjasnili o tome da, koliko god da im je teško (nekima teže,a nekima manje teško), neće poslati svoje dijete, od njih 23 učenika našega razreda, na nastavu 11.5.
    U potpisu također i majka maturanta i studentice koji također nastavljaju nastavu i sve vezano oko nje od doma.
    Uzdravlje! Pronađite u svemu, možda samo naočigled lošemu, dobro – nije sve crno kako se čini!

  4. Hvala vam na ovom tekstu razina perfidnih pokušaja da se pod svaku cijenu djeca ne vrate u školu je zastaršujuća. Ja ne znam ni tko je novinarka niti sam ikada u životu pročitala ovaj portal. Našla sam se u situaciji da vidim da li je itko u mojim cipelama i naišla na ovaj tekst.
    I slažem se sa svakom riječi ovdje napisanom od strane novinarke.
    U sasvim sam drugom gradu na kontinentu.
    Meni je grozno da se učitelji ne žele vratiti na posao i podučavati svoje učenike, ja sam šokirana pristupom. Ja nisam kompetentna obrazovati svoje dijete i ne mogu mu osigurati osnovno ustavno pravo jer to je odgovornost države, sustava i njegovih zaposlenika. Ja nikada neću razumjeti ne etični stav “nek sam ja doma, a plaća ide” ima li srama… Izgovor o zdravlju i sigurnosti djece je van pameti u ovoj situaciji. Učitelji bi trebali biti predvodnici društva, a eto što nam sada pokazuju, kakav loš primjer…

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here