Home Biznis Škotska lekcija separatistima

Škotska lekcija separatistima

11
foto: theguardian.com

Malo više od 55% Škota glasalo je protiv nezavisnosti. Od 32 distrikta samo 4 (Glasgow i okolica su bili za samostalnu Škotsku ostali su bili protiv. Čak i glavni grad Edinburgh sa 61% i svi Highlander-distrikti, koji su inace škotski stronghold, glasali su protiv samostalne škotske države. Škotski premijer Alex Salmond priznao je poraz i pozvao sve Škote da poštuju volju većine ali u isto vrijeme pozvao je pro-union političare da ispune ono sto su obećali u kampanji. Britanski premijer se u svome odmjerenom govoru obratio i YES glasačima. ‘Čuli smo i vaš glas’, vrijeme je da se 4 nacije (ne samo Škoti) dogovore o novoj formi upravljanja zajedničkom državom.

Nesadržajna kampanja YES političara odvratila Škote od samostalnosti
U razgovoru sa svojim kolegama Škotima već unatrag par mjeseci bilo mi je jasno da referendum neće proći. Da škotski parlament nije progurao zakon po kojem i 16-godišnjaci mogu glasati, vjerovatno bi pobjeda NO glasača bila puna veća. Stavljanjem škotskih emocija u prvi plan i ponavljanjem činjenice da 90% naftne produkcije dolazi iz Škotske, YES političari nisu došli sa nikakvim programom iz kojeg bi Škoti mogli zaključiti da postojeća škotska politička elita ima jasan plan razvoja upravljačke infrastrukture kako bi Škotima jamčila isti ili čak bolji život u samostalnoj državi. Škotska dobrostojeća srednja klasa, čak i kada je u pitanju osamostaljenje koje su čekali preko 300 godina, nije htjela dati bianko ček škotskim političarima. Škotski YES političari nisu znali koju će valutu koristiti u vlastitoj zemlji, što će biti sa monetarno-fiskalnom politikom, gospodarskom politikom, socijalnom državom i socijalnim pravima, mirovinama, zdrastvenoj zaštiti, obrazovanju, sigurnosnim pitanjima, odnosima sa susjedima (UK) te zemljama EU. Kada se na to nadoda nepostojanje upravljačke infrastrukture, onda je pitanje o samostalnosti Škotske kod mnogih Škota razvilo osjećaj velike osobne nesigurnosti. I tu je priča zvana Independent Scotland i završila.

Što separatisti i autonomaši mogu naučiti od Škota
U jednom od prijašnjih kolumni rekao sam da regionalci moraju početi voditi sadržajnu politiku, a najvažnije je da se ne smije se robovati nekim povijesnim željama jer naprosto svako novo vrijeme nosi i nove okolnosti koje traže i novi pristup rješavanju tih problema. Da li Rijeka može imati ekonomsku autonomiju na 28 km2 što je bila površina Slobodne Države Rijeka između 1920-1924 godine? Da li je može imati na 44 km2 što je njena današnja veličina? Da li Istra može biti Autonomna Regija sa 200.000 stanovnika što je ravno jednom Minhenskom kvartu? Da li Istra može biti Autonomna Regija bez Sveučilišta, KBC i druge potrebne upravljačke infrastrukture? Da li su stranke demokratski osvješćene i intelektualno jake? Da li lokalna uprava ima dovoljno upravljačkih kapaciteta da osigura rast BDP i veću zaposlenost svojih građana? Puno pitanja, a malo odgovora, a Škoti se sa malo odgovora bez obzira na stoljetnu glad za nezavisnošću nisu dali zavesti. I na kraju recimo da Katalonci i Baski odluče na referendumu da napuste Španjolsku, tko njima jamči da će ostatak Španjolske nastaviti kupovati njihove industrijske proizvode? Od grba, zastave i želja za neovisnošću ili više autonomije se ne živi. Ako nema sadržajne politike koja mora biti odgovor na postojeće globalne izazove i okolnosti, svako amatersko i neodgovorno ponašanje stranaka treba biti kažnjeno od birača. (boris bradaric)

11 COMMENTS

  1. Rado pratim autorove kolumne ali bojim se da je ovdje malo polupao lončiće. SNP je proteklih nekoliko mjeseci vodio jednu od najuspješnijih kampanja u novijoj povijesti podigavši YES opciju s 25% na gotovo dvostruku brojku u samo 9 mjeseci. Prema tome teško da za konačan ishod može biti odgovorna ‘nesadržajna kampanja’ kako tvrdi autor. Prije se radi o tome da su si postavili preambiciozan cilj, nije tako jednostavno prebrisati 300 godina zajedničke povijesti i imati kontra sebe cijeli britanski establishment uključujući tri glavne UK političke stranke sa svojom stranačkom infrastrukturom. I druga teza autora mi se čini nategnutom. Veličina neke regije nije nikakav faktor uspjeha. Postoje uspješne države manje od Istre i neuspješne regije veće od Hrvatske.

  2. Postovani @ friz
    Pustimo na stranu starnacku kampanju SNP, Tories, Labour ili Liberals. Skoti na raspolaganju imaju i druge izvore kvalitetnog informiranja koji su neutralni. O tom kvalitetnom i nepristranom informiranju biraca sam napisao nesto u nekoj od prijasnjih kolumni.
    http://www.thewire.com/global/2014/09/yes-or-no-a-voters-guide-to-scottish-independence/380379/
    Cinjenica je da su pretezno pripadnici srednje i vise srednje klase glasali protiv. Znaci to su ljudi koji iza sebe imaju karijeru i izgradeni finacijski status .
    Ekonomski najjaci skotski gradovi ukljucujuci tu i glavni grad glasali su protiv. Znaci to su gradovi na ciji novac se pozivaju YES politicari.Glasgow sa najvise mladih i nezaposlenih je imao najvise pristasa YES opcije.
    Da vi imate izgraden drustveni staus da li bi glasali za nesto u sto nisi 100% sigurani a jos se pitate odakle novac za podizanje minimum placa , vece ulaganja u zdravstvo itd. Bez srednje klase koja je nosioc prosperitete Skotske ovaj referendum se nije mogao dobiti. I to nije teza to je cinjenica , na zalost.

    Druga teza koju spominjete ja bi ti replicirao sa retorickim pitanjem.
    Postoje velike i uspjesnje regije u EU. Zasto se one udruzuju i zasto se njihove JLS okrupnjuju ? Zasto se recimo Rotterdam siri na ustrb ostalih opcina ?
    Kako vi vidite buducnost Rijeke u ovom globaliziranom svijetu? Ako su sadasnji trendovi autonomnog regionalnog razvoja temeljeni na velicini teritorija , minimalnog broja stanovnista, upravljacke infrastructure i kapitalnih mogucnosti da li mislite da cemo onda moci konkururati takvim regijama na bilo kojem polju , recimo greenfield investicija ili recimo investicijama u R&D&I?

    LP

  3. Naravno da je svaka secesija uvijek avantura i neizvjesnost. To je i bio glavni adut ”NO” tabora koji je plašio građane odlaskom banaka, neizvjesnim mirovinama, upitnim povratkom u EU itd…Međutim, osnovna teza na kojoj ste poslije razvili cijeli tekst je da je za neuspjeh referenduma bila ključna ‘nesadržajna kampanja’ separatista. To vam jednostavno nije točno što se lako može dokazati praćenjem kretanja predizbornih anketa. Kampanja je bila vrlo uspješna ali su si postavili za sada nerealan cilj.
    Što se tiče rascjepkanosti općina, tu se slažemo, ako mislite na trenutno stanje u Hrvatskoj ali ne treba ići ni u suprotne ekstreme. Po logici da je udruženije bolje i da država sama formira regije isključivo po gospodarskom kriteriju bez kulturoloških, povijesnih i drugih kriterija, regije nam ni trebaju.

  4. Ako svi Skoti polaze od teze ili ideje da bez obzira na svu nesigurnost I posljedice Skotska mora biti samostalna drzava onda je referendum Skotska trebao biti odlucen sa najmanje 95% u korist odcjepljenja. Svijet vise nije crno-bijeli .U ovom digitalnom I globaliziranom svijetu gradani su postali daleko obrzovaniji I osvjesceniji. Kompanije su postale multinacionalne , kapital se seli iz zemlje u zemlju , ljudi se sele iz zemlje u zemlju . Ako SNP nije uvjerio one socojalne skupine u Skotskoj koji su u biti nosioci prosperiteta da je ovo dobar project onda se iz ovoga trebaju izvuci neke lekcije. Teza po kojoj ce SNP sve ono sto je obecao financirati prihodima od nafte bas im I ne drzi vodu. Norveska trosi manje od 5% od onoga sto zaraduje od nafte. Secesija samo u mirivonskom I zdrastvenom sustavu trajala bi godinama I jos nisu donesene projekcije koliko bi to sve kostalo a SNP bi odmah ulozio u poboljsanje zdrastvenog sustava, osigurao bi milijune za studenete I ucenike .Sa puno stvari dosli su nepripremljeni .Koliko bi kostalo uvodenje nove valute ? Koji ce to impact imati na Skotske firme? To su stvari o kojima pricaju oni koji se glasali za NO a oni su isto pravi Skoti.
    Da se sada odrzi referendum u Kurdistanu najvjerovatnije 110% ljudi bi glasalo za nezavisnu drzavu. Oni nemaju sta izgubiti, bilo da se nalaze u Iranu, Iraku ili Turskoj. To je ono na sto sam zelio upozoriti jer referendum u bilo kojoj razvijenoj pokrajini koja dolazi iz razvijene zemlje po default ne znaci I masovnu potporu toj ideji.

    Gospodarski kriterij u decentralizaciji novaca I ovlasti je najvazniji. Svi znaju trositi malo njih znaju stvarti drustveno bogastvo. Kada regija nije sposobna ( subjektivni I objektivni razlozi ) najmanje zadrzati ili povecati drustveno bogastvo ( drzavno ili privatno ) onda dolazi do depopulacije prostora. Ljudi na tom prostoru nece ostati zato sto su kulturoloski ili povijesno vezani za prostor. Ako si vec u pocetku postavio politicke , kulturoloske I povijesne kriterije u kreiranju Autonomnih Regija ona si vec stvorio objective probleme njenom opstanku. Na subjektivne probleme se moze djelovati na objektivne ne.

    LP

  5. Ne ide ni paralela s Kurdistanom. U Kataloniji je recimo puno veća podrška nezavisnosti nego u Škotskoj, u Walesu jedva 10 posto. Što bi to značilo da je Katalonija siromašna, a Wales bogat pa se ljudi boje što će izgubiti? Ne mogu se tako kompleksne stvari objašnjavati tako mehanički. Nema jednostavne formule.

  6. priča u škotskoj nije krenula od nule nego od neke početne točke koja daje izrazitu početnu prednost unionistima. radi se o višestoljetnoj zajedničkoj povijesti, solidnoj zajedničkoj državi i vrlo jakom zajedničkom identitetu kojeg se ne može tek tako prebrisati. SNP je na vlasti u Škotskoj zbog britanskog izbornog sustava relativne većine. na zadnjim izborima su imali 31%, laburisti 29%, torijevci 17%, lib.demokrati 11%. To je početna točka: 31 – 57 protiv nezavisnosti koju je SNP gotovo preokrenuo i učinio referendum neizvjesnim do zadnjeg trenutka. gledao sam sučeljavanja Salmonda i Darlinga i škotski premijer je bio neusporedivo uvjerljiviji, mislim da su ga i gledatelji proglasili pobjednikom debata i to u omjeru 75:25. Darling je čak u par navrata ispadao smiješan u pokušajima dokazivanja da su škotske naftne rezerve zapravo prokletstvo, a ne prednost. ahilova pitanje kampanje je bilo pitanje zajedničke valute na koju independisti zaista nisu imali jasan odgovor ali mislim da ni to nije presudilo. naprosto je realnost da je većina stanovnika škotske unionistički orijentirana. s druge strane, da referenduma nije bilo i da rezultat nije ispao tijesan, ne bi bilo ni obećanja centralnih vlasti o dodatnim ovlastima škotskom parlamentu koja ce sada morati ispuniti.

  7. Nema jednostavne formule tu se slazem. Ne zaboravimo da se samo zbog referenduma zivotni prag spustio na 16 godina sto je demokratski neprimjereno.
    To se nije smijelo dopustiti pa bi realni omjer bio sigurno negdje 40-60. Opet se vracamo na onih prokledtih hrvatskih 40-60.Problem SNP je u tome sto je to stranka slicna HDZ . Ne postoje druge cisto skotske stranke koje zastupaju ostale socijalne skupine. Kada dode do glasovanja posebno u modernism liberalnim demokracijama onda osobni interesi biraca su iznad bilo koje ideologije I politike. Mislim da je skoro 80% Skota iz moje firme ( Aberdeen ) glasovalo NO. Svi su oni pripadnici srednje I visoko srednje klase.
    Neprosto sve ono sto su izgradili ove godine ne zele staviti na kocku. Nadajmo se da ce pro-union politicari odrzati obecanje I reformirati UK. To bi onda bila win-win situacija i nitko se ne bi osjecao porazen.

  8. SNP nema baš nikakvih sličnosti s HDZ-om. Druge snažnije škotske stranke koje bi profilirale ostale socijalne skupine ne postoje iz razloga što taj prostor popunjavaju tradicionalne britanske stranke i to će tako vjerojatno biti dok Škoti ne izbore nezavisnost. Da je Škotska u nedjelju glasala YES i njihova politička scena bi se profilirala na način uobičajen u drugim zapadnim zemljama. Ogranci britanskih stranaka bi se vjerojatno morali transformirati u škotske ideološke stranke.

  9. Kao što i u Rijeci o ostanku SDP-a na vlasti odlucujuju umirovljenici? Porcija sardelica u predizborno vrijeme cuda cini.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here