Sprega građevinske mafije, lokalnih političara i zakonodavaca nepovratno uništila Jadran!

Obiteljski ili privatni smještaj, kako ga već neki zovu, bio je zamišljen kao dodatna zarada stanovnicima našeg priobalja i otoka. Domaćini koji žive u istoj kući, iznajmljuju dio svoje kuće, jedan do dva aparmana, kako bi popunili svoj kućni budžet i lakše živjeli. Malo poljoprivreda, malo ribartstvo te dodatni prihodi od turizma bila su ta spasonosna formula za ostanak domicilnog stanovništva na tim prostorima.

Plasiranje autohtonih proizvoda svojim gostima (voće, povrće, meso, riba), tradicionalna primorska kuća i njen ambijent, gostima su trebali pružati taj naš jedintveni/nezaboravni doživljaj autentičnog života na prekrasnom Jadranu (Adriatic way of living). S tom idejom u glavi zakonodavci su donijeli i taj famozni paušalni porez po krevetu koji se zaradi za samo jedan dan iznamljivanja. Takav pristup imate u Austriji gdje cijela indutrija turizma prodaje autohtone proizvode, arhitekturu, kulturu i način njihovog života.

Primorci su uništili svoju djedovinu

Naravno, kako to obično kod nas Hrvata i bude , zakonodavci nikad nisu donosili zakone koji su kristalno jasni nego ih možete razvlačiti kao žvakaću gumu. Ili su kontrdiktorni s drugim zakonima, pa to ispada jedno veliko sranje koje uništava naše najvrijednije društveno bogatstvo, more i obalu.

Zakonodavac u samom početku nije odredio koliko apartmana je maksimalno dopušteno imati u obiteljskom smještaju uzimajući u obzir primorsku arhitekturu, infastrukturu (kanalizaciju) kako bi zaštilili taj naš unikatni turistički proizvod “Adriatic way of living”. Domicilno stanovništvo počelo je nadograđivati svoje primorske kuće i pretvarati ih u ružne zgradurine koje više nisu imale ništa s obiteljskim smještajem.

Nakon toga počinju prodavati i svoju djedovinu stanovnicima bogatih hrvatskih gradova, Rijeke, Zagreba, Splita…pa i oni počinju graditi zgradurine bez potrebne kanalizacije i pročišćivaća otpadnih voda nego sa septickim jamama koje nisu hermetički zatvorene.

Male općine i gradovi odgovorni su za devastaciju obale i mora

Dolaskom malih JLS, gdje svako malo mjesto postaje Općina, a puno lokalaca se tamo i zapošljava, ti trendovi se strahovito ubrzavaju širenjem građevinskog područja. Lokalni političari više se ne fokusiraju na “Adriatic way of living” nego na masovni turizam s nekontroliranom apartmanizacijom koja u lokalnu kasu donosi jednokratnu komunalnu naknadu za izgradnju i godišnju komunalnu naknadu od izgrađenih zgradurina. Poljoprivreda i ribarstvo skoro da i ne postoje a sve potrebno se nabavlja izvan Hrvatske pa je multiplikator naše konačne zarade, usudio bih se reći, negativan. Zarađuju rentijeri, a cijelo društvo će snositi dalekosežne negativne posljedice.

Jadran pliva u fekalijama od masovnog turizma

Jadran pliva u fekalijama jer infrastruktura ne može podnijeti toliko gostiju u tim ružnim zgradurinama. Gdje god da sam bio sa svojom barkom i bacio sidro, a na obali su bile zgradurine sa masu turista, smrdilo je po fekalijama. Taj smrad posebno je izražen izmedu 5 i 7 popodne kada poslije kupanja krene sraona i kada se te septičke jame prazne kroz otvorena dna, a sve to završava u moru. Na mom popisu je dosta uvala na sjevernom I srednjem Jadranu u kojima više ne bacam sidro. S fekalijama u moru te sa se većim temperaturam mora na plitkom sjevernom Jadranu, samo će dodatno pojačati prirodni fenomen cvjetanja mora, a ta smeđa sluz definitivno će otjerati sve turiste.
Uz branitelje i penzionere, rentijeri su treća skupina u društvu koja donosi pobjedu na izborima.

Uz branitelje i penzionere, rentijeri su treća skupina u društvu koja donosi pobjedu na izborima

Gramzivost ili pohlepa lokalnog stanovništva za laganom zaradom, kruha bez motike, koja je poticana od krivih politika lokalnih političara i zakonodavaca, koji pasivno gledaju uništavanje našeg najvrednijeg društvenog bogastva mora i priobalja ravna je najvećem gospodarskom kriminalu. Zakonodavac je lokalnim vlastima prepustio brigu o održivosti turizma, i to ljudima koji imaju direktne koristi od sadašnjeg stanja i ljudima čiji su birači dio tog “kriminalnog” miljea. Ta siva ekonomija prelila se i na nekretninski biznis jer turistički rentijeri kupuju stanove po Hrvatskoj i dižu cijene u nebo.

Stanovi zjape prazni a normalna obitelj ne može kupiti niti garažu u malo lošijem zagrebačkom kvartu. Porez na nekretnine koji bi debelo oporezovao nekretninu u kojoj se ne živi je tema o kojoj se ne govori, jer politika i rentenijeri su kao prst i nokat. Dok netko krvavo radi za 1.000 Eura i plaće sve poreze, drugi okreću desetke i stotine tisuća eura s paušalnim porezom. Uz branitelje i penzionere, rentijeri su treća skupina u društvu koja donosi pobjedu na izborima. Normalne Hrvate koji ne spadaju u ove skupine su zamjenili Nepalci tako da show must go on. Pitanje je samo do kada?