Vojska Srbije navodno posjeduje supersoničnu kvazibalističku raketu minimalnog dometa 250 kilometara, objavio je specijalizirani zrakoplovni portal Tango Six.
Riječ je o kineskoj raketi zrak-zemlja CM-400, a dva projektila tog tipa nedavno su uočena podvješena na višenamjenskom borbenom zrakoplovu MiG-29SM+ Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane Srbije.
Prema pisanju portala, riječ je o zrakoplovnom ubojnom sredstvu čijom brzinom i dometom trenutačno ne raspolaže nijedna druga oružana sila u širem regionalnom okruženju. Upravo na takvo naoružanje mogao je nedavno aludirati predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kada je rekao:
„Ljudi ne sanjaju što sve imamo, što sve nabavljamo.“
Nagovještaji iz vojnog vrha Srbije
Da Ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana Srbije raspolažu ubojnim sredstvima velikog dometa neizravno je ranije spomenuo i načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije general Milan Mojsilović.
Govoreći u veljači o raketnom sustavu PULS, izjavio je da „u zrakoplovnoj komponenti imamo ubojna sredstva sličnog maksimalnog dometa i ubojne moći“. Ta izjava potaknula je analizu portala Tango Six o kojem bi se oružju moglo raditi, a među mogućim opcijama navedena je upravo kineska raketa CM-400AKG.
Iako se ponekad opisuje kao protubrodska raketa, stručnjaci navode da je riječ o višenamjenskom zrakoplovnom projektilu.
Raketa predstavljena još 2013.
Raketa CM-400 prvi put je predstavljena javnosti 2013. godine, no pouzdani podaci o njezinu maksimalnom dometu nisu u potpunosti dostupni. Najčešće se navodi minimalni domet od 250 kilometara, dok pojedine procjene spominju 300 pa čak i 400 kilometara.
Portal Tango Six navodi da su ovu raketu prvi put vidjeli uživo na zrakoplovnom sajmu u Dubaiju, dok na vojnom sajmu Partner u Srbiji nije bila prikazana ni u obliku makete.
Tehničke karakteristike
Prema podacima kineskog proizvođača CASIC, raketa ima:
- duljinu 5,1 metar
- kalibar 400 mm
- masu oko 910 kilograma
- brzinu u završnoj fazi leta oko 4,5 maha
Dostupne su dvije vrste bojnih glava – eksplozivna mase 150 kg i probojna mase 200 kg.
Sustav navođenja kombinira inercijalno vođenje uz korekciju putem GNSS-a, dok se u završnoj fazi koristi infracrveni ili optoelektronički tragač. Preciznost, odnosno kružno odstupanje od cilja (CEP), procjenjuje se na 5 do 10 metara.
Postoji i varijanta s pasivnim radarskim tragačem namijenjena protubrodskim zadaćama, kod koje se CEP navodno smanjuje na oko 5 metara.
Pakistan zasad jedini potvrđeni strani korisnik
Dosad je jedini poznati strani korisnik rakete Pakistan, koji ju je integrirao na svoje višenamjenske borbene zrakoplove JF-17 Thunder.
Pakistanski vojni dužnosnici nakon prošlogodišnjeg sukoba s Indijom iznijeli su dodatne podatke o ovom oružju. Prema njihovim tvrdnjama, projektil može imati domet do 400 kilometara i brzinu do 5 maha, dok se cilj može „zaključati“ na udaljenosti od oko 30 kilometara.
Pakistan također tvrdi da je raketu uspješno koristio u borbenim uvjetima, navodeći da je njome pogođen položaj indijskog sustava protuzračne obrane S-400, odnosno radarski sustav jedne dežurne bitnice.
