Djelomično smo uvjetovani svojim mentalitetom. No, što se događa kada zamijenimo hrvatski standardni negativni način razmišljanja u pozitivan način razmišljanja?
Jučer sam imao najnevjerovatniji dan, a bio je to daleko od glavnih hrvatskih turističkih vrućih mjesta, piše Paul Bradbury za Total Croatia News.
Posjetio sam malo selo u blizini Solina, Kaštelu i malo selo zvano Vrana.
Iako je imalo malo veze s turizmom, razlog zašto sam posjetio ta mjesta na putu od Hvara do Zagreba je da bih upoznao tri osobe koje tamo žive i imaju nešto zajedničko – pozitivan način razmišljanja. A ujedno su i ključni igrači tima oko kojeg se okuplja Hrvatska 2.0.
Kao prvo, nizozemski poduzetnik Jan de Jong, koji u Hrvatskoj vodi uspješna poduzeća od 2006. godine.
Jan ima velik broj kontakata na LinkedInu, a u zadnje vrijeme je aktivan u medijima. Pravi hrvatski rodoljub, unatoč svojim nizozemskim korijenima, Jan vidi priliku u Hrvatskoj dok drugi vide samo iseljavanje. Neko smo vrijeme razgovarali o digitalnim nomadima, a on mi je rekao nekoliko ideja na kojima radi. Jedna stvar koju volim oko druženja s uspješnim ljudima je vidjeti kako stvari mogu biti jednostavne, kao i inspiracija da se primijenjuju te ideje u svom životu ovdje.
Drago mi je što vas vidim, gospodine, i da napokon sam imao priliku upoznati dragu Slavicu.
Sjajan početak dana.
Drugi po redu je Feliks Lukas, koji brzo postaje jedan od mojih najdražih ljudi u Hrvatskoj. Ne mogu se previše družiti s njim, jer bih proveo dan smijući se i ne bih ništa završio.
Feliks je najpoznatiji možda po tome što je jedini WTA teniski turnir doveo na otok, još impresivnije, izvan špice sezone. Bol Open je postigao veliki uspjeh, a tek nakon što sam proveo malo vremena s njime, shvatio sam da je ovo samo djelić onoga što Feliks radi.
No, o tome ću pisati uskoro, Feliks je stvorio najnevjerojatniji projekt za svoje mjesto, pravi primjer kreativnog razmišljanja u novoj Croatia 2.0.
Privržen svojoj rodnoj Kašteli, Feliks nije da se samo slikamo i porazgovaramo, već me odveo me u obilazak Kaštele koju nikad nisam vidio, uključujući ovaj dragulj gore.
Standardni negativni način razmišljanja? U ovoj čudesnoj zemlji? S nekim poticajnim i pozitivnim ljudima?
Jeste sigurni da dan ne može biti bolji od ovog?
Ne samo da može, već je.
Slijedi posjet Vrani kod Biograda na Moru, gdje sam sreo začetnicu pokreta digitalnih nomada u Hrvatskoj (barem tako mislim), Tanju Polegubić.
Imali smo sjajnu razmjenu ideja i planiramo surađivati na nekim idejama za Hrvatsku 2.0, zatim smo krenuli u obilazak prekrasnog okruženja.
Vidjeli smo primjer osmanske arhitekture u Europi Maskovica Han. Apsolutno zapanjujuće! Kao i njegova okolica, tik uz Vransko jezero.
Takvo nevjerojatno blago na slabo posjećenoj cesti u ruralnoj Hrvatskoj.
Sve je to bilo dovoljno da potvrdim svoje prijašnje teže.
Prošle godine napisao sam članak pod nazivom 3 faze učenja za strance u Hrvatskoj: ljubav, mržnja i nirvana.
Konačno sam u fazi nirvane u svojem odnosu s Hrvatskom. A prečac do ove točke(ako želite uštedjeti 15 godina koliko mi je trebalo da smislim stvari) je jednostavna – prihvatite stvari koje ne možete promijeniti i okružite se pozitivnim ljudima.
Ljudi poput Jane, Feliksa i Tanje.
To je to.
Pretpostavljam da bih mogao imati standardne negativne misli kada bih cijeli dan proveo kao ratnik na tipkovnici boreći se protiv HDZ-a u SDP-u, ustaša v parizana, di si bio u ’91?
Ali, dovraga, sunce je sjalo, mislio sam da ću pružiti priliku pozitivnoj Hrvatskoj, a ne standardnoj negativnoj. I znate što?
Takav pristup funkcionira.
Nedavno sam predstavio koncept pod nazivom CROMADS: Zašto biste se trebali preseliti u Hrvatsku, sa ili bez Uhljebistana.
Iznenadio me nedostatak negativnih komentara (za promjenu) i jako me ohrabrio toliki broj pozitivnih komentara.
Među stvarima koje sam rekao u članku je i to da se sada približavam Uhljebistanu kao što norveški alkoholičar i pušač prilazi cigaretama u svojoj zemlji. Norveška je sjajna zemlja u kojoj živimo, ali bože moj, duhan i pića su skupi. Ali, to što pivo košta 10 eura, što imaju visok porez na cigarete i alkohol, ne znači da to nije vrijedno života u Norveškoj.
Isto se osjećam i s Uhljebistanom. Umjesto da budem depresivan i frustriran, prihvaćam da je jedan od nedostataka života ovdje – poput skupog piva i cigareta u Norveškoj – kao da moram platiti „Uhljeb porez“ da bih mogao živjeti u najljepšoj zemlji u Europi, i onu s najboljim načinom života.
I znate što? Čim uđete u taj način razmišljanja, Hrvatska je zaista najnevjerojatnije mjesto u životu. Okruženje pozitivnim ljudima koji žele postići stvari i učiniti Hrvatsku boljim mjestom motivira vas i tjera na bolje.
Pa, kakva je bila reakcija na pozitivnu i negativnu Hrvatsku? Dovoljno je pogledati neke komentare čitatelja:
Zamislite što bi se moglo dogoditi s negativnim mentalitetom kada kad bismo počeli mijenjati okruženje i usmjeriti svađe o Titu i Paveliću u korist proslave MNOGO aktualnih uspjeha? Ova pozitivnost može biti samo zarazna.
Po mojem mišljenju postoje samo dva glavna problema s Hrvatskom – sustav i način razmišljanja. Plaćajte svoj uhljeb porez, a zatim zaobiđite sustav stvaranjem Croatia 2.0 stvarnosti koja će potaknuti domaće ljude da promijene svoj način razmišljanja, kao i otvaranjem radnih mjesta. Uhljebistan će implodirati prije i kasnije – protiv virusa transparentnosti i tehnologije nemoguće se boriti ako nemate imunitet.
Jesam li rekao posao? Evo što kaže naš nizozemski poduzetnik.
A ako je Hrvatska doista htjela izgraditi odgovarajuću strategiju razvoja turizma, trebala je izgraditi tu strategiju na dva temelja – sigurnosti i načina života.
Postoje čak i ljudi koji čitaju TCN koji mogu razgovarati s vladom Estonije koja je u srcu digitalnog svijeta i pomoći u ponovljivanju onoga što je tamo postignuto.
Ako vas zanima bolja budućnost Hrvatske i želite se uključiti u Croatia 2.0, obratite mi se (SAMO e-poštom molim vas, trenutno se utapam u porukama), Predmet e-maila Croatia 2.0 s kratkim paragrafom o vama i kako možete pridonijeti news@total-croatia-news.com
