Hrvoje Burić, kandidat za gradonačelnika grada Rijeke te Marinko Koljanin, kandidat za zamjenika gradonačelnika, na današnjoj konferenciji za medije u Rijeci osvrnuli su se na niz nerealiziranih riječkih projekata objedinjenih pod nazivom „Riječki muzej neostvarenih obećanja“. Riječ je o projektima koji su uključivali visoka ulaganja i grandiozne zamisli, a koje nikad nisu bile do kraja realizirane. U ovom „muzeju“ tako su se našli propali projekt Delte i Porto Baroša, autobusni kolodvor, tri tehnološka parka, Trg Ivana Klobučarića, Lansirna rampa Torpeda, Luxury Resort & Spa Costabella te mnogi drugi.
„Svaki od ovih projekata tema je za sebe, no svi oni ujedno su i jedna jedina tema, tema o glavinjanju, rastrošnosti i, najvažnije, neučinkovitosti riječkih gradskih vlasti. Rijeka je postala siva umjesto zelena zahvaljujući bombastičnim najavama nikad ostvarenih projekata, što nije samo dokaz indolencije, nego i apsolutnenebrige za kvalitetu života građana“, naglasio je Hrvoje Burić.
Burić i Koljanin posebnu pažnju posvetili su lokalitetu nikad realiziranog parka Pomerio, lokaciji s velikim potencijalom čije je uređenje najavljeno još davne 2008. godine, potom 2011. te naposljetku 2016. godine. Ističu kako se radi o manjoj investiciji koja bi građanima tog lokaliteta donijela ogromnu razliku u kvaliteti života.
„Budimo realni, parkovi kojima Rijeka danas raspolaže datiraju iz davnih dana, a priča o novijim riječkim parkovima pod aktualnom vlasti mogla bi činiti još jedno poglavlje Muzeja neostvarenih obećanja. Prisjetimo se samo najave središnjeg gradskog parka na Delti, obećanog još 2003., a čija je realizacija trebala biti finalizirana 2015., potom parkova Vojak, Kantrida i Pomerio o kojima smo slušali 2008., a čije je zazelenjavanje trebalo obuhvatiti čak 19.000 četvornih metara zemljišta. Jedini parkovi u kojima Riječani mogu uživati na kraju su samo oni na kompjuterskim simulacijama“, zaključio je Marinko Koljanin.
Nezavisna lista Hrvoja Burića najavila je kako će oplemenjivanje ove zone biti samo jedan od prioriteta kojima će se posvetiti, a kako bi Riječanima omogućili davno obećani zdraviji grad te nova mjesta za relaksaciju i druženje.
Budaletina koja nikad nije bio HDZovac, a najmanje i nezavisni, bio je dio lakome, nesposobne, kvarne i bahate HDZove “udbaške” ekipe koja je sudila i presudila (i) Preluku, najatraktivnijoj i najdublje u centralniju EU uvučenoj vali Mediterana. Redom nabrojite stručnjake iz i oko HDZa koji su tamo “vladali”, i to će biti pravi krivci za to ruglo čak i od “buvljaka”, a ne samo od svega ostalog.
Sad Burićev parner zaziva hitnu i brzu promjenu stanja, što znači da i to treba dobit netko preko žita i mimo pravila. Čemu hinjena žurba i brzina jedino i služi.
Očito i uvijek i oduvijek blesaviji i neinteligentni Burić, sposoban samo za služenje jednako kvarnim poput sebe, no barem malo inteligentnijim i okretnijim. Što i nije teško, koliko je on sam uistinu u pravom smislu budaletina. Kako rekoh, bio i ostao … Tko ga poznaje ili je išao s njim u školu, znat će i bolje od mene.
A kad bi tko dohvatio kako je taj njegov “pionirski” faktoring poslovao, imao bi on što objašnjavat. Za naivne: Faktoring je npr. kad npr. škver ili kakav gigant s namjerom ciljano duguje nekom kooperantu podeblje prenapuhanih milijun kuna, ili u pravilu puno više … Pa faktoring firma “otkupi” dug za dvije trećine iznosa ili manje, jer npr. škver – kako rekoh, namjerno i smisleno – oteže s isplatom dok se kooperantu sve ne zgadi ili ne postane neizdrživo. No, kako je i tako račun prenapuhan (u čemu je inače, nevezano za temu, aktualni tajnik HDZa pravi stručnjak), i pola iznosa je mila majka … Onda preko noći škver – jer je vlasnik (naravno, fiktivni) faktoring firme pozicionirani HDZovac i/ili okoHDZovac koji političkim utjecajem, a najčešće i reketom (jer i oni u škveru neumoljivo i neutaživo te susretljivošću financijske policije i porezne uprave nekažnjeno kontinuirano kradu iz njega, a država sve subvencionira, zadužujući ne samo ove nego i nove naraštaje) – plati puni iznos faktoring firmi i svi veseli i berićetni … do iduće prilike.
Najbolje pitat jednog zalizanog iz te ondasšnje financijskopolicijske, pardon, financijskopolitičke “polasebipolašarcu” mafije (isprika Mafiji, ona barem ima kodeks ponašanja i poneka korektna pravila koja su sveta) koji je sav svoj mladostranački i kasniji radni staž posvetio samo tome, kako to ide … Ako je zaboravio, ima ih dovoljno koji će ga podsjetit kad za to dođe vrijeme. I njega i nju …
Naravno, kao i uvijek kako mislim(o), kroz javnost, medije i sustav koji će prije ili kasnije profunkcionirat, podjednako i policijski i pravosudni, a zatvorski i tako već funkcionira.