Krajem svibnja ove godine riječka politička scena se užarila oko teme preimenovanja Muzejskog trga u Trg Riccarda Zanelle. Jedan od glavnih argumenata osporavatelja ove odluke bio je u tvrdnji prema kojoj se radilo o političkoj trgovini s obzirom da su SDP i gradonačelnik Obersnel 2010. godine bili protiv ovog imenovanja. Međutim, iz materijala i transkripata sjednice iz 2010. godine vidljivo je da ova tvrdnja nije točna. Gradonačelnik Obersnel je 25.10.2010. godine podržao prijedlog Odbora za mjesnu samoupravu da se jedan trg u starom gradu (sadašnji Trg Šišmiš) nazove imenom Trg Riccarda Zanelle, a SDP-ovi vijećnici nisu bili protiv nego suzdržani. Ne zbog Zanelle nego zbog Šimuna Kožičića Benje čiji su naziv smatrali adekvatnijim za konkretnu lokaciju. Jedini SDP-ovac koji je istupio izričito protiv ovog imenovanja bio je Dinko Tamarut, jedan SDP-ov vijećnik je bio za prijedlog, a ostali suzdržani. Preostali glasovi za ovaj prijedlog došli su iz redova regionalnih stranaka (Lista za Rijeku, ARS, PGS te jedan vijećnik IDS-a). Preostala trećina vijećnika, većinom okupljenih oko Kluba HDZ-a, bila je protiv ali uz puno umjereniju retoriku od one koju smo slušali pred dva mjeseca.
Donosimo transkript sjednice iz 2010. godine. Posebna poslastica su proročanske riješi prvog predsjednika Liste za Rijeku Denisa Pešuta koji je još tada predvidio da će odluka biti donesena s odmakom od 7-8 godina. Zanimljiv je i istup današnjeg županijskog vijećnika HDZ-a, a tada PGS-ovca Dinka Beakovića koji se na sjednici lavovski borio za Zanellu. Izvjestitelj po ovoj točki bio je tadašnji predsjednik Odbora za mjesnu samoupravu i današnji gradski vijećnik i predsjednik Liste za Rijeku Danko Švorinić.
IZVADAK IZ TONSKOG ZAPISA
16. SJEDNICE GRADSKOG VIJEĆA GRADA RIJEKE
OD 30. STUDENOGA 2010. GODINE
TOČKA 17.
PRIJEDLOG ODLUKE O ODREĐIVANJU IMENA TRGA
NA PODRUČJU GRADA RIJEKE
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Predlagatelj je Odbor za mjesnu samoupravu Gradskog vijeća Grada Rijeke. Očitovanje gradonačelnika na materijal pod ovom točkom Dnevnog reda dostavljeno vam je u materijalima. i propise koji je razmatrao ovu točku Dnevnog reda dostavljen vam je na klupe.
Na zahtjev izvjestitelja predlagatelja, poziv na prisustvovanje ovoj točki Dnevnog reda upućen je i gospođi Ljubinki Karpovic kao jednoj od vodećih stručnjaka u proučavanju političke povijesti Grada Rijeke.
Uvodno obrazloženje Prijedloga ima Danko Švorinić, predsjednik Odbora za mjesnu samoupravu. Izvolite.
DANKO ŠVORINIĆ
Evo još malo strpljenja pa će biti gotovo. Dakle prije obrazloženja same točke dužan sam vam iznijeti jednu kraću kronologiju kako se kretala priča oko ovog za sada još bezimenog trga.
Naime u prethodnom sazivu Odbora za mjesnu samoupravu naziv za taj trg je predložen Trg šišmiš. Čini mi se na Poglavarstvu da je taj prijedlog odbijen zbog činjenice da već postoji Ulica šišmiš, pa onda po onom Pravilniku o imenovanju gradova… o imenovanju trgova i ulica takav prijedlog formalno pravno ne može proći.
Novi saziv Odbora u aktualnom sastavu je predložio Odjelu za urbanizam ideju da se objedini cijeli prostor tog trga i jedne vrlo male kratke uličice, pa da se onda sve zajedno nazove Trg šišmiš, ali smo dobili od Odjela za urbanizam Mišljenje da se oni ne slažu sa takvim rješenjem budući da je riječ o jednoj od rijetkih ulica koje su opstale u autentičnom obliku iako se zapravo radi o ulici koja je možda nekih 5-10% nekadašnje veličine.
Taj prijedlog… to rješenje smo vratili Vijeću mjesnog odbora Školjić koje je onda odlučilo da neće… da će odustati od te inicijative i da će predložiti novu inicijativu vodeći se i određenim uputama Odjela za urbanizam koji je u tim nekim preporukama naveo da budući da se radi o području Starog grada bi trebala biti sadržana zavičajna i povijesna dimenzija u tom prijedlogu.
Dakle odluka je Vijeća mjesnog odbora Školjić da se taj trg nazove nazivom Trga Rikarda Zanele je donesena jednoglasno. Ja moram naglasiti da je riječ o Vijeću mjesnog odbora koji ima prekopirani sastav gotovo ovog Gradskog vijeća, gotovo su sve stranke koje su ovdje parlamentarne zastupljene unutra i Odluka je donesena jednoglasno.
Odbor za mjesnu samoupravu na sjednici 17. 09. 2010 je utvrdio kao je Prijedlog podnesen po Zakonu i također jednoglasno ovom Gradskom vijeću predložio Prijedlog da se predloženi naziv Rikardo Zanela… da taj trg dobije taj naziv.
Utvrđeno je da je predloženo ime prethodno uvršteno u fond imena Grada Rijeke i da na području Grada Rijeke ne postoji ulica ili trg sa tim imenom.
U međuvremenu Prijedlog je prihvaćen kao što je rekla predsjednica i od Odbora za statut i poslovnik, te od gradonačelnika Obersnela.
Vezano uz biografiju ovdje imamo predstavnika struke pa ja neću… ja ću malo skratiti…
DANKO ŠVORINIĆ – NASTAVLJA
… obnašao dužnost predsjednika savjeta za školstvo xxxxxxx gradnje mnogih škola i obrazovnih ustanova u Gradu što je bilo i realizirano. Godine 1911 Zanela pobjeđuje na gradskim izborima, ali xxxxxx vlasti podmeću lažne optužbe za atentat. No 1914 Zanela biva ponovo izabran za gradonačelnika, ali ga se onda nakon toga prisilno mobilizira nakon čega završava u ruskom zarobljeništvu. U Rijeku se vraća 1918 godine, baš negdje u doba Zaneline okupacije grada čime je Zanela bio protivnik i nakon što su trupe Danucija istjerane iz Grada, temeljem Rapalskog ugovora između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, pod pokroviteljstvom SAD, Velike Britanije i Francuske osniva se Slobodna država Rijeka, na čijim slobodno održanim izborima na koje je s jedne strane nastupio autonomni blok na čelu sa Zanelom, a sa druge strane Pro talijanaški blok za aneksiju Rijeke Italije – i pobjeđuje uvjerljivo Autonomni blok na čelu sa Zanelom i on postaje prvi i zadnji predsjednik Slobodne države Rijeke.
Godinu dana kasnije, znači 1922 godine Fašističkim državnim udarom se ruši legalno izabrana vlast i u tim sukobima pogibaju 3 gradska policajca kao prve žrtve fašističke politike na ovim prostorima ali i šire.
Nakon puča Zanela bježi u Kraljevicu, a iz Kraljevine SHS odlazi u Francusku gdje ga zatiče II svjetski rat i gdje zbog predratnog angažmana u borbi protiv talijanski fašista i njihovog vođe Benita Musolinija, tadašnji kolaboracionistički xxxxxx režim Zanelu internira u logor gdje dočekuje kraj rata.
Umro je u Rimu 1959 godine prilično siromašan ali politički ne uprljan.
Govoreći o Zaneli, dakle radi se o građanskom tipu političara, izrazitom protivniku svih ekstremizama radikalnih stavova. Radi se o prvoj političkoj žrtvi fašizma na ovim prostorima, kažem ali i šire, i zapravo jedinom riječkom državniku kojega imamo u Fondu ulica i osobi koja zbog svoje politike nikada nije okrvavila ruke.
Oko ovog prijedloga imate na svom stolu i jedan tekst iz Novog lista gdje su se predstavnici struke izražavali o ideji da Zanela dobije trg. Mislim da mogu ocijeniti da je stvorena… mislim… prilično pozitivna klima u javnosti.
Znam da su se određene kontraverze pojavile na Klubu vijećnika vladajuće koalicije. Ja bih rekao da su određene kontraverze normalne za osobe tolikog značaja. Dakle kod Zanele se radilo 50-60 godina praktički političkog djelovanja… ključnog političkog djelovanja na političkoj sceni Grada, ali je stav Odbora da ukupni povijesni značaj koji Zanela ima za povijest Grada daleko prevazilazi eventualne minuse.
Ono što ja smatram i koju poruku vam želim uputiti da bi bilo loše da Odluku o ovom pitanju donesete na temelju ideološke orijentacije, ideoloških stavova. Naime svatko tko je zaslužan i svatko tko je ostavio značajan trag u povijesti našeg Grada zaslužuje da ostaje upisan u gradsku memoriju. Pravo na svoj dio povijesne memorije u ovom gradu imaju i lijevi, imaju i desni, ali imaju i oni u sredini. Evo – za sada toliko. Ako bude potrebno za daljnjim objašnjenjima ja sam spreman.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala lijepo. Evo g. Ljubinka Kapovic će vam se isto obratiti. Izvolite.
LJUBINKA KARPOVIC
Zahvaljujem ovom pozivu i shvatila sam da je kao pokušaj da se do ocjene Rikarda Zalene kao političara dođe na relativno objektivan način izvan svih onih predrasuda i natruha koji prate njegovu političku aktivnost.
Ja sam smatrala da bi trebalo, ovaj, u jednom integriranom obliku odgovoriti na ove predrasude pa sam evo stavila par hipoteza i unutar toga navela već objavljene tekstove koji podržavaju stav koji ovdje iznosim.
Uz to ostavila sam u pismenom obliku svoj prilog, tako da on može biti konzultiran i kasnije, a nadam se da će on biti i sastavnim dijelom arhiva sa ove sjednice.
Znači prva teza koja se o Rikardu može čuti da je autonomni pokret prikriven u pro talijanski rexxxxx pokret od svog osnutka. Ta je teza pogrešna. Autonomni pokret u Rijeci je nastao u godinama 1890-1903 kao pokret za zaštitu ekonomskim interesa xxxxx separatuma. Osnivač pokreta je bio odvjetnik Micele Majlender koji se bavio teorijskim aspektom pokreta dok se Rikardo bavio… Rikardo Zanela kasnije bavio samo pragmatičnim dijelom pokreta tako da ni na koji način ne možemo naći stavove Zanele u pitanju nacije i države kao što se to može naći kod Micele Majlendera. O tome govori članak objavljen u Zborniku Dometi 1993 godine koji se može konzultirati. Zatim jedan drugi članak iz 1988 godine na talijanskom jeziku Quaderxxxx u kojima je objavljena koncepcija Mickele Majlendera o tome što je nacija, što je država.
Oba ova članka su napisana na temelju analize xxxxxxx La difesa koju je izdavao Mickele Majlender. Izlazila su na Sušaku. Ima mali broj primjeraka u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci, ali se može konzultirati.
Druge konstatacije koja također nema osnova jeste da je Zanela tijekom svoje političke karijere kao zastupnik u parlamentu u Budimpešti zastupao interese Talijana Rijeke. Pogrešna teza. Zanela je uz pomoć Erazma Barčića i Frana Supila pobijedio na izborima 1005 godine i pobijedio tadašnjeg kandidata Liberalne stranke Andreu Osonjaka. Borio se protiv politike centralizacije koju je provodio Istvan Tisa, a opet za ekonomski… za riječki corpus separatum kao ekonomski subjekt. Surađivao je sa Supilom u vrijeme vladavine hrvatsko-srpske koalicije što treba vidjeti kod autorice Mirjana Gros – Vladavina hrvatsko-srpske koalicije 906-907 i u članku moje malenkosti: Vladavina hrvatsko-srpske koalicije na Rijeci u Zborniku radova koji se zove Rijeka u stoljeću velikih promjena.
Inače da je Rikardo Zalena bitno utjecao na to da Supilo dobije građanstvo Rijeke… citadinanca… treba pogledati u arhivu, a ima i u arhivskom Vjesniku – dakle glasilo našeg Državnog arhiva – jedan mađarski autor koji govori o dokumentima na mađarskom jeziku o politici u Rijeci u to doba i kako je ustvari Supilo iako je bio vlasnik i urednik Novog lista mogao taj list izdavati i uređivati a ne biti građaninom Rijeke što je u tom trenutku bilo malo problematično.
Treća pretpostavka odnosno treća vrlo često konstatacija koja se može čuti za Zanelu… i nakon povratka iz zarobljeništva u Rusiji 1915 pridružio se Riječkim iredentistima – pripadnicima nekadašnje Udruge xxxxxx Fiume na pripajanju Riki u Italiju… pripajanje Rijeke Italiji. Ta je teza isto pogrešna. Zanela je pušten iz zarobljeništva živio sa diplomatskom putovnicom između Milana i Rima. Nije se pridružio članovima nekadašnje Udruge xxxxx Fiume, iako su ga oni zvali na suradnju. O tome piše Giovanni xxxxxx Testimonianze su Fiume Ricardo Zanela, Un movimento di liberazione in Italia 1965. Taj je članak inače preveden i objavljen u Dometima.
Zanela je bio pristaša Danucijevog plana pripajanja Rijeke Italiji: djelimično točno. Na početku je podržao Danuncija do kraja 1919, zatim ga je napustio. Predložio se talijanskoj vladi za pokušaj istjerivanja Danuncija iz Rijeke kad je on postao neposlušan, ali taj pokušaj nije uspeo. Isto navodim gdje je to objavljeno.
Kad je sklopljen Rapalski ugovor i on postao prvim predsjednikom bio je izbačen fašističkim udarom 22 ožujka 902-ge. Ključna osoba je bio pukovnik Alfredo Perata objavljeno u posljednjoj sušačkoj reviji – Intervencija Alfreda Perate na… u atentatu protiv Zanele.
Najmanje poznato razdoblje iz Zanelinog života je nakon što je otišao da živi u Kraljevicu i nakon toga je živeo 10 godina i delovao u Beogradu kao tajni savjetnik Aleksandra… kralja Aleksandra za pitanje odnosa sa Italijom. Završavam – i to je razdoblje koje treba istražiti. U xxxxxx je živeo u jednoj vrsti kućnog pritvora zaštićen, ali ne definiranog statusa. Hvala.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala lijepo. Nisam vama zvonila nego da ih utišam da možete govoriti…
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC – NASTAVLJA
Hvala vam lijepa, koga zanima dobili smo i pisano ovo što je g. Ljubinka Karpovic izlagala ovdje.
Krećemo u raspravu. Tko se javlja u ime Kluba? G. Bože Mimica. Izvolite.
BOŽE MIMICA
G. predsjednice, g. gradonačelniče, dogradonačelnik, poštovani kolege i kolegice. Malo smo umorni pa ću ja pokušati biti malo kraći od onog što sam se pripremao za ovu raspravu.
U uvodu bi se moglo izgovoriti otprilike sljedeće: da je predlagač predlagajući g. Rikarda Zanelija da se obilježi u Gradu Rijeci napravio jedan prikaz koji je u početku bio vrlo loše sročen. Danas je malo popravljen. Cijela slika o priči Zanelija u razdoblju kraja prošlog stoljeća… odnosno kraja 19 i 20 stoljeća izgleda malo i drugačije pa ima puno podataka. Ja ću samo najbitnije iznijeti, ali jedna stvar je zaista sigurna. Taj čovjek je dao jako puno Rijeci. On je svoj grad volio – ali nikad nije razmišljao da taj grad bude u sastavu hrvatskih zemalja. To je suština cijele priče.
Niz elemenata koje ću vam iznijeti ukazuju na to što je to i na koji način se uopće taj pojam autonomaštva pojavio.
Ne slažem se se dijelom izlaganja kolegice Karpović. Naime, autonomaštvo se pojavljuje 1860 godine u Carskom vijeću u Beču kada predstavnik za Dalmaciju grof xxxxxx traži od Carskog vijeća da se objedini Dalmacija, Hrvatska i Slavonija. Tada u Split dio Talijana i dio Hrvata koji su izučili škole u Italiji pa se potalijanili – prave silni otpor. I stvaraju… i to je prvi put da se pojam u politici autonomaštva i uopće javlja.
Ta klica autonomaštva se događa i u Rijeci. I on pogoduje. Ugarsko-Hrvatska nagodba 1868 godine u kojoj vojna monarhija funkcionira, pa onda ovi krajevi potpadaju pod Mađarsku odnosno pod Peštu. Da stvar bude još gora, u članku 66 koji je kasnije umetnut stoji da je Rijeka Corpus Separatum i direktno podređena Pešiti, a da dvije godine čak kasnije se mijenja situacija u xxxxxxx.
Zašto vam sve ovo pričam? Pričam vam zbog toga što se tada u Rijeci događaju na tom planu ideja autonomaštva ne samo gospodarski nego i politički da se ta cjelina Grada odvoji od čak i monarhije Ugarske.
U prvo vrijeme autonomaši u Rijeci dolaze na jednu krasnu ideju da se proglašavaju Ungarezima. Mađarima. Ovi Mađari koji drže vlast, oni benevolentno prepuštaju ugled u Gradu. To su obično kulturni radnici, financijeri, intelektualci. Onog trenutka kada nisu zadovoljni tom situacijom dolaze u sukob s Mađarima na ideološkom planu. Naravno, xxxxxxx pojačava, dolazi na vlast, društvena pravila.
To vam je… ja ću vam to navesti i citirati: 1866 godine… od 5-te na 6-tu u Starom xxxxx na Kozali gdje se odvijala nastava se ukida hrvatski jezik. Znate koje je obrazloženje? Obrazloženje je… da je to progres, s time da morate znati da u toj školi tog trenutka bilo upisano 101 đak od čega samo 5 talijanske nacionalnosti. Ti nisu mogli ni pratiti nastavu. Ovaj citat koji sam ja prepričao možete provjeriti u knjizi Kako čitati Grad Rijeku od prof. Matejčić – strana 319.
Nije to sve. Idem kratkim presjekom. Početkom I svjetskog rata Italija kao država se nalazi u jednoj priči gdje xxxxxx sa saveznicima a to su Francuzi, Englezi i Rusi i prelazi na stranu Atlante (?) pod uvjetom da dobije hrvatske krajeve, a to je Istra, otoke, Zadar.
U tom prljavom Londonskom ugovoru iz 1915 godine Rijeka je izuzeta i pripada Hrvatskoj. Naravno da se to prof. Zaneliju nije svidjelo. I zato je on bio protiv tog sporazuma. To su ti tragovi.
U svakom slučaju cijela aktivnost koja se odvijala na planu u Gradu Rijeci se može sažeti u sljedećem: da je podloga autonomaštva u Rijeci koja stvara… kroz ono što je gospođa ispričala Rafalski ugovor… svi ti uvjeti, Talijani u mirovnim pregovorima 1918 godine ne žele potpisati mirovni pregovor. Odugovlače. Zašto? Zato što je tu stvoren osnov autonomaštva i čekaju prigodu. Ta prigoda se naravno ukazuje. To je prava priča o xxxxxx. I tako nastaje Rapalski ugovor pod pritiskom i onda velesila… da ne ulazim u detalje. U svakom slučaju negativna osobina cijele ove priče se sastoji u tome da g. Rikardo Zanela je povijesna ličnost, ali mislim da bi se u grobu okrenuo kad bi znao da su u ovoj vijećnici Hrvati digli spomenik..
Pojednostavljeno: on je živio svoj grad, volio svoj grad, puno za njega dao ali je u kontekstu negativna osoba.
Mi ne možemo u današnjim uvjetima gdje je Rijeka otvoren, slobodoljubiv grad, xxxxxx, kulturan – dozvoliti način da se ulice zovu po nečem što izlazi u negativnom kontekstu.
Toliko za sada.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala g. Mimici. Da li još netko od Klubova se javlja? G. Nikola Ivaniš, Klub PGS. Izvolite.
mr.sc. NIKOLA IVANIŠ
G. predsjednice, g. gradonačelniče, kolegice i kolege vijećnici – Klub PGS naravno podržava ovu inicijativu da se jedan trg u Starom gradu obilježi imenom Rikarda Zanele. Mislimo da je danas čak i previše toga rečeno na Gradskom vijeću o ovoj temi, ali očito je da je već u startu rečeno čak i previše iz vrlo jednostavnog razloga – zbog toga što nakon desetljeća i stoljeća frustrirani smo istim frustracijama i nismo u stanju osloboditi ih se očito nikada.
S obzirom da smo u prvoj dekadi postojanja hrvatske države bili oni koji su ovu priču o Rijeci, riječkoj državi, riječkoj zastavi, riječkom orlu na neki način vratili na političku scenu uz podršku dijela javnosti ovoga Grada i uspjeli u nekim vremenima koja su se smatrala… barem u kontekstu našeg političkog gledanja iz Rijeke mračnijim nego što su ova danas… vratiti barem djelomično pravo na život tim simbolima u Rijeci… kažem djelomično, na žalost ne potpuno iz razloga što za tu potpunost nije bilo spremnosti ni u Zagrebu, a dijelom ni u Rijeci. Zaista mislimo da je dobro da se ta priča nastavlja i kroz priču o trgu koji bi se trebao zvati Trg Rikarda Zanele.
Ja za ovu prigodu želim samo kazati u ime PGS da mi između ostaloga podršku ovom prijedlogu i to ne dvosmisleno temeljimo i na onome što piše… tako… pa vjerojatno jedan od uglednijih… ja nisam pozvan da kažem veliki, najveći i tako dalje… hrvatski povjesničar… ali sigurno je da se na mnogim fakultetima u Hrvatskoj povijest učila iz knjiga i iz onog što je govorio prof. dr Ferdoč (?)– profesor Sveučilišta u Zagrebu koji je napisao već 1953 i objavio knjigu koja se zove Riječka država od Londonskog pakta i Denucijade do Rapala i Aneksije Italiji.
U godinama kada sam se borio za riječku zastavu i grb poklonila mi ju je jedna starija gospođa koja mi je tada rekla: s obzirom da čitam o vašim stavovima na ovu temu vjerojatno će ova knjižica trebati u nekom vremenu vama a meni vjerojatno neće i donesla mi jednom i poklonila tako da je imam.
U zaključku Ferdo Čulinović… sigurno jedan od hrvatske povijesti i jedan od povjesničara koji vjerojatno nije sporan u smislu svega što je bio kaže… na strani 230: Riječka država nije odgovarala imperijalističkim ciljevima Italije poslije I svjetskog rata. I tu je točka. I sada mi otvaramo priču: čemu je služila ona, čemu Zanela i tako dalje. To je 53 vjerojatno netko i odobrio da se objavi.
Dalje navodi kako je apsolutno prvi u ljudskoj povijesti izvježbani sukob antifašista i fašista se odigrao u Rijeci i pohod Danuncija na Rijeku je pohod prije nego što je Musolini izveo svoj prvi i čuveni pohod kojim je i preuzeo vlast.
Dakle dalje navodi kako je ta riječka tadašnja država koja je nastala kao rezultanta silnica odnosa između velikih sila, održala svoje prve izbore i kako je onda srušena… ovdje se… Udarom izvršenim 3 marta 1922… to je fašistički državni udar. Ferdo Čulinović to naziva fašističkim državnim udarom s kojim je srušena privremena vlada i konstituanta kako se tada zvalo Gradsko vijeće.
No međutim on na kraju navodi i to kako je naravno nakon toga… ovaj… ta djelomična riječka konstituanta produžila raditi u Kraljevici a ne u Trstu. I navodi da je ustvari xxxxxxx te državnosti postojali do 27 januara 1924 do Rimskog ugovora koji ustvari nestaje i on zaključuje da je to statum kada u povijesti nestaje riječka država.
Prema tome, mislimo u ovoj knjizi nema ni jednog elementa kojim bi se bilo koji građanin Rijeke neovisno o nacionalnosti sramio tog dijela povijesti Rijeke niti djelovanja dr. Zanele u ovom periodu u kojem je riječka država postojala kao… kažem rezultanta jer sigurno su i velike sile znale kao privremena rezultanta odnosa između velikih sila i… ovaj… zaista ne vidimo razloga zašto tu činjenicu da je tom državom na određen način predsjedavao gospodin koji se zvao Rikardo Zanela ne bi Rijeka sama sebi priznala.
Završit ću sa jednom rečenicom: 1989 došao sam u Minhen učiti endoskopiju. Smjestio sam se u kvart u kome je bila klinika. To je jedan veliki kvart u Minhenu. Bolnica je Klinika čuvena. I 100 metara od nje je jedna velika avenija koja se 1989… u jesen kada sam ja došao zvala Avenija Karla Marksa. Je li to bio Minhen povijesno desničarski Minhen u kome je… i danas možete provjeriti u tom kvartu koji se zove velika avenija Karla Marksa.
Prema tome mislim da Rijeka treba biti ponosna na svoju povijest, da taj trg trebamo imenovati tako kako je predloženo. I mislim da između ostaloga Rijeka u svom dijelu brendiranja sebe – u onom dijelu u kojem će uspjeti se brendirati kao neka turistička destinacija… do sada neopravdano zanemaruje priču o tome da potencijalni turist kada dolazi u Rijeku dolazi u grad koji u jednom dijelu svoje povijesti temeljem određenih okolnosti – bio je i slobodan grad država i da tu cijelu priču kao paket ne treba nuditi kao svoj sram nego kao svoj ponos i xxxxxx u ovom Gradu. I zbog toga ćemo mi apsolutno glasati za ovaj prijedlog.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala lijepo. Nemamo više prijavljenih klubova. Prelazimo na pojedinačnu raspravu. Prvi se javio g. Ivan Ivaniš. Izvolite.
IVAN IVANIŠ
Poštovana predsjednice, kolegice i kolege, g. gradonačelniče i zamjenici, ako ima još netko od ostalih prisutnih.
Čuo sam, sve uvažavam svačije mišljenje izrečeno, ali iznijet ću i naše mišljenje o ovom Prijedlogu odbora za . Naime u uvodnom izlaganju gospodin predsjednik Odbora je rekao kako je došlo do Prijedloga. Međutim to je izgledalo nešto malo drugačije. Ja ću pokušati vratiti to da čujete što se to dešavalo oko ovog trga.
Negdje sredinom prošlog mandata u Gradskom vijeću je bio prijedlog da se novostvoreni trg… gdje je sada… imenuje imenom Šimuna Kozičića. Kao prijedlog je išao… to je istina. Onda je taj prijedlog išao u Mjesni odbor. Mjesni odbor se nije složio s time već su kazali da bi se trebao imenovati imenom Šišmiš. Onda priča se vratila nazad i pošto je postojala Ulica Šišmiš nije se moglo imenovati i trg i ulicu i priča je legla tako da… mislim to je istina i oni koji su bili u prošlom sazivu Vijeća znaju.
Ja ću reći samo tko je bio taj Šimun Kozičić xxxxx. Postojala je jedna ulica u Gradu Rijeci koja je ona ukinuta i tu je došla ideja da se tu negdje blizu te ulice, najbliži je taj trg, ta ulica je odmah iza prema Privrednoj banci pa lijevo bila… točno znam o čemu se sada radi… i bili su kazali: pa da, to je zgodna prilika, to je ugodno i Riječanima.
Ja ću podsjetiti; g. Šimun Kozičić Benja (?) je bio Modruško Krvavski i Sinjski biskup (?) Živio je u Rijeci tamo negdje početkom 16 stoljeća i samo jednu ću stvar reći što je… 17 listopada 1530 godine u Rijeci je otvorio Tiskaru. U toj tiskari je odmah tiskao 6 knjiga to jest knjiga na hrvatsko-slavenskome i hrvatskom jeziku glagolskim pismenima. Time je Grad Rijeku učinio hrvatskom kulturnom metropolom, ali i jednim od središta ranog evropskog tiskarstva. Samo toliko.
Nisam ni jednu riječ rekao o gospodinu koga ste vi predložili. Ni za ni protiv… ta rasprava će trajati dok je povijesti.
Međutim, mi smo za to da se razmotri ova prva ideja, mislim prvo legalno predlaganje da se taj trg imenuje imenom g. Šimuna Kozičića Bxxxx. I zato neću prihvatiti ovaj prijedlog Odbora. Hvala lijepo.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
U ime predlagatelja g. Švorinić. Izvolite.
DANKO ŠVORINIĆ
Zapravo ispravak netočnog navoda. Ulica Šimuna… ispravno je Ulica Šimuna Benje Kozičića, a ne Šimuna Kozičića Benje već postoji. Postoji ne u Fondu ulica nego u Registru ulica. Dakle iz proceduralnih razloga taj prijedlog… on se neće prihvatiti. Jedino da predložite da se prvo ukine taj naziv ulice pa da ga negdje stavimo drugdje.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Ovako… g. Danko Švorinić se javio u ime predlagatelja, a vi možete sada imati ispravak netočnog navoda. Izvolite. Vi u svojoj raspravi možete reći što hoćete.
IVAN IVANIŠ
Da ne bi mi govorili ne istinu – sljedeća točka Dnevnog reda je Popis imena. U tom popisu nema ni pod Š, ni pod K, ni pod B imena Ulice Šimuna Kozičića Benja. Nema ulice u Rijeci te. Otud je ona u Fonda i otud je ona predložena da se ovaj trg zove. Nemojte govoriti! Nema imena. Tako se prije govorilo da nema Ulice Šišmiš. Pa ima, samo jest da je dugačka 6 metara ili ne znam koliko… možemo uvijek o tome razgovarati. Ali kažem – legitimni je prijedlog bio ovaj o kome ja govorim.
Sad je zgodno određenim političkim kombinacijama došlo do ovog prijedloga. Ja nemam ništa protiv toga prijedloga. I ni jednu riječ neću reći ni za ni protiv g. Zanele. Mislim to me ne zanima ovaj put…
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala lijepo. Idemo dalje sa raspravom… možete si zapisati što ima…
DANKO ŠVORINIĆ
Mislim tražit ćemo očitovanje Direkcije za mjesnu samoupravu. Možda nema kućnog broja, ali vam ulica postoji.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Da, ovo nije tema… sljedeća je g. Tomislava Zečević Pedić. Izvolite.
TOMISLAVA ZEČEVIĆ PEDIĆ
Dakle ja se ne bi oko Kožičića Benje osvrtala iako smatram da je to izvrstan prijedlog jer je čovjek koji je učinio mnogo za glagoljsku tiskaru i tiskaru uopće ne u Rijeci nego i u Hrvatskoj i značajan za hrvatsku povijest i hrvatsku književnost i tako redom.
Međutim ja bi se htjela javiti na g. Rikarda Zanelija…
TOMISLAVA ZEČEVIĆ PEDIĆ – NASTAVLJA
Zanelu.
Dakle povijesnih izvora je mnogo. Kao što smo vidjeli navode ih jedni i drugi, mogla bi se i ja navoditi na njih i plus sve ove portale na internetu odnosno stranicama na kojima ima podataka o tome, ali imamo i Državni arhiv u Rijeci gdje se čuvaju brojni izvorni dokumenti. Dakle povijesni izvori su vrlo kontradiktorni, odnosno svi izvori o gospodinu su vrlo kontradiktorni. U njima možemo naći razloga i za i protiv.
Činjenica je da je gospodin bio vrlo pragmatičan i to mu se ne može osporiti. Činjenica je da je njegova stranka predstavljala interese vladajuće tadašnje vlasti odnosno bogataša i oligarhije nazovimo ih koja se sastojala uglavnom od Talijana i naravno bilo je tu nešto Hrvata koji su vjerovali da svoj materijalni status mogu zapravo zadržati u toj slobodnoj državi Rijeci.
Dakle neosporne su neke njegove zasluge u razvoju Grada Rijeke i u napretku – međutim pitanje je da li svi ti plusevi i svi ti doprinosi mogu poništiti sve one minuse odnosno sve ono negativno kada je riječ o njegovom životopisu.
Samo neki isječci: dakle on je bio za to da se oni odvoje odnosno da steknu samostalnost unutar Austro Ugarske odnosno da se otrgnu utjecaju Mađara, međutim isto tako je bio za to da se priklone utjecaju Talijana.
Drugo, primjerice crtica iz njegovog života koja se može naći da je u svom političkom djelovanju bio izrazito antihrvatski orijentiran. On nije tražio uvođenje hrvatskog jezika nego naprotiv ukidanje mađarskog, ali uvođenje i zadržavanje zapravo talijanskog jezika. Da ne govorimo da je na izborima koji su slijedili početkom stoljeća prošlog prokazao svog suparnika rekavši da su mu roditelji Hrvati. Gle čuda, to je bilo onda strašno očigledno. Zatim smatramo da je ignorirao okolicu Grada Rijeke i uopće stanovništvo… hrvatsko stanovništvo u Gradu Rijeci.
Smatram da je to jedan od razloga zbog kojeg ni ja, a ni članovi moje stranke na žalost ne mogu podržati ovaj prijedlog.
I zapravo jedna molba – prije nego što uđe… mene zanima zapravo: prije nego što uđe neka ulica u Fond imena da li se vrši rasprava na ovaj način da se zapravo utvrde vrijednosti u životopisu koje garantiraju da onaj tko sjedne u taj Odbor u kojem se donosi ime i odluka o imenu neke ulice neće biti u zabludi da neku ulicu imenuje eto tako… nećemo reći nepoćudnim, ali kontradiktornim imenom odnosno čovjekom kontradiktornog života i političkog djelovanja.
I još jedna stvar, da ne zaboravimo reći da taj isti gospodin nakon rata, dakle nakon Mirovnih sporazuma je tražio slobodnu državu Rijeku.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala lijepo. G. Denis Pešut, izvolite.
DENIS PEŠUT
Poštovane kolegice i kolege, gradonačelniče, predsjednici Vijeća – pa ima nekoliko momenata koje se isto treba možda malo spomenuti, a može se povezati sa nekim drugim elementima koji su se dogodili na području bivše Austro Ugarske po pitanju pripadnosti naciji i ljubavi prema nekakvom stanovništvu koje je možda kasnije manjina.
Ja ću vas g. Mimica podsjetiti na tako zvani Koroški plebiscet gdje su Slovenci tada domicilni izašli na plebiscit i nisu se odlučili za tadašnju SHS nego su odlučili ostati u Austriji sa svim konsekvencama koje je donosio kasnije Anšlus (?) pa čak i do današnjih dana do pok. Hajdera.
Predbaciti danas tim ljudima, a ove godine su oni čak i obilježili Plebiscit u Koroškoj… došli su slovenski političari… i pri tome nikome nije palo na pamet tim ljudima predbaciti manje domoljublje jer oni su se borili za svoje slovenstvo u onim uvjetima u kojima nisu bili xxxxxx. Ali – to je ovako jedna mala digresija.
Što se tiče g. Ivane Ivaniš ulica – pogledajte malo Plan Grada Rijeke, naći ćete čak i Ulicu Karoline Belinić koju isto nemate sada na popisu ali vam postoji u Gradu tako da… i vjerojatno i Šime Kozičić vam postoji…
DENIS PEŠUT – NASTAVLJA
Dobro, javit ćete se poslije. Pa iskreno rečeno danas očito Rikardo neće dobiti svoju ulicu. 92-ge pred vama ovdje odnosno pred nekima ovdje g. Ivaniš i g. Smešni su tada pokrenuli inicijativu za promjenu znači… odnosno donošenje novog starog gradskog grba… prošlo je 7 godina i prošlo je 7 godina zato što je struka na kraju povukla rez. G. Kolanović iz Državnog arhiva je vrlo jasno rekao svima i svim onim heraldičarima pripadnicima što je to riječki grb i što mora biti riječi grb. I nakon toga je stala priča.
Mi ćemo očito danas… vjerojatno ćete vi odbiti ovu inicijativu. Sačekati ćemo 5, 6 godina… 7… možda će neki od vas ovdje sjediti i možda će neki od vas vjerojatno onda dignuti ruku za to.
Mene svaki put… ja se evo u ove kasne sate na žalost moramo se i ovakve teme doticati, ali žalosti me što se jednom čovjeku danas koji zapravo ima i svoje minuse i pluseve zapravo ističu ti minusi. A jedan je Josip Broz. Ima i minuse i pluseve, pa mu se samo ističu plusevi.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala. G. Ivan Ivaniš – ispravak netočnog navoda. Izvolite.
IVAN IVANIŠ
Pa g. Pešut je rekao da ipak u Rijeci postoji Ulica Šimuna Kozičića Benje kao u nekakvim možda planovima grada i tako dalje. Te planove obično vam rade tiskarske kuće, propaganda i tako… svašta tamo piše. Tamo ćemo naći desetak stvari koje tamo pišu. Jedini vjerodostojni je popis koji se vodi u Gradu Rijeci. Na tome ga nema jer te ulice nema. Mislim ja cijeli život se bavim tako nekakvim stvarima profesionalno u svom poslu i uglavnom znam za sve ulice napamet. Ako me pitate uvijek ću vam reći gdje. I tada je nije bilo i ostala je samo jedna ploča neka polu krnja nekakva na zgradi koja se nije… na turskoj (?) kući nije se htjela skinuti. Ali ja o Zaneli ne govorim.
Nemojte mi ništa spočitavati što će biti za 7 godina, za pet, za dvije i za tri. To me ne zanima. Ja samo govorim o tome što ste vi uvodno kazali da je predloženo da se zove Šišmiš. Nije točno. Predloženo je da se zove Šimuna Kozičiča Benje. Tako je predloženo. Nije prihvaćeno. I tako… pa ajmo Šišmiš, pa ajmo malo ulica, pa trg, pa nakon proteka vremena vi se pravite za istu tu stvar, a zaboravite da je prvi prijedlog Šimuna Kozičića Benje. Evo to je istina. Ako to nije istina, vi me demantirajte. Hvala vam lijepo.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala lijepo. G. Dinko Tamarut, izvolite.
DINKO TAMARUT
Hvala lijepo. Poštovana g. predsjednice Gradskog vijeća, g. gradonačelniče sa zamjenicima, kolege i kolegice. I ja ću se osvrnuti malo na ovo o čemu je danas riječ. Najprije zamjeram predlagaču (?) da nas nije malo detaljnije upoznao sa ovom točkom, pa čak ni povjesničarka nije nam puno više rekla od onoga što je rečeno u onih nekoliko rečenica koje su navedene u materijalu koji smo dobili. Navode se kratki biografski podaci o Rikardu Zaneli. Navodi se njegovo autonomaštvo i slobodna država Rijeka 1918 godine. Spominje se još par godina. Umro je u Rimu 1959 godine. Interesantno taj čovjek od 1918… 1920 ili ne znam koje, uz onih kratkih par što smo čuli ovdje – nema više svoga života, nema nikakvog djelovanja
Ja ću malo pojasniti i reći vam ono što ja znam. Nisam povjesničar ali potrudio sam se da dođem do nekih informacija. Nije uopće nigdje istaknuto njegovo djelovanje krajem II svjetskog rata. Vratimo se malo u to vrijeme – 1944 saveznici oslobađaju Rim, Zanela se vraća u Rim. 1943 kapitulira Italija, donose se Pazinske (?) odluke, AVNOJ i ZAVNOH potvrđuju te odluke, završava II svjetski rat.
Ono što je kolega Mimica rekao što je kolegica i napomenula – u ni jednom nastupu, ni jednom djelovanju – nigdje nije rečeno niti da je Rijeka hrvatska, niti da ovo treba biti Hrvatska. Njegovo djelovanje je bilo uvijek ili kroz slobodnu državu Rijeku ili uvijek na onu stranu da je malo više naklanjao se talijanskim pogledima na ove stvari i tako dalje.
I za to vrijeme, upravo za vrijeme II svjetskog rata on spokojno čeka u Rimu završetak II svjetskog rata. Čeka razvoj događaja i sanja o slobodnoj državi Rijeci ponovo. U Rijeci se pišu parole: Viva Zanella, živjela slobodna država Rijeka, a naši antifašisti – naši borci koji se bore da Rijeka konačno se vrati u maticu domovinu, da ona pripadne Hrvatskoj ginu na prilazima Rijeci. Rijeka je oslobođena. 3 maj slavi kao Dan oslobođenja Rijeke. Zanela i dalje nema mira da bi tek vidio što se događa. Pariškim mirovnim ugovorom od 1947 ovaj kraj je konačno vraćen matici domovini, ali on je dalje sa svojim istomišljenicima nastavlja tu politiku koju je počeo ranih, ranih godina.
Evo, to su ukratko moja razmišljanja o tome. Prema tome: niti slobodna država Rijeka, niti autonomaška politika tih i takvih ljudi nie donijela slobodu Rijeci. Slobodu Rijeci donijeli su antifašistički borci, borba za slobodu ovog grada i mislim da podržati takav prijedlog bilo bi više nego… ne znam koju bi riječ upotrijebio… ali niti ja, niti oni ljudi koje ja zastupam ne mogu podržati ovaj prijedlog. Hvala vam lijepo.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
G. Švorinić u ime predlagatelja.
DANKO ŠVORINIĆ
pa da ne zaboravim… vezano uz raspravu na Odboru za mjesnu samoupravu – naravno da se provodi rasprava. Zato i postoji Fond ulica gdje se prvo provede rasprava o podobnosti određene osobe da uopće uđe u Fond ulica. Nakon toga na osnovu prijedloga vijećnika Mjesnog odbora različitih udruga podnosimo prijedloge ovom Gradskom vijeću. Raspravu smo poduzeli i inače za informaciju – i predsjednik HDZ u Odboru za mjesnu samoupravu je podržao ovaj prijedlog. Taj prijedlog je donesen jednoglasno.
Moram priznati da se dogodilo ono što sam očekivao, na što sam upozorio. Dakle svi istupi kontra ovog prijedloga idu u smjeru ideološke nepodobnosti.
Gledajte, mislim – legitimno je da ste vi iz ideoloških razloga protiv tog prijedloga, međutim kod ovako osjetljive materije kao što su imenovanje ulica – po mojem mišljenju treba uvažiti i činjenicu da nije većina ta koja ima pravo odnosno bi trebala određivati baš svu u ovome gradu.
Dakle kao što sam u uvodnom izlaganju rekao – imaju pravo naravno lijeve ideologije na svoju povijesnu memoriju, imaju desne, ali imaju i oni u sredini. Pa mislim – treba im dati na neki način da dišu.
Vezano uz raspravu g. Mimice i g. Tamaruta – izvlačite stvari iz konteksta na koje ne možemo iz današnjeg konteksta gledati na način na koji su se onda gledali.
Evo ja ću vam dati jedan primjer, odnosno 2 primjera: Imamo u Rijeci Ulicu Ante Starčevića. Ante Starčević je bio poznat po izrekama… znao sam da će se ova rasprava dogoditi pa sam pripremio par rečenica… koji je slavo serbe nazivao smećem naroda i nečistom rasom, a Židove pasminom izuzev koje iznimke bez svakog morala i bez svake domovine pasmina koja ili svojih rođaka.
Mi kod odluke da se Anti Starčeviću dodijeli ulica… nisam tada bio u Gradskom vijeću, međutim pretpostavljam da se vodilo određenim općim njegovim zaslugama i da se procjenjivalo opće njegovo djelo.
Jednako tako vam je sa Trgom Josipa Broza Tita. Kada bi netko išao vašim kriterijima, onda bi mogao izvući onu rečenicu da će prije Sava poteći u suprotnom smjeru nego će Hrvatska postati nezavisna država. Naravno, to nikome ne pada na pamet. Kada bismo išli tim principom onda ni on ne bi zasluživao trg budući da iz te rečenice se suprotstavio hrvatskoj nezavisnoj državi koja je danas… odnosno to nacionalno pitanje je danas osnovni kriterij.
Vezano uz događanja iza II svjetskog rata, opet gledamo iz današnjeg konteksta – tada se i na ovim prostorima prije svega dogodio jedan ideološki rascjep. Dakle vi ćete se složiti da je u jedinicama narodnooslobodilačke vojske bilo i pripadnika Talijana kao što su i pred tim jedinicama bježali i politički ne istomišljenici koji nisu bili Fašisti. Nisu svi počinili zlodjela. Mislim da se oko toga možemo složiti.
Nešto o ponašanju… evo za kraj nešto o ponašanju Zaneline grupe u Rijeci iako Zanela nije mogao… nije tada naravno zbog političkih okolnosti za vrijeme II svjetskog rata biti u Rijeci, piše u knjizi Zapadna Hrvatska u II svjetskom ratu… izdavač je čini mi se Udruga g. Tamaruta, u kojoj bez dvojbe piše da su istaknuti pripadnici Zaneline grupe u Gradu Rijeci financijski pomagali narodnooslobodilački pokret u okolici Rijeke – ako je to kriterij. Za nagrdu su neki ubijeni 45-te godine. To je također činjenica… bez suda. Hvala.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala lijepo. G. gradonačelnik se javio. Izvolite.
mr.sc. VOJKO OBERSNEL
Pa kako se ja ne mogu javiti za netočne navode onda se moram javiti za raspravu, a neću spominjati ni Zanelu, ni Kožičića Benju, ni Šišmiš. Ne znam da li je Josip Broz spominjao promjenu toka rijeke Save, ali zasigurno znam da je 1973 predložio ustavne promjene koje su predstavljale osnovu Badimperovoj (?) komisiji da prizna samostalnost Republici Hrvatskoj.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala lijepo. G. Ernest Cukrov, izvolite.
mr.sc. ERNEST CUKROV
Ja moram priznati da sam se bojao i nadao sam se da ćemo pobjeći od povijesne rasprave jer Gradsko vijeće nije skup povjesničara. Na sreću ili na žalost je bilo vrlo informativno od kolegice Ljubimke da nam je rekla vrlo kratko neke temeljne činjenice.
Jednu malu digresiju ću reći. 90-tih godina… nadovezujući se na g. Ivaniša… ja sam bio često pitan u Zagrebu da li smo bili članovi mladog nacionalnog jedinstva. Što je to u Rijeci da niste podlegli…
mr.sc. ERNEST CUKROV – NASTAVLJA
… vjerojatno je nedovoljno jasno… Pa to je dio identiteta ovog grada, građana i Rijeke. I tu smo na tom prostoru identiteta. On je dvojben. Proturječan. Često se sukobljava s našim nekim idejnim opredjeljenjima. Ali on je takav. Identitet te Rijeke prepoznaje i Zanelu u svoj njegovoj negativnoj i pozitivnoj varijanti – ovisno s koje političke pozicije stojimo na toj priči.
Zato ću ja kao stranka i ja osobno ćemo podržati ovaj prijedlog. Bit će nam žao ako ga ne podržimo zajednički kao cijelo Gradsko vijeće, iz prostog razloga što se identitetom ne možemo trgovati.
Ako je Rijeka braneći taj svoj identitet branila identitet upravo na tome da je u odnosu na nacionalna pitanja i na odnosu na pitanja… konzervativna pitanja državnosti, autonomaštva i tako dalje… uvijek ima neki svoj specifikum, tada je onda vrlo jednostavno donijeti odluku i Zanele. Mislim da je to dobra odluka, dobar prijedlog i mi ćemo ga u tom smislu podržati.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala g. Cukrovu. G. Dinko Beaković, izvolite.
DINKO BEAKOVIĆ
A evo ja ću biti kratak. Ja sam uvjeren… i antifašista i mislim i moj otac i svi u obitelji, imam sliku o svim tim događajima. Ali – ne uzeti u obzir u kojem je živio Rikardo Zanela i uvjeti u kojima je živio i ne uzeti u obzir koja je populacija stanovnika živjela u ono vrijeme na tim prostorima mislim da onda ćemo osporiti sve što nam se u povijesti događalo. Osporit ćemo onda i Tita, osporit ćemo onda i prvog hrvatskog predsjednika i svaku ličnost koja je živjela u određenom povijesnom trenutku. Možemo mu naći i mane, znači bezbroj mana svakome ćemo naći.
Mislim da je… to je povijest Grada Rijeke, slobodna država Rijeka. To je činjenica kojom se malo gradova može ponositi. Dubrovnik se ponosi time da je bio uvijek slobodna republika Dubrovnik. Prema tome – vjerojatno je Rikardo Zanela imao svojih mana i svojih pogrešaka, ali je to povijest Rijeke, to je identitet Grada Rijeke i kao takvog bi ga trebalo i prihvatiti.
Ja bi ono što je g. Ivan Ivaniš predložio – ja bi bez dvoumljenja prihvatio i taj prijedlog. Mislim uopće ne bi dvojio niti o jednom niti o drugom. Ali mislim – trebali bi stvarno ideologiju ovdje malo pustiti po strani i uzeti u obzir u kojima je Zanela živio. Koje kontroverze idu uz Josipa Broza Tita, koje kontroverze idu uz prvog hrvatskog predsjednika… ljudi moji… mislim, mi nikad nećemo riješiti problem niti svoje povijesti niti pripadnosti. I nikad nećemo prihvatiti niti jednu osobu da je nama po volji.
Mislim da je ovo samo povijesni trenutak a ne ideološki. I on je dio povijesti. Rikarda Zanelu ne možemo izbrisati iz povijesti Grada Rijeke. I samo… po meni… ako budemo tako gledali mislim da ćemo biti na tragu onoga što je g. Cukrov rekao. Hvala.
DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC
Hvala lijepo. Nemam više prijavljenih. Da li još netko želi raspravljati? Ne.
Zaključujemo raspravu i idemo na glasanje.
GLASANJE
Glasamo o Prijedlogu odluke o određivanju imena trga na području Grada Rijeke
Tko je za ovakav prijedlog Odbora za mjesnu samoupravu? Tko je protiv? Tko je suzdržan?
Utvrđujem da
PRIJEDLOG NIJE PROŠAO, NIJE USVOJEN, 8 ZA, 9 PROTIV, 11 SUZDRŽANIH.
