Home Kolumne Što točno zamjeram Stožeru i tkz. antivakserima

Što točno zamjeram Stožeru i tkz. antivakserima

2690
0

U zemlji u kojoj je Stožer postao karikatura samog sebe, publicitet dobivaju argumenti antivakserskog tabora koji se često svode na rekla-kazala priče “čula sam od moje frizerke koja je čula od prijateljice” i cviljenje o nekom fantomskom “fašizmu” jer netko očekuje da obave 5 minuta posla za sebe i druge. Korona vremena su postala pravi pravcati festival diletantizma, samoprozvanih stručnjaka, egocentrizma, banalnosti i površnosti.

Da, jasno mi je da su u nacionalnom i županijskom stožeru u zadnjih godinu i pol dana izgubili i ono malo kredibiliteta što su imali. Šarlatanski nastupi, nejasni kriteriji, katastrofalni PR, favoriziranje pojedincima i politici, nestručnost, sve su to boljke jednog tijela koji je trebao biti autoritet, ali se jednostavno još davno “izgubio” u bespućima hrvatske politike, pa se sada javni nastupi Alemke Markotić svode na imbecilno zastrašivanje “opet će se puniti grobovi” (!?) a ne na snagu argumenata zašto je bolje slušati znanost i barem paziti kada je to potrebno. Dr. Leonardo Bressan iz Rijeke je to najbolje sumirao: “Više bi se ljudi cijepilo da Stožer malo zašuti”. *Spontani aplauz*.

Potpuno je jasno da su i inače razumni i bistri umovi u ovim vremenima “izgubili busolu“, te je lakše sve ignorirati mahanjem ruke i komentarom “što će nam sve to, to je obična gripa, samo nas tlače bez veze”. No, korona nije vic Bill Gatesa i Georgea Sorosa, osobno znam nekoliko ljudi koji su završili na respiratoru po mjesec dana i pukim čudom preživjeli. Znači li to da moramo živjeti u strahu i zatvoreni doma cijelu godinu? Nipošto.

Većina ljudi nije svjesna koliko smo povlašteni što smo u Hrvatskoj imali uglavnom blaže mjere (ako ne računamo onaj prvi lockdown), dok u ostatku Europe nisu mogli ni normalno otići u kvartovski dućan bez prijašnje najave. Takav pristup nije samo plod nužnosti (spas ionako slabe ekonomije koja ne bi preživjela potpuno zatvaranje na duže staze) već i uobičajeno skeptičnog mentaliteta koji ne priznaje ni jednu vlast jer su sve vlasti u našim krajevima – prolazne. U Hrvatskoj (i na Balkanu) je nemoguće provoditi tako striktnu politiku jer je narod po prirodi nediscipliniran, skeptičan i “divlji”. To ne mora nužno značiti ništa loše, bolje je imati dozu skepticizma nego biti “robot’ koji sluša svaku naredbu vlasti.

Ipak, pogrešno je otpisati cijepljenje kao alat medicine iz nekog dišpeta politici. Ne cijepiš se zbog Plenkovića i Beroša, već zbog svojih najbližih, kolega i rodbine.

Ja to gledam na sljedeći način, možemo usporediti cijepljenje kao i pitanje odnosa države prema konzumaciji duhana. Naravno da je da su država i Ministarstvo financija godinama imali u najmanju ruku licemjernu politiku prema tom problemu, s jedne strane su nabijali trošarine na cigarete, a s druge strane davali subvencije za proizvodnju duhana. No može li ta licemjernost domaće politike biti dokaz da je konzumacija duhana manje štetna? I po pitanju konzumiranja duhana ima onih koji banaliziraju problem s rekla-kazala pričama “Ja znam osobu koja puši već 50 godina i nije joj ništa, doživjela je duboku starost”,  “Kako moje pušenje šteti drugima ako sam udaljen 2 metra?” i “Zabrane pušenja na nekim mjestima i nabijanje trošarina neće pobijediti taj problem”

Uvijek je lakše lagati samom sebi i ignorirati problem, ali to ne znači da je problem nestao. Kad smo kod toga, tkz. antivakseri često ističu zabrinutost utjecajem cjepiva na zdravlje. Kada bi zaista tih 30-40% ljudi bilo ozbiljno zabrinuto vlastitim zdravljem, onda bi trebali istu zabrinutost imati i po pitanju pretjeranog konzumiranja alkohola, duhana, mesnih proizvoda, masne hrane, slatkiša i lijekova, nedovoljnog vježbanja, itd.

Hrvati (i ne samo oni) cijeli život na dnevnoj bazi bezbrižno trpaju svakakve otrove u sebe, a sada je problem staviti u sebe 2 kapi cjepiva koji je plod angažmana čitave svjetske znanstvene zajednice i intenzivnog istraživačkog rada od šest mjeseci.

Argument i teze vam jednostavno ne drže vodu, životnim primjerom često ne pokazujete da vam je stalo do vlastitog zdravlja, a tobože ste jako zabrinuti za vlastito zdravlje jer cjepivo ima efikasnost od 95% a ne 100%. I kada država počne doslovce kopirati mjere (obavezne covid putovnice) koje već mjesecima postoje u drugim državama (i u anti-EU perjanicama poput Orbanove Mađarske ili Putinove Rusije), odmah krenu rasprave o tome da se necijepljene “diskriminira” i da se provodi fašizam. Cijepljenima dobacujete da “čega se bojite ako ste cijepljeni?” a sami nemate hrabrosti priznati da se bojite obične igle, dok djeca od 5-6 godina primaju cjepivo bez ikakve drame i sličnih Facebook tirada.

A što je s diskriminacijom cijepljenih, koji usprkos svemu ne mogu otići na koncert jer je otkazan? Zašto Englezima nije problem takva “diskriminacija” nego njih 70000 ide na finale Eura s covid putovnicom? Zašto se organizatori javnih događaja u našoj županiji moraju javno “opravdavati” jer je “Stožer tako odlučio” umjesto da kažu “Obavite tih 5 minuta posla u Dvorani Zamet i olakšat ćete si život”.

Za kraj, što se tiče teze “u Izraelu ili Velikoj Britaniji se preko 70% ljudi cijepilo pa opet imaju novi val” je posljednja zamjena teza i glavna isprika za ignoriranje suštine. Cjepivo nije sveti gral koji garantira da netko neće imati kontakata s virusom, ali smanjuje rizik od smrtnosti. To nisu “rekli ljudi iz Stožera”, takve stvari ste mogli naučiti na nastavi predmeta Priroda i društvo, u doba kad ste primali cjepiva bez diskusija.

Ako u Izraelu ili Velikoj Britaniji ljudi više ne umiru “kao muhe” čak i kada ima 30000 novih slučajeva dnevno, onda je zaključak sam po sebi jasan. Cjepivo ne odmaže, a jako često pomaže. (Autor: Livio Defranza)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here