Glavni lik ove priče je Pedro, lijepi primjerak pijetla, koji može nastaviti živjeti, pa čak i neometano kukurikati na poljoprivrednom imanju u kojem živi, u Formigineu, u pokrajini Modena (Italija).
Prijava je stigla do lokalne policije od susjeda koji se žalio na Pedrovu naviku kukurikanja rano ujutro, i na koncu policajci su odlučili intervenirati
“Dva policajca – objasnila je Daniela Zini, vlasnica farme i pijetla koji se našao “pod optužbom” – pitali su me je li moguće odgoditi Pedrovo kukurikanje. Zahtjev nisam u stanju prihvatiti jer pijetao živi u kokošinjcu, zajedno s ostalim kokošima, i izlazi kukurikati u zoru“.
I što se sada događa? Pedro, koji još uvijek nije naučio čitati sat, riskira da bude premješten ili, još gore, da završi u loncu? “Nema nikakvih posljedica za našeg pijetla – umiruje Daniela – jer ja sam apsolutno u redu, poštujem udaljenosti. Oni koji se odluče živjeti na selu moraju znati prihvatiti ritmove prirode koji nisu uvijek ritmovi naših budilica”.
