Beograd je stao 8. svibnja 1980. – rijeke Jugoslavije, 33 predsjednika, 21 premijer, četiri kralja i pet prinčeva došli su u Beograd na sahranu doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
– Njegovo lice ima nešto od onih fizionomija koje podsjećaju na čelik. Svijetlim očima gleda preko naočala vrlo hladno, ali energično i mirno.
Ovu rečenicu napisao je izvjestitelj Novosti 1928. godine, opisujući Josipa Broza Tita nakon što se pojavio pred zagrebačkim sudom, koji ga je osudio na tešku zatvorsku kaznu zbog komunističkog djelovanja.
– Svi su bili fascinirani njegovim izgledom. Očima je ostavio dojam i na prijatelje i na neprijatelje, kaže Jože Pirjevec, slovenski povjesničar i autor Brozove dvotomne biografije o Titu i njegovim suborcima, u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno Titovim očima i počinje spomenutim citatom.
Kad su se 4. svibnja 1980. te oči ugasile, cijeli se svijet počeo pripremati za put – za sprovod Josipa Broza Tita.
Tito je umro u Ljubljani 4. svibnja 1980. godine, a dok je njegovo tijelo plavim vlakom putovalo u Beograd, strane delegacije počele su stizati na beogradski aerodrom.
– Pogrebi Winstona Churchilla i Charlesa de Gaullea po veličini i pompi bili su vrlo slični Titovima, kaže Jeffrey Swain, profesor emeritus na Sveučilištu u Glasgowu i autor Titove biografije.
U Beogradu se 8. svibnja 1980. okupilo 218 delegacija iz 126 zemalja, zabilježili su autori Stane Ivanc i Radoslav Mirosavljev u knjizi Titova posljednja bitka.
“Iz raznih izvještaja vidimo da je to bio najveći broj visokih stranih izaslanstava koja su se sastala”, kaže Ivan Ivanji, književnik i Titov prevoditelj.
U Jugoslaviji je proglašena sedmodnevna žalost.
Pogrebna povorka s Titovim tijelom stigla je 5. svibnja do zgrade Skupštine SFRJ u Beogradu.
Lijes s ostacima bio je prekriven jugoslavenskom zastavom i istaknut u središnjoj dvorani.
U sljedeća dva dana dvoranom će proći izaslanstva svih meridijana koji će položiti cvijeće i vijence te izraziti sućut.
– U nizu izaslanstava stajali su zajedno ljudi koji pripadaju različitim stranama i iza kojih su godine teških međusobnih sukoba, opisano je u knjizi Posljednja Titova bitka.
Kada je pogrebna povorka 8. svibnja oko podneva krenula iz zgrade Skupštine prema Dedinju, gdje će Tito biti pokopan u Kući cvijeća, u sali Saveznog izvršnog vijeća sjedio je Ivan Ivanji, Titov prevoditelj za njemački jezik, danas Palata Srbija.
– Radio sam u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove u Ministarstvu vanjskih poslova. Bio sam na raspolaganju stranim delegatima koji bi tamo išli, sjeća se.
Na televiziji je, poput velikog broja Jugoslavena, pratio što se događa na beogradskim ulicama, gdje su se okupljale rijeke ljudi iz cijele zemlje kako bi se oprostili od Tita.
– Kad su se kazaljke na satovima počele približavati podne, ulice u svim jugoslavenskim gradovima, selima i zaseocima počele su se prazniti.
– Samo uz tih nekoliko kilometara između Savezne skupštine i Dedinja nije bilo mjesta. I gotovo bez glasa, ovako je atmosfera u Beogradu opisana u knjizi Titova posljednja bitka.
U podne, nakon počasne straže koju su činili članovi Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ, Titov lijes je iznijelo 8 admirala i generala JNA. Nakon govora Stevana Doronjskog, pogrebna povorka je krenula Ulicom kneza Miloša i Bulevarom Oktobarske revolucije do Muzeja „25. svibnja”. Posljednji govor održao je Lazar Koliševski ispred Kuće cvijeća i tribine postavljene za strane državnike.
Uz zvukove Internacionale, lijes je u Kuću cvijeća unesen nakon 15 sati. Televizija, koja je cijelo vrijeme emitirala, nije prikazala trenutak spuštanja lijesa, pa je bilo dvojbi je li Josip Broz doista tamo pokopan.
Sljedeća dilema koja se ubrzo pojavila bila je zašto kao komunist na grobu nema zvijezdu petokraku.
Sljedećih deset godina, svakog 4. svibnja u 15.05 sati sirene su se oglasile diljem SFR Jugoslavije, a svi bi bili dužni minutom šutnje odati počast na mjestu gdje su se zatekli.
