Talijanski institut za jezikoslovlje potvrdio: Jedini pravilan talijanski naziv za Rijeku je Fiume

Accademia della Crusca je vodeća institucija talijanskog jezika, koja definira pravila jezika, iznimke i nove riječi. Ova institucija često odgovara na upite običnih Talijana koji ne znaju koji su riječi ili izrazi pravilni i ispravni.

Jedan od takvih upita je nedavno poslan u vezi naziva stranih toponima, odnosno koji je naziv toponima pravilan, ukoliko postoji službeni strani naziv i talijanski naziv. Kako bi izbjegli ikakve nesporazume, donosimo vam odgovor Instituta za jezik:

“Sumnja se opravdano pojavljuje, jer ne postoji jedinstveno pravilo koje regulira transpoziciju imena stranih gradova na talijanski jezik, što dokazuje raznolikost slučajeva. Zapravo postoje toponimi poput Londona i Pariza (Londra i Parigi), koji predstavljaju talijanski razvoj latinskih oblika koji su dali različite rezultate u romanskim jezicima; drugi, poput New Yorka i Sydneya, zadržavaju anglosaksonski prizvuk ; treći, poput Edinburgha i Sankt Peterburga (Edimburgo i San Pietroburgo), su prilagođeni talijanskoj morfologiji; konačno, neka imena gradova, poput Kopenhagena (Copenaghen), iako ne čine totalnu talijanizaciju, razlikuju se od izvornih oblika.

Počnimo s tim da kažemo da su se sva imena gradova i država s kojima je Italija imala kontakt tijekom povijesti, do dvadesetog stoljeća, prilagođavala talijanskim fonomorfološkim normama, prema srednjovjekovnoj toskanskoj tradiciji (dokumentirano, na primjer, u pisma trgovaca koji su djelovali u inozemstvu, koja predstavljaju upravo takve prilagodbe). Također treba imati na umu da su mnogi toponimi (kao i mnogi antroponimi) dugo imali oscilirajući izgled i stabilizirali su se u svom današnjem obliku tek u relativno nedavnom razdoblju (pomislite na izmjene poput Venecije, odnosno Venezia i Vinegia); a to još više vrijedi za strane toponime (to je slučaj Moskve / Mosca).

U dvadesetom stoljeću tendencija prilagodbe (koja je, međutim, uvijek dopuštala neke iznimke, poput Madrida) počela se smanjivati, čak i ako su sada stečeni i rašireni talijanizirani toponimi ostali: zapravo, nitko ne bi pomislio izgovoriti rečenicu poput “Idem u Londru (London) na posao” ili “Proveo sam praznike u Marsigli (Marsej)”. Međutim, postoje razne talijanske adaptacije koje su izgubile tlo pod nogama.

Umjesto toga, u slučajevima kada je dotično mjesto prije dvadesetog stoljeća imalo slabe odnose s Italijom, izvorni oblik toponima jedini je korišten ili u svakom slučaju prevladavajući. Tako imamo Coloniu (Köln), ali Dortmund u Njemačkoj, Nizzu (Nica), ali Cannes u Francuskoj, Edimburgo (Edinburg), ali i Glasgow u Škotskoj.

U slučaju Južnog Tirola (Alto Adige), sjetite se Priručnika s lokalnim imenima Južnog Tirola (Alto Adige), koji je početkom dvadesetog stoljeća izradio Ettore Tolomei po narudžbi Giolittija i čiji je cilj bio utisnuti “višegodišnji pečat nacionalne vlasti” u ovoj regiji s njemačkom govornom većinom (a prisutnost Ladina ne treba zaboraviti). Tako su nametnuti talijanizirani toponimi poput Bolzano, Merano, Gardena, Vipiteno, koji nisu svi ranije korišteni. No, nakon Drugog svjetskog rata, ustavnom zaštitom jezičnih manjina, dvojezično (ili trojezično, na područjima gdje se govori ladinski jezik) uspostavljeno je pokrajina Južni Tirol (Alto Adige / Südtirol). To ne umanjuje da se talijanski toponimi i dalje koriste u talijanskom jeziku.

U slučaju Istre i Dalmacije, nazivi mjesta su više puta bili prevođeni ili preoblikovani na jezik dežurne (i prolazne) nove vlasti. Uzmimo za primjer grad Rijeku (Fiume), osnovan kao rimska općina s imenom Tarsatica, a kasnije postao Vitopolis i Flumen. Grad je bio pod vlašću Franaka, a potom Mađara, prvo je bio dio Austro-Ugarskog Carstva, a zatim, nakon što je od 1920. do 1924. postao Slobodna država, potom bio dio Kraljevine Italije, da bi nakon Drugog svjetskog rata, postao dio Jugoslavije, i zatim, kolapsom jugoslavenske federacije, dio Hrvatske. Važnu ulogu u povijesti grada imala je i Republika Venecija s kojom su trgovački odnosi bili toliko bliski da se fiumanski dijalekt smatra lokalnom varijantom (“de là de mar” ) prekomorskog venecijanskog dijalekta.

Multietnički i dugosporavan grad poput Rijeke (Fiume) je naravno imao više imena: na drevnom mađarskom, Szentvit; na njemačkom jeziku Sankt Veit am Flaum ili Pflaum; na hrvatskom Rijeka, na slovenskom Reka. Za Rijeku i za ostale gradove Istre i Dalmacije talijanski se nazivi i dalje koriste na talijanskom jeziku (tako je Pola / Pula, Spalato / Split, Zara / Zadar, itd.). Jedina iznimka je Dubrovnik odnosno Ragusa (ili Ragusa di Dalmazia), jer ima isti talijanski naziv kao sicilijanski grad (Ragusa) pogodovala je da se hrvatski toponim Dubrovnik više koristi u svakodnevnom govoru.

Kao što se može vidjeti iz pruženog kratkog pregleda, nedostatak jednoznačne norme čini prevladavajuću upotrebu najprikladnijim kriterijem za odabir najboljeg oblika od slučaja do slučaja, pa je zbog toga uvijek uputno potražiti toponomastički rječnik ili enciklopediju.”

Fiume i dalje (skoro) zabranjen naziv u turističkim brošurama

Zašto se dio službenih institucija u Rijeci i dalje “srami” koristiti ispravan drugi naziv grada, je li riječ o neznanju, latentnom nacionalizmu ili nešto treće, ostaje šteta što Rijeka ne koristi za promotivne svrhe naziv koji je neupitno svima poznat u Italiji.

To ne bi trebali učiniti nakon učestalih molbi Zajednice Talijana, predstavnika talijanske manjine ili ovog portala, već zato što bi korištenje takvog naziva imao praktične i pragmatične koristi za turističko promoviranje Rijeke. Prosječnom Talijanu naziv Rijeka znači malo ili ništa, a naziv Fiume je učio u školi jer je rodno mjesto i nekih poznatih Talijana, od Lea Valiania do sestara Bucci (Andrea i Tatiana).

Kako bi ostali u pozitivnom tonu, treba priznati da je Turistička zajednica Rijeke skromno počela koristiti naziv “Fiume-Rijeka” ili još sramežljivije rješenje “Rijeka (Fiume)”, ali u nekim drugim dijelovima vlastite stranice naziv Fiume je dalje (skoro) zabranjen pojam.

Ajmo ekipo iz TZ, još malo i blizu smo, a ako imate još dvojbi koje ime u talijanskim brošurama koristiti:

Izvor: Mosaico Istriano