Potrošači i birači su uvijek u pravu. Tako barem kažu oni malo više upućeni u filozofiju života. Apsolutno ne želim pobijati ovu tezu ali kako u Hrvatskoj ništa nije (ne)normalno, postavlja se retoričko pitanje zašto hrvatski birači uvijek nagrađuju one koji im otimaju hranu iz usta? Koja je to snaga uvjeravanja koja tjera plave birače da glasuju za stranku u kojoj neki visoko rangirani političari jednu ruku drže na grudima dok se svira hrvatska himna, a drugu ruku zavlače u džepove svojih birača? Koja je to snaga uvjeravanja koja tjera crvene birače da glasuju za ‘crvenu buržoaziju’ koja stanuje u elitnim dijelovima grada dok im ti isti dijele frigane srdelice na Korzu? Koju to taktiku koriste crveno-plavi vlastodršci da iz svakih izbora uspijevaju izaći kao apsolutni pobjednici?
Divide et impera! Podijeli pa vladaj.
Ovom latinskom izrekom označujemo u politici i sociologiji političku, vojnu i ekonomsku strategiju kojom jedna sila razbija veće i potencijalno snažnije koncentracije moći na manje bilo na etničkoj, socijalnoj, vjerskoj ili drugoj osnovi te spriječava njihovo povezivanje, kako bi zadobila ili zadržala vlast.
Tu strategiju od Rimskog Carstva preuzeo je i do savršenstva doveo Britanski Imperij, koristeći se geslom divide and rule u svojoj politici prema kolonijama. Indija, Šri Lanka, Cipar i Bliski istok samo su neki primjeri, no najgora je politika europskih sila bila u Africi, gdje kolonijalne sile nisu dijelile Afriku po etničkim granicama što je na kraju, pogotovo u Ruandi, dovelo do stravičnoga genocida.
Velike zablude hrvatske politike
U samom početku stvaranja hrvatske države, HDZ je samostalno bez problema mogao dobiti izbore. Oduševljenje stvaranjem hrvatske države velika većina hrvatskih građana naveliko je honorirala masovnom podrškom HDZ-u na izborima. SDP-ovo napuštanje sjednice Sabora 26.6 1991 kada se glasovalo o samostalnosti hrvatske države bit će prekretnica koja će obilježiti buduću hrvatsku političku scenu. Na toj sjednici, u ime SDP-a obratio se Ivica Račan, koji je istaknuo da SDP podržava i odluku i postupak za suverenost i samostalnost Republike Hrvatske ali da je nezadovoljan time što ‘nije ostavljena mogućnost za udruživanje sa drugima koji to žele’, te da će glasovati protiv donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Ovaj čin će definitivno podijeliti Hrvatsku na dva bloka (plavo vs crveno), posebno nakon debakla HSLS koji je slovio kao stranka hrvatske inteligencije i koji je bio protuteža bipolarizaciji hrvatske političke scene. Raspadom HSLS-a većina razočaranih birača centra više ne izlazi na izbore što će plavo-crvenoj biračkoj mašineriji ostaviti neviđeni manevarski prostor. Tih 60% pacifizirani,h a prije bih rekao razočaranih birača su tajna uspjeha crveno-plave koalicije. Gordan Jandroković (HDZ) kaže da je mali odaziv birača (zadnji EU izbori) bio presudan za pobjedu HDZ, a recimo Obersnel (SDP) nas uvjerava da oni koji nisu izašli na zadnje lokalne izbore jesu vjerovatno zadovoljni postojećim stanjem jer da nisu onda bi izašli i artikulirali svoje nezadovoljstvo. Ovakve izjave definitivno potvrđuje svu bijedu hrvatske političke scena u ovom trenutku.
Budiša i HSLS uništili hrvatski centar
Po toj strategiji (podijeli pa vladaj) kada se definirao neprijatelj onda se kreće u traženje saveznika. Kvaka leži u tome da saveznike treba razmrviti kako pojedinačno ne bi bili jaki, a njihove vođe treba vezati nekim privatnim interesima za savezništvo kako bi ti isti kontrolirali svoje strančice.
Krajem 90-tih godina u Rijeci SDP počinje okupljati strančice u obrani područja od najezde plavih hordi. Formula je ista. Predizborna koalicija, zbroje se postoci glasova kako bi se pobjeda odnijela u prvoj rundi. Naravno prije toga se ponude pozicije saveznicima koje će zadovoljiti njihove privatne apetite jer ako dođu plavi na vlast svi će izgubiti pozicije i privilegije. Ta doktrina koju je razradio Slavko Linić primjenjena je i na državnim izborima 2001 godine kada je obezglavljeni HSLS nakon teških unutarstranačkih borbi ušao u predizbornu koaliciju s SDP-om. HSLS konstantno gubio liberalne birače (centra), a SDP-u je trebala stranka s hrvatskim predznakom kako bi joj se ponovo otvorio manevarski prostor na državnoj razini. Ovo je bila jedina mogućnost da se ‘matematički’ jaki HDZ skine s vlasti kombinacijom hrvatskog ‘liberalizma’ i ‘socijalizma’. To je matematička formula koja će odrediti današnju sudbinu Hrvatske. Birači centra su jedni od najzahtjevnijih. Ne povode se niti strankama niti imenima kao što to radi crveno-plava glasačka mašinerija. Traže sadržaj, vjerodostojnost, visoke demokratske norme i organizacijsku strukturu koja će filtrirati kvalitetu, a ne prazne matematičke formule.
Hrvatska inteligencija je već davno istjerana iz stranaka, a upravo ta inteligencija je bila poveznica sa onih 60% birača. Inteligencija nema veza s visinom obrazovanja. Doktor znanosti po defaultu ne mora biti inteligentan čovjek. Inteligencije ima veze sa razinom samosvijesti i promišljenosti iz koje se onda razvija samokritičnost. Ta samokritičnost nas tjera na pozitivne promjene i napredak. Inteligencija nije genetski određena ona se stvara i razvija u zdravim društvima od dječje dobi pa na dalje.
HDZ preuzeo SDP-ovu doktrinu
HDZ kao stranka više ne može računati na iznadpolovičnu potporu birača pa Karamarko preuzima SDP-ovu matematičku formulu te počinje okupljati strančice na desnom krilu. Ne rješavaju se uzroci problema koji su nas doveli do ‘banane’ nego se zbog bolesne želje za vlašću stvaraju novi problemi koji će Hrvatsku odvesti u socijalnu i gospodarsku katastrofu neviđenih razmjera. Hrvatskoj trebaju ‘istinski’ jaki HDZ i jaki SDP ali da bi to postigli Hrvatska mora dobiti još 3 jake stranke koje će pokriti potrebe onih 60 % birača koji ne izlaze na izbore. Na taj način bi se popunila praznina moći na osovini ljevica i desnica. Svatko se sam treba boriti za svoj politički prostor, a najveću uslugu hrvatskoj državi SDP i HDZ će učiniti sa samostalnim izlaskom na izbore. Koga to još predstavljaju HNS, HSLS, HSS, HSU kada svi zajedno ne mogu skupiti niti 5% glasova? Te stranke više nemaju nikakav legimitet u bilo kojoj izvršnoj vlast. Bez tih matematičkih formula te stranke bi već davno nestale s političke scene. Onaj tko ne moze zaokružiti svoj politički prostor mora nestati s političke scene inače će se ‘teror’ crveno-plave ‘koalicije’ nastaviti, a povratak hrvatske inteligencije u hrvatske stranke biti će odgođen do daljnjega. U tijeku je najveći egsodus hrvatske inteligencije i stručnjaka koji je poprimio neviđene srazmjere, a kad se taj proces završi, biti će to i kraj hrvatske države na ovim prostorima. (Boris Bradaric)
