Danko Končar, vlasnik Kermas grupe, pod čijom kapom je i Brodotrogir, te potencijalno najveći europski brodograditelj, predao je obvezujuću ponudu za strateško partnerstvo u transformaciji Uljanik grupe i 3. maja.
Končar je jedan od najbogatijih Hrvata. Široj javnosti je postao poznat 2009. godine kada se u medijima počelo pisati o tajnovitom multimilijarderu koji želi investirati u posrnula hrvatska brodogradilišta, koji je Hrvatsku napustio prije više od 20 godina te se u međuvremenu obogatio na rudnicima kroma u Južnoafričkoj Republici i Rusiji. Upravo zbog posla s kromom zaradio je nadimak “kralj kroma”. U Južnoj Africi posjeduje rudnike platine, kroma, cinka te tvornice u kojima se obrađuju te sirovine. Osim toga, vlasnik je i nekoliko milijuna kvadrata zemljišta u Istri i na hrvatskim otocima, a njegovo ime je povezano s tridesetak poduzeća u Hrvatskoj. Jednom prilikom je na pitanje novinara o njegovoj imovini odgovorio da ni sam ne zna koliko novca ima.
Zbog pljačka društvene imovine i privredni kriminal osuđen na 12 godina robije
Radnu karijeru je započeo 1971. godine u karlovačkoj Jugoturbini. Prvo radi u službi tehničkog održavanja u Jugoturbini gdje je brzo napredovao i za dvije godine došao na čelo direkcije Poslovnog inženjeringa, a u ožujku 1973. postaje direktor. Na toj poziciji je optužen za pljačku društvene imovine i privredni kriminal, a Okružni sud u Zagrebu ga je 1977. godine osudio na 12 godina strogog zatvora. U presudi je navedeno da je uzimao proviziju od izvoza drvne građe koju je preko Jugoturbine Šumsko gospodarstvo Delnice izvozilo u Italiju. Optužen je i za uzimanje provizije od robe koja se uvozila za potrebe poduzeća Topola iz Bačke Topole.
Vrhovni sud je tri godine kasnije u manjoj mjeri promijenio prvostupanjsku presudu ali je potvrdio izrečenu kaznu od 12 godina. Končar je u Okružnom zatvoru u Zagrebu i kaznionici u Lepoglavi proveo osam godina, a nakon što mu je kazna smanjena na devet godina zatvora, pušten je na uvjetnu slobodu.
Nakon odsluženja kazne zaposlio se u poduzeću Tehničar iz Zagreba, a nakon toga je poslan u inozemstvo na specijalizaciju. Krajem osamdesetih se zaposlio u novoosnovanoj južnokorejskoj tvrtki Lucky Goldstar koja je nedugo nakon toga podružnicu preselila u Beč i ponudila mu da se preseli u Austriju ili da raskine ugovor uz otpremninu. Prihvatio je raskid ugovora i s otpremninom otišao u Njemačku, gdje je proveo kratko vrijeme prije odlaska u Rusiju gdje počinje najtanovitijih 15 godina njegove karijere.
Tajanstvenih ruskih 15 godina
Hrvatski biznismeni i Hrvati koji su ondje godinama živjeli uopće ga se ne sjećaju i ne znaju čime se točno bavio, a sam Končar ne želi puno govoriti o tom razdoblju. Prema njegovu priznanju jedan od njegovih prijatelja je u Rusiji kupio tvrtku i ponudio mu da prodaje robu te tvrtke. Navodno je tako došao do početnog kapitala koji je uložio u rudni biznis.
2004. godine je njegova tvrtka Kermas, registrirana na Djevičanskim otocima, stekla udjele u nekoliko ruskih rudnika i tvornica za obradu ruda nakon čega je privukao pažnju ruskih medija. Još veću pažnju je privukao sukobom sa Sergejem Gilvargom, čelnim čovjekom jedne od ruskih tvornica željeznih legura, kada je unatoč dugogodišnjem ugovoru povećao cijene rude koju je prodavao Gilvargovoj tvornici.
U posao u Južnoafričkoj Republici je, prema vlastitoj izjavi, ušao sasvim slučajno. Kad su se na tržištu 2004. godine pojavile dionice tvrtke Samancor Chrome, koja je u svom vlasništvu imala 12 rudnika kroma, učinilo mu se kao zanimljiva prilika da proširi posao. S obzirom na to da je za taj posao bilo potrebno 469 milijuna dolara mnogi su se pitali otkud Končarevoj tvrtki toliki novac, što ni danas nije poznato, ali se spominje da su mu pri tome pomogli tajni partneri iz Rusije, Švicarske i Japana.
Imovina od 15,5 milijardi kuna!
Otkad se vratio u Hrvatsku, od 2006. godine, kroz razne projekte je uložio oko 400 milijuna kuna. Planirao je kupiti brodogradilišta 3. maj, Brodosplit, Kraljevicu i Brodotrogir. Na kraju je odustao od 3. maja, Brodosplita i Kraljevice, a 2013. je postao vlasnik Brodotrogira.
Godine 2010. godine medijske stupce je punila njegova kaznena prijava protiv Vinke Cetinski, majke pjevača Tony Cetinskog, i još nekoliko osoba koje je optužio za zlouporabu ovlasti i prevaru. Prijava je bila vezana uz poslove kupoprodaje nekretnina u Istri, koje je Vinka kao Končareva zastupnica u Hrvatskoj otkupljivala po višim cijenama nego što su one realno vrijedile. U siječnju 2017. godine sud je donio nepravomoćnu presudu prema kojoj Vinka Cetinski, nekadašnja direktorica u Končarevoj tvrtki, poduzetniku mora isplatiti 66 milijuna kuna za počinjenu imovinsku štetu.
Njegovo bogatstvo trenuntno se procjenjuje na oko 15,5 milijardi kuna.
