Tko pod drugim jamu kopa…dođe pred Turudića

S obzirom se radi o kolumni ovo je isključivo moja analiza i percepcija, no, jednako tako i apel na Hrvatsku udrugu za odnose s javnošću za uspostavljanje standarda jer u „Lijepoj našoj“ komentare i analize može davati svatko, a čini mi se kako će ih u narednom razdoblju biti izrazito puno.

Krenimo s analizom jučerašnjeg javnog nastupa dr. Ive Sanadera u sudnici. Ono što su svi prvo primijetili bilo je drastično skinuti kilogrami što Sanaderu dobro stoji. U usporedbi s percepcijom Sanadera iz prijašnjeg razdoblja i danas na Sanaderu je vidljiv nedostatak njege koju si je kao visoki državnik moga priuštiti. Ovakav „šokantni“ prizor zasjenio je sve ostalo jer smo Sanadera navikli gledati dotjeranog „od glave do pete“ pri čemu je pazio na svaki detalj kojim je savršeno suvereno komunicirao stoga je ova slika „neuglednog gospodina“ podsvjesno u svima izazivala stvaranje nekakve druge percepcije.

Sanader je muku mučio s nogom i bolovima koji su ga zasigurno iscrpili, jednako tako, ukoliko uistinu ima kardioloških problema, to su sve stvari koje ostavljaju traga i na psihu i na izgled čovjeka. Iza Sanadera je „teško“ razdoblje svjedočenja, predistražnih i istražnih radnji, davanje iskaza i priprema za suđenje stoljeća – što je ostavilo pečat na njemu.

Ušavši u sudnicu neosporno je da je izazvao šok – htjeli mi to priznati ili ne! Ovo je bilo prvo javno pokazivanje Sanadera nakon dugo vremena i jučerašnja je slika nespojiva sa slikom viđenom sa početka ovih događanja. Naviknuti na uglađenog i dotjeranog Sanadera, ostali smo u nevjerici vidjevši ga neprimjereno odjevenog pa je pozornost oka i percepcija bila usmjerena i na taj dio „neverbalne komunikacije“. Objašnjenje odvjetnika, ministra pravosuđa ali i samoga Sanadera bila je kako se spremao na pretrage u bolnicu. Naviknuti na učestale Sanaderove spinove, ne mogu tvrditi koji je dio istinit, no, ovdje se zasigurno ne radi o PR-ovskom spinu nego odvjetničkoj taktici.

U teoriji komunikacije poznato je kako o osobi počinjemo oblikovati mišljenje u prvih sedam sekundi kontakta, uglavnom se sve to događa bez riječi, tj. komunikacijom očima, licem, tijelom i držanjem tako smo svi stvorili određeno mišljenje o Sanaderu upravo u tih par sekundi ulaska u sudnicu i smještanja na stolac.

Sanader je izuzetno istrenirana osoba, tako da su te vještine ostale i vidljive a zasigurno su olakšale posao odvjetničkom timu u pripremi za suđenje. Sanader je u sudnicu ušao mirno i spokojno, u svome stilu, kao da dolazi na konferenciju za novinstvo. U jednakoj maniri mirnoće došetao je do stolca gdje se mirnim pokretima smjestio i jednako tako „odradio“ dio fotografiranja kojega je zasigurno očekivao. Sanader je imao odlučan i uspravan hod koji odaje samouvjerenost. Koji su se filmovi vrtjeli po Sanaderovoj glavi to samo on zna, no, blago cinični smiješak, dok je koračao prema stolcu mogao bi govoriti da Sanader zna što radi.

Sanader je nekoliko puta oborio pogled ali je i vrludao očima stoga – ovdje možemo jednostavno reći kako su blicevi fotoaparata, koji su uistinu bili agresivni, zasmetali njegovom vidu ili možemo sukladno „oči su ogledalo duše“ reći kako je Sanader, u određenom trenutku, više bio usmjeren na svoje osjećaje, (filmove koji su mu se motali po glavi ili vizualizacije), auditivnu reprezentaciju – odnosno prisjećanje pojedinih razgovora ili je, pak, pričao sam sa sobom.

„Obrambeni stav“ koji je zauzeo prekriženim rukama može nam govoriti kako Sanader nije bio raspoložen niti za javnost niti za fotografe kao niti to da mu nije bilo ugodno što se našao u situaciji u kojoj je. S druge pak strane, ovo može biti položaj u kojemu se on osjećao najudobnije obzirom je zauzeo oslonac na nogama koje je širom otvorio jednako kako je otvorio i stopala što bi teoretičari komunikacije rekli kako je osoba zainteresirana za sve što se zbiva oko nje.

Unatoč tome što je potpuno mirno i spokojno sjedio u stolcu te je odavao iznimnu koncentraciju s druge je strane pokazivao nervozu i iščekivanje onoga što slijedi. Postoje komentari kako mu je godilo „svijetlo pozornice“, osobno se ne slažem s time i mišljenja sam kako nikome normalnom ovakva situacija ne odgovara.

Znakove nervoze i negodovanje, kako i vapaj „započnite već jednom i pustite me“ pokazao je meškoljenjem usnama, odmicanjem pogleda na drugu stranu te češkanjem ruku.

Da je paraverbalno, odnosno govornički, ovo onaj isti Sanader pokazao nam je kad je sjeo ispred sudca Turudića. Sanaderov glas dobro nam je poznat – jasna i samouvjerena dikcija, smireni i razumljiv ton glasa, kratki odgovori, bez nervoze i brzanja, jasno naglašavanje i obrazloženje onoga što je „naumio“.

Iako sam imala dojam kako Sanader ide na „sve ili ništa, jer nema što izgubiti“, no, postoje i druga mišljenja jer tada ne bi pravio predstavu. Da se ne boji i da nije u strahu pokazao je koncentriranim i fokusiranim pogledom prema Turudiću, a odrađuje li po „sve po PS-u“ budnim je oko promatrao izuzetno koncentrirani Čedo Prodanović.

Sanader je čvrsto oslonivši na govornicu odašiljao poruku da mu treba oslonac, no, s druge strane to je naučeni uvjetovani refleks lidera kada drži svoj govor. Svojim nagnutim tijelom prema Turudiću pokazao da je itekako zainteresiran za ono što se događa, a povremenim češkanjem po licu jasno je pokazao kako razmišlja i promišlja o svemu.

Koji je razlog prolongiranja početka suđenja koje svi očekujemo znaju samo oni koji su takav scenarij odredili i teško da itko od nas vjeruje u izrečene riječi kako odvjetničkog tima tako i sudskog vještaka…Vjerujemo li Sanaderu, manje je bitno u ovome trenutku, jer danas on o malo toga odlučuje – strategiju priprema odvjetnički tim. Jeli ovo zavaravanje „protivnika“ i čeka li se početak istrage protiv HDZ-a, vidjet ćemo uskoro jer je gotovo nevjerojatna slučajnost i podudarnost ovih dvaju slučajeva.

Da nije izgubio vještine i liderske manire Sanader nam je jasno pokazao i podsjetio nas na razdoblje svoje vladavine. Jednako tako njegova nasljednica pokazuje suprotno, da nije dorasla funkciji i da je u strahu – a čega li se boji ukoliko je nevina….Bilo bi zanimljivo gledati sučeljavanje „dragog prijatelja Sanadera“ i njegove nasljednice…tada bismo vidjeli „čija mama crnu vunu prede“. (gordana lesinger)