Trsatski zmajevi su se vratili sada je na redu Riječki orao na gradskoj uri

U nizu loših informacija koje gotovo svakodnevno zapljuskuju Riječane, vijest da su se skulpture „Trsatskih zmajeva“ vratile na Gradinu je odjeknula kao ugodno iznenađenje.

Skulpture mitskog bića baziliska izradio je cijenjeni austrujski umjetnik Anton Dominik Fernkorn davne 1863.g., kao svojevrsne čuvare grobnice slavnog felmaršala Lavala Nugenta.

Nugent je obnovio Trsatsku gradinu i od nje napravio svojevrsni muzej i mauzolej za sebe i svoju familiju. Gradina je nekada obilovala različitim umjetninama koje je Laval Nugent prikupljao u vrijeme Napoleonovih ratova. Nakon smrti starog feldmaršala počelo je „urušavanje i nebriga“ Gradine od strane Lavalovih nasljednika.

Nakon prvog svjetskog rata, Trsatsku gradinu zaposjela je talijanska vojska, koja se odatle povlači tek 1923.g. kada pod nerazjašnjenim okolnostima nestaje, odnosno biva raskomadan i jedan od trsatskih „zmajeva“, pa današnji Riječani ni neznaju prvobitni izgled ulaza u mauzolej.

Obnovu već postojećeg i rekonstrukciju izgubljenog baziliska financirao je Grad Rijeka i time jednu povijesnu nepravdu ispravio postavljanjem zmajeva na staro mjesto.

Sličnu sudbinu protkanu divljaštvom i neznanjem imala je i skulptura Riječkog orla na uri.

Davne 1906.godine na inicjativu Riječanki iz uglednih familija dolazi do izrade i postavljanja skulpture simbola grada na Gradsku uru. No, već 1919. dolazi do nasilnog odrubljivanja jedne glave riječkog orla od strane D’Anuzzijevih ardita, a 1949. godine tadašnja poslijratna vlast nalaže nasilno rušenje orla sa ure i uništavanje pod objašnjenjem da se radi o nenarodnom simbolu.

Inicijativa za povrat orla pojavila se prvi puta 1999. godine, a na tribini održanoj na tu temu 2006. godine, gotovo svi nazočni dali su svoju potpuru vračanjo orla na svoje staro mjesto, među kojima i Vojko Obersnel.

Unatoč protivljenjima vladajućih i određenih udruga ova inicijativa i dalje istraje pa su tako čak i planirana sredstva u proračunu grada za ovu godinu, za izradu preliminarnog modela riječkog orla koji bi poslužio kao model za izradu skulpture identične onoj kakva je bila na Gradskoj uri.

Iz ovog dokumenta se ne može iščiitati kada bi konačno došlo i do realizacije izrade i postavljanja orla na uru što opet govori o određenoj političkoj rezervi vladajućih da ovu povijesnu nepravdu isprave kao što je slučaj i sa Trsatskim zmajevima.

Razloga za povratom Riječkog orla na svoje staro mjesto na Gradskoj uri nema, osim ako ova inicijativa ne smeta onima čiji je mentalni sklop još uvijek u nekom dalekom prošlom vremenu.(Predrag Miletić)