U Trstu se 1. maj službeno obilježava kao Praznik rada, ali svake godine dio rasprave izazovu sudionici koji u povorkama nose jugoslavenske zastave i majice s likom Josipa Broza Tita, uz sindikalne transparente i poruke o radničkim pravima; dio javnosti to povezuje s 1945. godinom kada je Trst oko 40 dana bio pod kontrolom jugoslavenskih trupa, a u interpretacijama tog razdoblja spominju se i djelovanja OZNA-e te uhićenja i nestanci osoba koje su smatrane nepodobnima.
“Sjećanje Trsta traži poštovanje”
U kolumni za TriesteNews, Francesco Viviani opisuje kako se ista scena ponavlja iz godine u godinu i kako simboli iz prošlosti mijenjaju ton proslave. U tekstu navodi: „Čini se da Trst ima sjećanje koje ne treba objašnjavati. Sjećanje Trsta traži, ako išta, poštovanje.“
1945. godina i povijest koja i dalje dijeli grad
Viviani se vraća na 1945. godinu i ulazak jugoslavenskih snaga u Trst, što opisuje riječima: „1. svibnja 1945. trupe Josipa Broza Tita ušle su u grad. Nisu bile ondje da bi paradirale, nego da ga okupiraju.“ Taj dio povijesti i dalje ostaje osjetljiv u lokalnim tumačenjima, posebno zbog događaja i iskustava koja se u gradu prenose generacijama.
U jednom dijelu kolumne navodi i: „Trst ne treba lekcije iz povijesti. Već ih je dovoljno platio.“
1. maj između rada i povijesnih simbola
Viviani zaključuje da bi se Praznik rada trebao vratiti svojoj osnovnoj poruci – radu i radničkim pravima – bez dodatnog političkog i povijesnog tereta. Po njegovom tonu, vrijeme je da se simboli koji dijele javnost maknu iz uličnih povorki i da se premjeste u povijest, a ne u sadašnje proslave, kako bi 1. maj ponovno bio dan radnika, a ne prostor za jugonostalgične poruke i prijepore koji se ponavljaju iz godine u godinu.
