Njegovu genijalnost pamti ploča na Aveniji kozmonauta i spomenik na groblju Veedenskoe u Moskvi, dok je njegov rodni grad Rijeka odbio ideju da se aerodrom imenuje po njemu. Pa ipak, Roberto Oros di Bartini, briljantni riječki naturalizirani sovjetski inženjer, rođen 1897., odgovoran je za najmanje šezdeset projekata koji su revolucionirali povijest zrakoplovstva. Unatoč svojim zaslugama, politička vjera je kumovala njegovom zaboravu od strane Zapada. Oros di Bartini, rođeni sin baruna Ludovica i sedamnaestogodišnje djevojke, bio je jedan od prvih članova Talijanske komunističke partije u prošlom stoljeću, a 1927., na preporuku Togliattija, pristupio je Sovjetskoj partiji u Rusiji. Šok od tvrdog i čistog boljševizma dogodio se 1916. godine u Galiciji, kada se, u činu poručnika, borio u Carskoj kraljevskoj vojsci Franje Josipa i završio u ruskom zarobljeništvu.
U Moskvi, u koju je pobjegao 1923. godine nakon što je diplomirao na milanskom veleučilištu, razvio je svoje avangardne projekte, uključujući dvomotorni Stal ‘7 koji je 1939. godine izveo rekordni let od pet tisuća kilometara udaljenosti i time dobio svjetsko priznanje. U to je vrijeme Oros di Bartini bio zarobljenik u gulagu, pogođen staljinističkim čistkama, ali projektiranje ove letjelice izvukla ga je iz zatvora.
Ovom izvanrednom liku, koji je također surađivao na letu Jurija Gagarina u svemir, posvećena je jedna od stranica današnjeg Piccololibri, prilog tršćanskih novina o umjetnosti i kulturi regije i susjednih teritorija..
Nakon puštanja, Bartini je iseljen u sovjetsku provinciju, gdje je nastavio proučavati odvažne zrakoplove. 1955. godine Bartini je projektirao zrakoplov “Bison”, kako su ga nazivali omraženi Amerikanci, odnosno ogromni četveromotor koji je mogao prijeći Sjeverni pol i pogoditi Sjedinjene Države u samom srcu kontinentalne Amerike, te vodozemac s vertikalnim polijetanjem i slijetanjem, veličine dva nogometna igrališta, oblika kornjače. (Il Piccolo)
