Zadnjih nekoliko mjeseci Rijeka i Trst su u neobičnoj situaciji: Rijeka, grad relativno nove zemlje članice EU koja ima kraću demokratsku tradiciju, je pokazala napredniji i inkluzivniji pristup od Trsta koji ima dužu demokratsku tradiciju. Preimenovanjem Zanellinog trga u Rijeci, većinski hrvatski grad je dao priznanje riječkom autonomistu talijanske narodnosti na račun njegovog antifašističkog angažmana. Grad Rijeka nije stao na tome, te je u novom gradskom muzeju dio postave posvetio i tematici Egzodusa Talijana nakon Drugog svjetskog rata. Progresivni dio tršćanske javnosti vidi ove poteze kao “riječku lekciju o europskim vrijednostima“, koju gradonačelnik Di Piazza često ignorira, te za sitno političke interese koketira sa talijanskom desnicom.
Tršćanski bloger Marco Barone je ovih dana na svom blogu napisao tekst u kojemu je pozvao gradsku vlast da oda počast slavenskim žrtvama D’Annunzijevih ardita：
“Bliži se stota obljetnica “Krvavog Božića”. Zbog čega je grad Rijeka bio prisiljen trpjeti D’Annunzijeve osobne hirove što je rezultiralo tragedijom. “Božanski vođa”, kako se D’Annunzio nazivao u Rijeci, svojim je prisustvom doveo do petsto dana mučeništva za taj sporni grad koji je prvi put u povijesti vidio realizaciju najvećeg militarizma u Italiji 1900-ih. Za Rijeku je to bila prava tragedija koja je završila sa šezdesetak žrtava i tisućama Hrvata prisiljenih u bijeg, kao i činjenicom da su se fašizmu širom otvorila vrata. Hrvatski izvori govore o brojci između 3.000 i 5.000 Hrvata prisiljenih u bijeg zbog progona koji su provodili arditi. Prvi procesi prisilne talijanizacije započeli su u Rijeci, a nadasve to je bio jedan od prvih egzodusa zbog nacionalističkih i rasističkih progona. U povijesnim događajima na talijanskoj istočnoj granici svatko slavi i pamti priču sa svog vlastitog gledišta u kojem gotovo nikada nema žrtava na suprotnoj strani. U Trstu i Monfalconeu i Ronchiju ima onih koji su slavili i slave riječku okupaciju. U Monfalconeu za stotu obljetnicu izrađena je ploča na istarskom kamenu u obliku Istre koja tu činjenicu slavi kao čin domoljublja; u Trstu su tisuće eura potrošene za izložbu i za spomenik D’Annunziju. Sam spomenik izgleda poput nekog djeda koji čita knjigu, no za Riječane taj pjesnik je bio tiranin, jer taj kip slavi riječku okupaciju kao politički čin. Neka ne čudi što je sam spomenik svečano postavljen 12. rujna 2019. u 12 sati. U Ronchiju je umjesto toga fašistički toponim “legionara” (Ronchi dei Legionari, op.a.) i dalje koristi, budući da je to bila odluka fašističkog režima.
Bilo bi ispravno posvetiti, s obzirom na stogodišnjicu protjerivanja legionara iz Rijeke ( koja će se obilježiti u siječnju 2021.), poseban trg slavenskim žrtavama D’Annunzijeve okupacije, u gradovima kao Trst, Monfalcone i Ronchi, koji su nevoljko i djelomično postali nesretni simbolički trokut talijanskog nacionalizma koji nam zasigurno ne ide na čast, što bi bio dobar znak prijateljstva i poštovanja prema Rijeci i početak procesa razbijanja mita o D’Annunziju, što je neophodno za moderno europsko društvo, društvo koje poštuje lokalne specifičnosti, koje su subverzivni i militaristički potezi poput onih u Rijeci htjeli uništiti.”
