Home Vijesti Trst podiže spomenik D’Annunziu, Obersnel predložio da ga podignu partizanskim jedinicama!

Trst podiže spomenik D’Annunziu, Obersnel predložio da ga podignu partizanskim jedinicama!

2083
1

This image has an empty alt attribute; its file name is Trieste-petizione-contro-statua-a-DAnnunzio-Era-razzista.jpg

Za razliku od Rijeke koja je nedavno trgom odala počast prvoj europskoj žrtvi fašizma Riccardu Zanelli, u Trstu su odlučili krenuti suprotnim smjerom i podići spomenik njegovom najvećem suparniku Gabrieleu D’Annunziju!

D’Annunzio je rođen u Pescari i malo što ga veže s Trstom. Na pitanje zašto baš spomenik u njegovom gradu odgovor je dao gradonačelnik Trsta Roberto Dipiazza (Forza Italia).

– U službenom izvješću s gradske sjednice piše da je odlučeno da će se spomenikom obilježiti sto godina D’Annunzijeva zauzimanja Rijeke. Od ovog tjedna počinje niz manifestacija kojim taj grad slavi okruglu godišnjicu riječkog “pothvata”, kako ga zovu. Otvorena je i izložba o D’Annunziju, a kruna će biti postavljanje spomenika na jesen. Nema točnog datuma, no vrlo lako moguće da će to biti 12. rujna, kako bi se u dan obilježila Santa entrata (sveti ulazak), kad je 1919. taj ekshibicionist i preteča fašizma, u Fiatu i u pratnji kamiona punih dobrovoljaca, zauzeo Rijeku da bi je pripojio Italiji.

Već je spreman i spomenik D’Annunzija kako sjedi na klupi i čita knjigu, kipara Alessandra Verdija, koji bi trebao biti postavljen na tamošnji Trg burze, a odluka je podijelila talijanske političare, povjesničare i građane te izazvala jednodušnu osudu u Hrvatskoj.

Povijesni kontekst je sljedeći: na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. američki predsjednik Woodrow Wilson zastupao je gledište prema kojem je Rijeka kao luka potrebna zaleđu te ne bi bilo opravdano dodijeliti je Italiji, što je izazvalo političku buru na Apeninskom poluotoku, ali i među talijanskim stanovnicima Rijeke. Talijanske planove ozbiljno je ugrozilo i utemeljenje jugoslavenske državne zajednice, koja se prostirala na teritoriju što su ga svojatali i talijanski ekspanzionisti. U takvu situaciju ulijeće D’Annunzio.

– Na D’Annunzija se danas gleda kao na predstavnika elitističke literature početka 20. stoljeća, no većina ga Talijana više poznaje po ekscesima i po ljubavnicama nego po doprinosima kulturi i jezičnim inovacijama. Spomenik jest nesumnjivo politička poruka, znak nacionalizma. Samo korištenje riječi “impresa”, koja implicira pothvat i avanturu, a ne “okupacija”, otkriva nacionalistički zanos dijela talijanske politike koji je počeo Prvim svjetskim ratom, a nastavio se s fašizmom – kaže za Večernji list tršćanski povjesničar Franco Cecotti , specijaliziran za prvu polovinu 20. stoljeća.

Međutim, vrlo brzo nakon D’Annunzijevog ulaska u Rijeku – Fiume, mnogi Fiumani su shvatili koliko su pogriješili kad su pajacu D’Annunziju prepustili grad. Naime, Rijeka je do 1914. jedan od najbrže rastućih gradova u Austro-Ugarskoj, a gospodarski rast i bruto prihod po glavi stanovnika bio je odmah iza Budimpešte. Multinacionalni grad ni mali zastoj zbog rata ne bi previše omeo da na kraju, zahvaljujući i D’Annunzijevu prematurnom zauzimanju koje se pretvorilo u 15-mjesečnu okupaciju.

– D’Annunzijeva okupacija Rijeke dobra je lekcija, ako je znamo pročitati. Grad u kojem su ljudi živjeli zahvaljujući sposobnostima da okrenu novac kroz pomorstvo, trgovinu, obrtništvo, industriju bez obzira na podrijetlo, pa čak i spol, postao je žrtva uskih, nacionalističkih pobuda što ga je na kraju i uništilo. Čemu onda odavati počast D’Annunziju? On sam, kao što će argumentirati mnogi, nije bio fašist, ali ako već nije bio član fašističkog pokreta, bio je njegov zloguki prorok. Čovjek kojeg je osim niskog rasta resio i veliki ego bio je zagovornik rata, odgovoran za smrt brojnih mladih Talijana koje je svojim „propovijedima“ nadahnuo da srljaju u smrt na istočnom talijanskom bojištu, ističe povjesničarka i muzeologinja Tea Perinčić, kustosica u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka.

Stoga, na pitanje što znači podizanje spomenika takvom čovjeku u Trstu, najbliže što se, nadam se, može ponovno približiti Rijeci, ne mogu drukčije odgovoriti nego citirajući američku povjesničarku Dominque Kirchner Reill u talijanskom tjedniku Il Piccolo: „To nije ništa drugo nego slavlje čovjeka koji je poticao rat, kojem se gadila parlamentarna demokracija i koji je Slavene doživljavao kao stvorenja tek malo razvijenija od majmuna; čovjek koji je podržavao ideje o Jadranu kao isključivo talijanskom moru i poticao proširenje talijanskoga životnog prostora na Dalmaciju, Istru, Crnu Goru, Albaniju, Libiju“. Slaviti D’Annunzija znači slaviti šovinizam, nacionalizam, imperijalizam, sve ono na čemu se ne zasniva suvremena Europa, sve ono što smo trebali za sobom ostaviti u 20. stoljeću kojem kao otpadak pripada i političko djelovanje tog čovjeka i svih onih koji su ga u mnogo čemu slijedili i oponašali – zaključuje Tea Perinčić.

Marko Medved, izvanredni prof. dr. sc. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu – Teologija u Rijeci istraživao je godine međuraća u Rijeci, posebice u kontekstu odnosa D’Annunzija s Katoličkom crkvom, o čemu je izdao knjigu “Riječka Crkva u razdoblju fašizma”.

– D’Annunzijevo je razdoblje (1919.-1920.) narušilo delikatno pitanje nacionalne i jezične ravnoteže u riječkom društvu i u Crkvi. S druge strane, istina je da su tijekom D’Annunzijeve okupacije Rijeke javno tolerirana ponašanja koja izgledaju moderno za to vrijeme pa neki govore o anticipaciji 1968., uključujući i neka zakonska rješenja. No, tada se mijenja nacionalni sastav klera, kao i jezik liturgije i propovijedanja u Rijeci, pritišće se redovništvo, kapucine i milosrdnice sv. Vinka, talijanizacijom, kršćanski simboli koriste se u civilnim ritualima obilježenim nasiljem, nacionalizmom i militarizmom. Brojni su hrvatski obrtnici i vlasnici trgovačkih radnji morali zatvoriti radnje, a radnici većih postrojenja dobivali su otkaze po nacionalnoj osnovi. Tada dolazi do intenzivnog emigriranja iz Rijeke i traženja utočišta na prostoru Kraljevine SHS. D’Annunzio veliča primat jedne (latinske) sastavnice riječkog identiteta, a omalovažava drugi (slavenski). Za vrijeme D’Annunzija žrtve su bili Hrvati; u četrdesetim i početkom pedesetih godina 20. stoljeća žrtve će biti riječki Talijani – iznosi Medved spoznaje iz svog istraživanja. Kritika povjesničarima Na liku i djelu D’Annunzija ne može se graditi budućnost odnosa Talijana i Hrvata, ističe. Iako je njegov književni opus vrijedan, njegovo djelovanje u Rijeci u velikoj je mjeri problematično i apsolutno neprihvatljivo. Talijanskoj historiografiji valja uputiti kritiku da najčešće ne uzima u obzir hrvatske izvore i literaturu jer se još događa da o ovim temama dobar dio povjesničara u Italiji donosi sudove bez poznavanja hrvatskog jezika, dakle hrvatske literature i vrela. Hrvatskoj strani možemo spočitati da na Danuncijadu često gleda isključivo kroz prizmu nacionalnih odnosa, zanemarujući sve druge njezine aspekte.

– K tome, potrebno je da iste kriterije kojima se u nas prosuđuju drugi narodi budemo spremni primijeniti i na neke hrvatske pojave. Naime, slično s ovim talijanskim pjesnikom dogodilo se u nas s Milom Budakom. Ljubav prema vlastitoj domovini, jeziku i kulturi ne izgrađuje se u oporbi prema drugim narodima, a dobrosusjedski odnosi ne mogu se graditi na antagonizmu prema drugima. Nakon iskustva 20. st. i dva svjetska rata, na ovim područjima Srednje Europe na kojima Hrvati, Slovenci i Talijani vjekovima žive zajedno, ne trebamo uzdizanje nikakvih nacionalističkih simbola. Treba nam međusobno poštovanje triju naroda i intenzivnija suradnja na svim područjima života, počevši s kulturom. Dakako, u vremenu ponovnog jačanja nacionalizama u Europi to je prilično teško – zaključuje Medved.

Slavljenički tretman D’Annunzija u Trstu moglo bi narušiti odnose dviju država. Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel na pitanje novinara odgovorio da je “Rijeka, baš zbog D’Annunzija, među prvima osjetila ubojitu ruku fašizma” te da su ovakve inicijative, koje slave okupaciju tuđeg teritorija, u suprotnosti s europskom politikom, a s obzirom na to da je riječ o zaista ozbiljnoj situaciji, očekuje i oštru reakciju naše Vlade. – On nije bio tek plahi pjesnik, nego okupator i nasilnik. Ako se postavlja spomenik koji se referira na okupaciju Rijeke, to je sramotno, ali i izuzetno opasno. Posebice kada to stavimo u kontekst nedavnih izjava talijanskih političara koji svojataju hrvatsku obalu. Hrvatska obala pa tako i Rijeka hrvatski su krajevi, obranili su ih i oslobodili partizani u Drugom svjetskom ratu, baš kao što su oslobodili i Trst. Ako već hoće dizati spomenike, neka dignu spomenik partizanskim jedinicama koje su oslobodile njihov grad. I spomenici D’Annunziju, proslave i politički populizam koji podilazi niskim strastima, vjerujem manjeg dijela talijanskih birača, neće to promijeniti – izjavio je Obersnel za Vecernji.hr.

1 COMMENT

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here