Nakon devetogodišnjeg mukotrpnog rada za državnu firmu, ostavljenih najboljih godina života u brodogradilištu Kraljevica, Mihael Tonković, u narodu popularni Miha, odlučio je sreću potražiti na „Crnom“ kontinentu. Posao u brodogradilištu je bio težak, ali u današnjim okvirima zlata vrijedan. Bilo je dobrih i manje dobrih dana, ali nekako se živjelo.
Mihael Tonković
„Bilo je za kruh i režije, pokoje pivce s prijateljima, te unatoč tome što je većina nas cijelo vrijeme pokušavala naći bolji posao, bili smo relativno zadovoljni…morali smo biti…“
Posljednja godina, a posebice zadnji mjeseci bili su najteži. Mnogi su odlazili, ali Miha je ostao. Do kraja je izvršavao svoje dužnosti u brodogradilištu, nadajući se da do crnog scenarija neće doći. Konačnim slomom našeg najstarijeg brodogradilišta, Miha je ostao bez posla, tužan, nesretan i gotovo prazan. Tih posljednjih dana, danas se nevoljko prisjeća. Na upit o malverzacijama u brodogradilištu, „lopovluku i besramnim krađama“ kako govore mnogi, Miha je ostao suzdržan.
„Ja sam gospodin bio i ostati ću. Ne želim se spuštati na razinu ljudi koji su firmu odveli u likvidaciju. Svoj posao odradio sam pošteno, za razliku od nekih…“ tek je nadodao.
Svoj put, ovaj mladi Bribirac, pronašao je u Nigeriji. Daleko od doma, svojih prijatelja i obitelji. Posao mehaničara na opskrbnim brodovima za platformu, prihvatio je bez previše oklijevanja. Naša brodogradilišta propadaju, srodnih poslova u proizvodnji sve je manje i sve teže je naći posao u struci vezanoj za brodogradnju.
„Prelomio sam i odlučio otići. Mogao bi preživjeti još neko vrijeme sa otpremninom, ali što onda? Odluka je bila teška, ali ispravna…“
Uz nadu u bolje sutra, Miha je samo jedan od mnogih koji sreću traže izvan naše zemlje. Nadaju se povratku i normalnom životu, ali u uvjetima u kojima mogu živjeti dostojanstveno. Do tada, ispratiti ćemo još mnogo mladih ljudi u potrazi za boljim životom.(tomislav dodlek)
