Profesori Ekonomskog fakulteta sa stručnjacima s Tehničkog fakulteta u Rijeci, Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, Energetskog instituta Hrvoja Požara, Hrvatske energetske regulatorne agencije i brojnih drugih institucija kreirali su program koji se može usporediti sa sličnim poslijediplomskim specijalističkim (MBA) studijima u Europskoj uniji, SAD-u i azijskim zemljama, koji se izvode najčešće pod nazivom energy economics ili energy management.
Budući da je riječ o multidisciplinarnom studiju, polaznicima su ponuđeni ekonomski i tehnički predmeti pa oni sami kreiraju studijski program izborom kolegija prema svojim potrebama: ekonomika i politika energetike, planiranje i modeliranje u energetici, planiranje razvoja energetskog sustava, financijsko vrednovanje investicijskih projekata u energetskom sektoru, ekonomika fosilnih izvora energije, tržište električne energije, projekti u energetici, organizacija u energetskom sektoru, regionalno tržište energije i jugoistočna Europa samo su neki od kolegija kojima je cilj usvajanje specijaliziranih znanja iz područja energetike.
„Energetski sektor ima veliku važnost za razvoj hrvatskoga gospodarstva, izravno kroz udjel sektora u bruto domaćem proizvodu, zaposlenosti i ostalim makroekonomskim pokazateljima, ali i neizravno kroz cijene energije koje veoma utječu na konkurentnost većine poduzeća. Važnost energetskog sektora proizlazi i iz očekivanih investicija koje bi trebale pokrenuti investicijsku i ukupnu domaću potražnju, a procijenjena ulaganja u energetski sektor od 10 do 15 milijardi eura do 2020. trebala bi biti okosnica gospodarskog rasta”, objašnjava voditeljica studija prof. dr. sc. Nela Vlahinić-Dizdarević navodeći kako Hrvatska, kao mala zemlja koja nema dovoljno vlastitih energetskih resursa i koja uvozi do čak 50% energije, mora voditi odgovarajuću strategiju uključivanja u energetske putove kako bi osigurala osnovne ciljeve energetskog razvoja: sigurnost opskrbe, konkurentnost i održivost energetskog sustava.
„Potreba za pokretanjem tog poslijediplomskoga specijalističkog studija proizašla je iz evidentne potražnje za multidisciplinarno obrazovanim kadrovima potrebnim za obavljanje zadataka u energetskim poduzećima te u onima koja su veliki potrošači energije i dio plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u Hrvatskoj, a uskoro će se morati uključiti u ETS (emissions trading scheme) EU. Najveći interes za ulaganja u Hrvatsku izražen je upravo u energetskom sektoru, a očekuje se velika potražnja za kadrovima koji imaju znanje i obrazovanje iz ovog područja. Međunarodni stručnjaci predviđaju da će do 2030. godine čak do dvije trećine svih poslova biti vezane uz energiju i okoliš“, navodi prof. dr. sc. Vlahinić-Dizdarević.
„Hrvatski energetski sektor suočen je s mnogim problemima. Bez obzira na deklarativnu liberalizaciju tržišta, nema novih energetskih subjekata na tržištu pa ni tržišne utakmice. Ponajviše je to rezultat politike formiranja cijena, koja je pak posljedica administrativnoga određivanja cijena, čime je Vlada štitila standard građana. Nerealne cijene energije nisu mogle potaknuti nove investicije, posebice ne privatne, u sektor pa je zastarjelost energetskih postrojenja i infrastrukture velik energetski problem”, objašnjava Vlahinić-Dizdarević.
Iako je porast cijena, ponajprije električne energije, nužan da se postigne ekonomska cijena energije u Hrvatskoj i da se pošalju racionalni ekonomski signali privatnim investitorima, Vlahinić-Dizdarević smatra da pitanje energetskog siromaštva i subvencioniranja cijene energije socijalno osjetljivim kategorijama stanovništva treba biti uključeno i regulirano energetskom i socijalnom politikom. Dodatan problem odnosi se na odnos cijena energije za kućanstva i industrijske potrošače. Naime, cijene električne energije za industriju u Hrvatskoj dostigle su cijene u EU i Europskoj monetarnoj uniji, što znači da su domaći proizvođači u nepovoljnijoj situaciji u odnosu na europske konkurente jer su ionako opterećeni višim troškovima, posebice višom kamatnom stopom. Situacija je još nepovoljnija kad je riječ o cijeni plina za industriju, koja je znatno viša nego u ostalim europskim zemljama.
Drugi veliki problem hrvatskoga energetskog sektora odnosi se na nisku energetsku učinkovitost iako je posljednjih godina energetska intenzivnost smanjena. Pocjenjuje se da Hrvatska ima potencijal za velike uštede u ukupnoj potrošnji energije, do čak 25%, posebice u sektoru prijevoza i u zgradarstvu. Više od 83% zgrada nema odgovarajuću termalnu izolaciju pa je prosječna potrošnja energije u tom sektoru čak 50% veća nego u zgradama primjerice u Njemačkoj. Strano vlasništvo nad strateškom energetskom kompanijom, velika uvozna ovisnost o fosilnim izvorima energije, nedovršen proces restrukturiranja i nedovoljna otvorenost tržišta energenata, nedostatak jasne vizije budućeg razvoja energetskog sektora i njegove povezanosti s ostalim gospodarskim djelatnostima još su neki od problema s kojima se hrvatska energetika suočava. Sve su ovo razlozi zbog kojih je pokrenuti studij više nego dobrodošao u hrvatskom obrazovnom sustavu”, mišljenja je prof. dr. sc. Vlahinić-Dizdarević. (business.hr)
