U Rijeci se gradi prvi japanski vrt na Balkanu

Prvi japanski vrt u Hrvatskoj i na cijelom Balkanu izgradit će se sljedeće godine u Rijeci. Na jedinstvenom projektu kojemu je cilj poticanje duhovnog mira, uz pomoć niza smislenih detalja, flore i simbolike, sudjeluju rotary klubovi iz Rijeke i Tokija. Radove će izvoditi domaće kompanije, a osim uvoznog japanskog javora i trešnje iskoristit će se lokalne biljke i prirodni materijali.

Japanski vrt u Monte Carlu jedna je od najvećih znamenitosti tog grada, odmah uz Formulu 1 i brojna kasina. Najbliži riječkom su japanski vrtovi u Firenci i Beču. Japanskim vrtom pojedina sredina pokazuje da je u stanju brinuti se i održati prostor i ambijent visoke kvalitete.

Japanski vrt u Rijeci osmislio je arhitekt međunarodne reputacije Hayato Isoa, koji je u taj grad dolazio već tri puta. Isoa je proučio prostor na kojemu će vrt biti postavljen, birao kamenje iz hrvatskih kamenoloma i biljke iz hrvatskih vrtova i rasadnika. Radi se dakle sistematično i uporno, na japanski način.

Inače, vrt koji se planira izgraditi ispred osnovne škole Vežice temelji se na konceptu japanskog vrta iz razdoblja s kraja 16. i početka 17. stoljeća, nazvanog Momayama. U tom je razdoblju slavni Tyotomi Hideyoshi ujedinio Japan i postavio temelje suvremenog i prosperitetnog Japana.

Prema riječima Mire Lugonje, direktorice agencije za savjetovanje MiraDeus koja je zadužena za koordinaciju između Tokija i Rijeke, to je i glavna zamisao vrta tokijskih prijatelja – prosperitet i mir.

Dvije su glavne karakteristike japanskog vrta iz vremena Momayama. Prva je prisutnost čvrstih i postojanih kamenih blokova koji, smisleno poslagani u vrtu, simbolički predstavljaju stabilne i neosvojive tvrđave tog doba. Druga je karakteristika vrt u službi ceremonije čaja, odnosno dio prostora predviđen za mir i opuštanje.

Vrt u Rijeci će biti podijeljen na dva dijela – prostor dinamike i dio za relaksaciju. U prvom dijelu najviše se ističu vertikalni kameni blokovi. Označenom šetnicom, koja je prilagođena i za osobe u invalidskim kolicima, put vodi do jezera s vodopadom. Ispred njega je dizajner Iso zamislio stakleni, svijetloplavi kamen koji će biti osvijetljen iznutra.

Kako u japanskom vrtu ništa nije postavljeno bez razloga kamen ispred vodopada predstavlja ribu, koja prema legendi pliva uzvodno. To je simbolika napretka, po kojoj se, bez obzira na sve životne nedaće, prave ideje trebaju razvijati i one mogu biti dovoljno jake da idu protiv struje.

Kamen s razlogom

U japanskoj tradiciji i zen-budizmu važan je pogled unutra i vjerovanje kako nema napretka ako čovjek nije postigao mir i unutarnju ravnotežu. Premda barbarin i ratnik, i Hideyoshi je još prije četiri stoljeća za vrijeme svojih pohoda zastajao kako bi promatrao travke i relaksirao se uz čaj.

Prema zamišljenom nacrtu riječkog, odnosno japanskog vrta, nakon vodopada slijede prva vrata koja odvajaju bučan od svijeta introspekcije. Prošavši vrata onaj tko šeće nastavlja put unutarnjeg čišćenja po malim kamenim pločama koje su postavljene kako bi usporile korake. Osim za razmišljanje i promatranje usporavanje se vezuje i uz žensku tradiciju nošenja kimona, u kojemu nije bilo moguće brzo hodati.

Druga vrata imaju posebno značenje jer im je u sredini probušen krug, a za prolaz kroz njih nužno je sagibanje. Prolaženje kroz krug smišljeno je radi umanjivanja lažnoga čovjekova ega te bez obzira na društveni status svi postaju jednaki na putu prema unutarnjem miru.

Predviđena visina kućice za ceremoniju čaja svega je 160 centimetara, a cilj je da kod ljudi potakne skromnost. Sama ceremonija čaja neizostavan je dio japanske kulture, dok je majstorica ceremonije čaja prestižna titula koja iziskuje vrhunsko umijeće. Ta titula zahtijeva puno više od posluživanja, od manira do upućenosti u teme raznih društvenih krugova.

Tradicionalni japanski vrt pokušaj je pravog prikazivanja prirode s tri bitna elementa – voda, biljka i kamen – koje je preuzela i zapadnjačka parkovna umjetnost. No odnos čovjeka prema tim elementima oslikava razliku tradicionalnog istoka i modernih zapadnjačkih ideja.

Dok Japanci smatraju da kamen ima dublji smisao, zapadnjaci ga u njemu ne vide. U japanskim vrtovima nema kamenih skulptura, niti se provodi nasilje nad vodom. U zapadnjačkim vrtovima voda pršti iz fontana i vodoskoka, dok je u japanskom mutna kako čovjekov odraz ne bi bio jasan, pa se on okreće svojoj duhovnosti, a ne svom liku.

Rotary Rijeka-Tokio

Veza Rijeka-Tokio uspostavljena je prije nekoliko godina, za vrijeme specijalnih olimpijskih igara u Tokiju, ispričala nam je Mira Lugonja, inače prva Hrvatica koja je doktorirala u Japanu i trenutačno najbolja prevoditeljica s japanskog u Hrvatskoj. Za primanja hrvatske reprezentacije kod gospodina Kazuhisa Takede Mira je prevodila, a ubrzo zatim povezala je rotary klub Tokyo Tsukiji (kojemu pripada Takeda) s riječkim rotary klubom Sv. Vid.

Nakon što je dvadesetak članova kluba Tsukiji posjetilo Hrvatsku u svibnju 2007. godine dobri odnosi su se produbili, a pitanje ravnateljice osnovne škole Vežice, može li preurediti zelenu površinu ispred škole u japanski vrt, dočekano je odobravanjem s obje strane. Zahvaljujući Miri, konstantnoj poveznici između dviju zemalja, nastavljeni su dogovori između rotary klubova, veleposlanstva škole i uprave grada Rijeke. Kad je Takeda prije dva mjeseca doputovao u Hrvatsku u pratnji dizajnera Hayato Isoa, dogovoreno je i financiranje. Velika pozornost posvetit će se samoj pripremi za gradnju vrta jer je perfekcionizam neizostavan dio u njihovom radu.

Japanci su stvarno drukčiji, istaknula je Mira Lugonja, prepričavajući njihovo oduševljenje pri obilasku nacionalnog parka Plitvička jezera. Kaže kako svi znaju imena biljaka i stabala, kada nešto cvate i gdje sve na svijetu.

Zbog sveopćeg uživanja u promatranju prirode u proljeće je prva vijest dana na televiziji početak cvjetanja trešnje, a u jesenjim mjesecima da se zacrvenio javor na sjeveru Japana.

Za održavanje vrta, koji bi se prema planu trebao izgraditi do početka ljeta 2010., bit će zadužena djeca osnovne škole Vežice. Školarcima prije nego što se počnu baviti vrtom preostaje još samo edukacija, kroz koju će doznati sve ne samo o čišćenju lišća ili smislenosti kamenih blokova već i o plemenitosti te poštovanju koje u Japanu zadobivaju oni koji brinu o vrtu.

Organizatori gradnje japanskog vrta očekuju da će edukacija susjedstva i promocija vrijednog graditeljskog pothvata u Rijeci omogućiti da vrt ne bude izložen devastaciji, odnosno da se i okolina pobrine za zaštitu izuzetno vrijednog kulturnog dostignuća.(magazin banka)