Fascinantno je kako samosličnost neodgovornosti, bahatosti i bezobrazluka preplavljuju bez posljedica, bez odgovornosti, samodostatno, gotovo sve pore hrvatskoga društva. U kulturi, kazalištu, ta je bahatost potencirana. Zanimljivo je kako se pojedini akteri kulturne scene bez ikakvog obzira, bez trunke srama, bez imalo etike i morala ponašaju suprotno zakonu, egomanijakalno postavljajući vlastito jastvo u središte Univerzuma. Za zabrinuti se je što, izgleda, sve postaje obrazac blagoslovljen vlašću koja isto podržava, možda čak potiče unutar svojih interesnih grupa, na štetu drugih, kulture, ali i zajednice uopće, piše Zvonimir Peranić na portalu dayline.info.
Čitajući blog Vitomire Lončar za uočiti je monstruozno stanje zagrebačke kulture. Tako slično onoj riječkoj. A ova su stanja pak slična i ponašanju dijela nezavisne scene. Uvijek isti obrazac: interesna grupa s dodatkom nepotizma i sukoba interesa, bez obzira na zakonske normative hara uz podršku vlasti. I ignorira. Fućka joj se živo za ostatak svijeta.
U tekstu Skandal u virtualnoj sjeni Lončar analizira i razlaže strahote rezultata proračunskog nadzora Ministarstva financija nad zagrebačkim HNK: neostvarivanje planiranog vlastitog prihoda, ostvareni gubitak, povećanje zaposlenih, trošenje sredstava protivno zakonu, isplata honorara intendantici Ani Lederer (samoj sebi) i poslovnoj ravnateljici Steli Telebuh Stazić u astronomskim iznosima za poslove za koje su plaćeni drugi zaposlenici…
Lončar se ujedno pita dakle, čekamo da se očituju vlasnici HNK-a, čekamo da netko javno progovori o ovom slučaju. Čekamo da odgovorni opravdaju preko 103 MILIJUNA utrošenih kuna poreznih obveznika. Čekamo i zajedničku tiskovnu konferenciju ministrice kulture i gradonačelnika Grada Zagreba na kojoj će nam objasniti što namjeravaju učiniti da se zaustavi ova PRIVATIZACIJA na hrvatski način naše matične nacionalne kuće. Ili ćemo se i dalje praviti da se ništa od svega nije dogodilo? Uistinu skandal. Koji ostaje u sjeni.
Ali ovo je samo jedan tekst. Riječko iskustvo je bogatije. Primjerice, kroz dosadašnjih pet tekstova se bavimo Kazališnim vijećem riječkoga HNK u kojemu ukazujemo na nepoštivanje zakona, različite kriterije, nepoštivanje osnivača – Grad Rijeka i njegovo Gradsko vijeće, mnogobrojna umjetnička djelovanja izvan HNK intendantice Nade Matošević Orešković i donedavnog ravnatelja opere Ozrena Prohića za koja su dobivali redovite plaće, ali ni to nije dovoljno, već je donesena i odluka da se dodatno honoriraju dirigiranja i režiranja unutar kuće, sve novcima poreznih obveznika, kršenje Zakona o kazalištima (ZOK) i Statuta HNK… pa i dalje čekamo… Godota? Uistinu skandal. Koji ostaje u (realnoj) sjeni. Ali, unutar te sjene evo još jednoga skandala… pa tako redom.
Posljednje što su prekršili u HNK jest Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI). Što mislite koliko je potrebno vremena za dostavu nekoliko zapisnika koji već postoje? Sat, dva, tri? Dan, dva, tri? Mjesec? U Zajcu oko 40. Kao hajduka. I time je prekršen ZPPI koji propisuje da se rokovi za ostvarivanje prava na pristup informaciji mogu produžiti do 30 dana.
Ali jedan zakon prekršen više manje, prava sitnica. Koliko su u Zajcu sposobni kada im za dostavu nekoliko zapisnika treba 40tak dana? I što rade s tim zapisnicima? Kad pogledate te zapisnike uočite promjene. Prvo pisani su više manje da zadovolje formu i da opet skrivaju informacije. Ono, x y persona je iznijela izvješće, izvješće je krasno, dapače prekrasno, a onda u ekstazi sveudilj usvojeno! Nema nikakvih informacija i obilježja bitnih za saznanje o navedenim izvješćima, ne iščitavaju se stavovi govornika, nema dodatnih materijala koji su sastavni dio zapisnika. A, onda će se hvaliti transparentnošću. No, i ovako oskudni, pomno pripremani, čak 40 dana, zapisnici obiluju fascinantnostima iz kojih se jasno naznačuje kaos i zbrka.
U tekstu H2 K4: Kazališno vijeće riječkog HNK – Loša marioneta detaljno smo pojasnili na koji su način (suprotno ZOKu i Statutu HNK) donošena programska i financijska izvješća. Onda se „metodologija“ zapisnika promijenila pa su ‘iskočila’ Statistička izvješća o kojima smo također pisali. A sada nakon 40 dana nova „metodologija“.
Tako 24. rujna 2012. intendantica, možda ponukana pisanjem na ovom portalu, nakon x godina na sjednici Kazališnog vijeća objašnjava kako je programsko izvješće podijeljeno na Statističko izvješće i Projektno izvješće koje sadrži financijsko izvješće po pojedinim kazališnim projektima ostvarenim u prvih šest mjeseci 2012. (…) koje je istovjetno izvješću dostavljenom Gradu Rijeci osim što ovo ne sadrži prilog (fotokopije računa).
Osim „nove metodologije“ ovdje se jasno pokazuje da postoje izvješća o kojima smo do sada pisali i pitali se postoje li? Temeljem ugovora o sufinanciranju Javnih potreba u kulturi potrebno je podnijeti programska i financijska izvješća za pojedine programe. Dakle svaki pojedini program, dramu, operu, balet, koncert. Ukoliko tih izvješća nema, nije moguće dobivati sredstva za iduću godinu. Kako je HNK dobivao svake godine navedena sredstva postavljalo se pitanje gdje su ta izvješća? Postoje li? A ako ne postoje tko je odlučio prekršiti ugovorene obveze i dalje nastaviti sufinanciranja?
Iz Grada Rijeke su tvrdili da takva izvješća ne postoje. No, ovaj zapisnik nedvojbeno ukazuje da ista postoje bar od 2012., možda ponukana pisanjem na ovom portalu. To nas vodi do slijedećeg zaključka. Grad Rijeka također uskraćuje informacije jer na opetovane upite ne pruža nikakvu informaciju o navedenim izvješćima koje posjeduje. Dakle, uskraćuje informaciju. Već sada vidimo kako je uskraćivanje informacija upravo glavna poluga interesnih sfera u provođenju kaosa i instalaciji podobnih, a ne stručnih.
Zašto je toliko godina potrebno za saznati kako se novcima poreznih obveznika raspolaže? Zašto to podržava vlast? Možda naznaku odgovora nalazimo u zaključcima analize projektnih izvješća (siječanj – lipanj 2012.) koje je donijelo Kazališno vijeće 10. listopada 2012. U zapisniku stoje prihvaćeni zaključci nakon rečenice u kojoj je rečeno da je provedena diskusija. Ne vidi se tko je diskutirao i s kakvim argumentima. Možda je ovaj zapsnik „dorađivan“. Zaključci su slijedeći:
I
Kazališno vijeće naglašava nužnost potrebe da se poštuju financijski okviri kao načelo.
II
Kazališno vijeće preporuča izradu programa rada u kojemu razlučuje predstave u odnosu na umjetničku vrijednost i financijsko opterećenje ili moguće dostignuće.
III
Kazališno vijeće preporuča da se uspostavi krovno određenje honorara.
IV
Kazališno vijeće preporuča da se vodi evidencija o radnom vremenu osoba koje, pored svoje redovite aktivnosti, obavljaju umjetničku aktivnost za koju dobivaju dodatna financijska sredstva (na primjer, ravnatelji grana kada obavljaju umjetničku aktivnost), kako bi se evidentiralo izbjegavanje neprimjerenog financijskog nagrađivanja.
V
Kazališno vijeće preporuča eksplicitno izvještavanje o troškovima reprezentacije u projektnim izvješćima.
VI
Kazališno vijeće preporuča da se projektna izvješća dorade, uz ispravljanje pogrešaka koje su uočene.
Kako diskusije nema ostaju samo pitanja. Poštuju li intendantica i poslovna ravnateljica financijske okvire? Uvodi li se načelo razmjernosti umjetničke vrijednosti i visine financiranja? Tko će odlučivati o razini umjetničke vrijednosti? Na osnovu kojih kriterija? Zašto se preporuča uspostavljanje krovno određenje honorara? Jesu li neki honorari bili nedopustivo visoki? Kome? Po čijoj odluci? Je li bilo neprimjerenog financijskog nagrađivanja?
Evidentira li se vrijeme kada, primjerice, neki ravnatelji ne obavljaju svoje redovite aktivnosti jer borave na umjetničkim djelovanjima van Kazališta? Kako se to onda „financira“? Može li učitelj dobiti plaću ako ga, primjerice, nema dva mjeseca u godini na radnome mjestu? Može li liječnik, vatrogasac, varioc, prodavač? A može li intendantica ili ravnatelj opere? Koliki su troškovi reprezentacije? Pod kojim su stavkama „skriveni“ ako nisu eksplicitni?
I nakon toliko godina kad je počela raditi ono što treba, možda ponukana pisanjem na ovom portalu, intendantica je načinila projektno izvješće koje je nedorađeno, s pogreškama. Kako je to moguće nakon toliko godina iskustva? Kakva je odgovornost? I najvažnije pitanje: kako su sva dosadašnja financijska izvješća usvojena uz ovolika pitanja o financijama? Što radi Kazališno vijeće riječkog HNK? Uz čiju podršku?
Da „metodološka zbrka“ bude veća na sjednici od 15. siječnja 2013. donose se programska i statistička izvješća. Kako je ranije statističko izvješće bilo dio programskog nije jasno zašto su ovdje opet razdvojena, kao što je i nejasno je li doneseno i projektno izvješće koje je uvedeno u rujnu 2012. jer se iz zapisnika pisanih 40 dana ništa ne vidi! Ako ste se pogubili nije ni čudo. Razumiju li intendantica i Kazališno vijeće što rade?
Međutim na sjednici 27. studenoga 2012. predsjednik Kazališnog vijeća Elvio Baccarini zatražio je komparativne statističke podatke radi usporedbe sezona kao što smatra kako treba razmotriti formu izvještavanja na način da se razdvoji posjetitelje redovnog programa, prigodnih programa i gostovanja. Možda baš ponukan pisanjem na ovom portalu.
Podsjetimo, u tekstu Nada Matošević Orešković: „Ovogodišnje izdanje festivala pratilo je bezbroj redakcija.“ iz rujna 2012. koji se naslanja na tekst Lažiranje podataka uz značajan pad zanimanja za riječki HNK iz rujna 2010. detaljno smo statistički obradili stanje u HNK Ivana pl. Zajca.
Primjerice, u sezoni 2010./2011. prigodnih programa i posebnih događanja bilo je čak 100! Pod prigodne i posebne programe spada primjerice 40 organiziranih razgleda kazališta s 1.805 posjetitelja. Nadalje tu je i svečana sjednica Gradskog vijeća. Ali i razgovori s ravnateljima osnovnih i srednjih škola na temu Kazalište i pretplata. I to čak 2 razgovora, oba izvedena istog datuma s istim brojem sudionika. Njih 70. Kvantno nemoguće. Ali, neka se nađe 70 više za statistiku.
Nadalje tu je i primanje ambasadora Velike Britanije sa 150 gledatelja, potom dvadeseta obljetnica specijalnih postrojbi MUP-a Ajkule s 500 gledatelja. Ono što je fascinantno jeste i Otvorenje izložbe u atriju Kazališta Mirko Zrinščak koja je trajala od 02. travnja do 02. svibnja 2011. i broji se, pazite sad, kao 30 izvedbi! Koje je sve skupa vidjelo 150 posjetitelja. Jedna druga izložba računata je kao 10 izvedbi! Sve u svemu još 5.310 posjetitelja. Sve to ulazi u podatke koji se onda plasiraju javnosti s 300 izvedbi i preko 80.000 posjetitelja!
Postoji i zanimljivost koja ukazuje kako će članovi Vijeća razrađivati strateški plan djelovanja prema Ministarstvu kulture, a vezano za financiranje Kazališta. Ova rečenica je tako zgodna da je potpuno nejasno razrađuje li Vijeće strategiju kako od Ministarstva dobiti što više novca ili razrađuje strategiju Kazališta nužnu za višegodišnje financiranje od strane Ministarstva. Znači li to da intendantica uopće nema strategiju djelovanja? Znači li to da se strategija izrađuje samo poradi financiranja Ministarstva? A što je s misijom i vizijom Kazališta?
O nepoštivanju ZOKa opširno smo pisali u tekstu H2 K3: Kultura u ulozi Ani 4 pištolja</a> gdje smo pokazali kako intendantica i Kazališno vijeće nisu djelovali u skladu sa zakonom, a isto je propitivao i vijećnik Gradskog vijeća Danko Švorinić. Na sjednici Kazališnog vijeća od 21. prosinca 2012. razmatralo se i ovo pitanje. Elvio Baccarini je istaknuo kako smatra da se sve radilo u skladu s pozitivnim propisima te smatra kako se sve obveze ispunjavaju na vrijeme i redovito.
Jesu li Vijeće i njegovi članovi na toj funkciji da smatraju ili da znaju?! Nadalje navodi, možda baš ponukan pisanjem na ovom portalu: Ipak radi pouzdanije učinkovitosti u budućem radu s obzirom na sve navedeno Predsjednik Kazališnog vijeća predlaže intendantici da se odredi osoba koja bi bila odgovorna za pripremu svih materijala i točaka dnevnog reda Vijeća o kojima je Vijeće dužno raspravljati sukladno Zakonu o kazalištima i drugim propisima. Stravično! A što je s odgovornosti do sada? Nije li predsjednik Kazališnog vijeća odgovoran za rad istoga? Nije li intendantica odgovorna prema ZOKu za programska i financijska izvješća? I što s dosadašnjim propustima i djelovanjima suprotnim ZOKu?
Naime, u Statutu HNK u članku 12. stavku 3. stoji: Kazališno vijeće razmatra i usvaja izvješća intendant/ica i poslovni/a ravnatelj/ica te je dužno pisano izvijestiti osnivača o razlozima usvajanja odnosno neusvajanja izvješća. Isto propisuje i ZOK u članku 33. stavku 2. Prema rješenju Službenika za informiranje Grada Rijeke Grad Rijeka ne posjeduje izvješća Kazališnog vijeća od 2007. do danas.
U zapisniku Kazališnog vijeća od 21. prosinca 2012. se nadalje navodi: Također se predlaže da pored zapisnika sa sjednice Kazališnog vijeća vijeće na kojem se usvaja programsko i financijsko izvješće sastavi i odluka s obrazloženjem. Svi prisutni su prihvatili izneseni prijedlog. I ovo je izravno priznanje kako intendantica i Kazališno vijeće nisu radili u skladu sa ZOKom jer tek u prosincu 2012. predlažu ono što je zakonska obveza. Kako se onda može smatrati da se radilo u skladu s propisima? Nije li samo ovo dovoljno da se trenutno podnese ostavka? Jesu li ovi postupci moralni i etični? Svi plaćeni novcima poreznih obveznika!
Već ovaj prijedlog je prekršen na slijedećoj sjednici jer nije vidljivo iz zapisnika u siječnju 2013. da je donesena odluka s obrazloženjem. Tužno.
Zanimljive su i informacije o Ozrenu Prohiću. Mjesecima, godinama su članovi Vijeća pokušavali saznati njegov status. I mi smo se tom temom bavili u nizu tekstova. U rujnu 2012. intendantica je izvjestila vijeće da će g. Ozren Prohić nakon razrješenja svog radno-pravnog statusa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u obimu od 80% s ovim kazalištem zasnovati radni odnos u obimu 20%. Kako je intendantica znala da će g. Prohić tako razrješiti odnos? Kako je znala da će biti izabran u zvanje? Ne postoje li procedure, natječaji? Kako je znala tko će se sve javiti na natječaj i kako je znala da će g. Prohić biti izabran? Još u rujnu 2012.
I u prosincu 2012. molilo se da se njegov status što prije riješi. U siječnju 2013. vezano za upit (…) od strane članice Diane Grgurić koji se odnosi na stručnu spremu pojednih članova orkestra Predsjednik Kazališnog vijeća ističe kako se zaprima informacija te potvrđuje kako niti jedan djelatnik nije zaposlen protivno pozitivnim propisima te upućuje molbu upravi Kazališta da se ažuriraju podaci u radnim knjižicama odnosno u dosjeima zaposlenika te se detaljnija rasprava ostavlja za sjednicu koja će se održati s ravnateljem Opere. Zašto nisu ažurirani podaci? I to u radnim knjižicama? Tko je za to odogovoran? O čemu će se raspravljati s ravnateljem Opere?
Nadalje, vezano za raspravu oko dopisa Umjetničkog vijeća (…) ističe se kako će se zaključak donijeti na sjednici kada će se održati sjednica s ravnateljem Opere. O osnivanju Umjetničkog vijeća unutar riječkog HNK možda nekom drugom zgodom. Ovdje samo informacija kako je orkestar Opere osnovao isto uz ne baš oduševljenje intendantice.
Detaljno smo u veljači pisali o Dvostruki kriteriji Matošević Orešković i Kazališnog vijeća</a> kada su potpuno različite kriterije primjenili za istovjetnu situaciju. Naime Staša Zurovac je dobio otkaz dok je Ozren Prohić i dalje radio iako su oba umjetnički djelovala izvan Kazališta bez dopusnice Kazališnog vijeća.
A onda Drama u riječkoj Operi! , možda ponukana pisanjem na ovom portalu: S obzirom na brojne redateljske angažmane izvan Rijeke te novi status redovnog profesora na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Ozren Prohić od 1. ožujka 2013. više nije u mogućnosti obnašati dužnost umjetničkog ravnatelja Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. (…) Uskoro će biti upriličena zajednička konferencija za novinare intendantice Nade Matošević Orešković i Ozrena Prohića. A što je s otvorenim pitanjima, nedovršenim raspravama? Što je s vizijama intendantice, njenim proročanstvom?
I dok čekamo zajedničku konferenciju ministrice kulture i gradonačelnika Grada Zagreba na kojoj će nam objasniti što namjeravaju učiniti da se zaustavi PRIVATIZACIJA na hrvatski način naše matične nacionalne kuće. Ili ćemo se i dalje praviti da se ništa od svega nije dogodilo?, kako se pita Lončar, Matošević Orešković i Prohić uz možda Obersnela sveudilj će se hvaliti briljantnim uspjesima i dometima, a mnogi će se i dalje praviti da se ništa nije dogodilo.
No, stvar može biti još monstruoznija. Nešto se samoslično događa i sada, ali ovaj put s akterima tzv. nezavisne, aktivističke scene, koja se bori za transparentnost. Upravni odbor Udruženja plesnih umjentika Hrvatske (UPUH), onemogućuje mi već mjesecima uvid u zapisnike upravnih tijela UPUHa. Opet je na sceni uskraćivanje informacija, onemogućavanje istih. Ono što je još gore što Upravni odbor UPUHA kojega čine Branko Banković, Sandra Banić Naumovski, Iva Nerina Gattin, Zvonimir Kvesić, Silva Marchig, Martina Nevjestić i Zrinka Užbinec onemogućuje informacije i vlastitim članovima!? Tajnica ne odgovara na upite, daju se lažne informacije.
Nije li stravično da neki od „tzv.“ nezavisnih svojim ponašanjem djeluju još gore od sustava protiv kojega se navodno aktivistički bore? Poteškoće su nastale nakon objavljenog teksta o Radu Osnovne škole za klasični balet i suvremeni ples u Rijeci neusklađenim sa Zakonom gdje je utvrđeno kako su mnogobrojni plesni umjetnici zaposleni suprotno zakonskoj regulativi. Prosvjetna inspekcija mjesecima šuti, nadležno Ministarstvo se ne oglašava, ministar ne želi niti odgovoriti na upit. A voditeljica škole Mila Čuljak podržava takvo djelovanje, baš kao i Upravni odbor UPUHA, dok osuđuje i proganja one koji ukazuju na nepoštivanje zakona.
Uz to, kada izvodi svoj program plaćen novcem poreznih obveznika upravo u riječkom HNK ne omogućuje prodaju ulaznica za isti taj program, već sama odlučuje tko može gledati predstavu! U javnoj ustanovi! Program financiram novcima poreznih obveznika! Detalji u Octopus vulgaris na riječki. A da stvar bude zanimljivija upravo je Čuljak angažirana na projektu Dramskog učilišta „ZIM“. No, kako bi Dramsko učilište djelovalo u okviru Hrvatske drame potrebno je proširiti dosadašnju djelatnost Kazališta s djelatnošću obrazovanja, a s tim je povezana izmjena Statuta kao i drugih općih akata Kazališta.
Iz zapisnika Kazališnog vijeća jasno je da promjena Statuta nema, pa prema tome još nema niti Dramskog učilišta. Zašto onda iz Zajca obmanjuju javnost kada tvrde da će nepostojeće Dramsko učilište izvesti produkciju kad se sve, još uvijek, svodi na suradnju s udrugom MALIK? I koji će to „obrazovni“ kadrovi raditi u istome? Kako vidimo na produkciji Od Zajca do Molo longa upravo će raditi osoba koja je zaposlena suprotno zakonu u Osnovnoj školi, iza koje stoji Upravni odbor krovne strukovne udruge, dok prosvjetna inspekcija i nadležno ministarstvo šuti.
A šuti i Sanda Sušanj pročelnica Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo Grada Rijeke. Nema mišljenja i stava. Uz to je psihologinja! U kakvom to sustavu obitavamo?
Tako samoslično kaosu u riječkom HNK, tako samoslično situaciji u Zagrebu. Tako samoslično. Kakva nam je to država? Što se tim postupcima poručuje? Mogu li mladi uistinu vjerovati u zemlju znanja? Je li u stvarnosti na sceni zemlja interesnih grupa? Kako živjeti u okruženju gdje vrijednosti i vrednote nisu struka, stručnost, znanje već pripadnost interesnim grupama? I na kraju samo ostaje isto pitanje koje postavlja i Lončar u svome Skandalu u virtualnoj sjeni: Imaju li ikakvu SVIJEST i SAVJEST ili su uistinu uvjereni da je to što rade ISPRAVNO?
U sjeni skandala!
