Dok je zapadni svijet upozoravao Ukrajinu da se sprema sveopći ruski napad na njen teritorij, predsjednik Zelinski je još uvijek vjerovao da do toga neće doći. Kada netko okupi 200.000 vojnika na vašim granicama i uvježbava ih nekoliko tjedana, onda je ne proglašavanje opće mobilizacije i spremanja dodatnih vojnih resursa za ublažavanje prvog udara pomalo graničilo s naivnošću. Onaj tko napada uvijek će biti u prednosti jer bira kada, gdje i kako će napasti. Još se sjećam kada smo ulazili u rovove svaki put kada su Bugari, Rumunji i Rusi imali vježbe blizu granice sa Srbijom. Tamo, na tim brdima, trebali smo izdržati 48 sati dok se pozadinske jedinice ne popune rezervistima.
Ukrajinska regularna vojska amortizirala je prve udare ruske vojske trpeći dosta velike gubitke i s nekih teritorija se je morala i povući. Neki pravci nisu bili niti branjeni (Bjelorusija) pa su ruske oklopne jedinice za 24 sata došle pred sam Kijev. Na dijelovima gdje se očekivala invazija, nalet ruskih oklopnih jedinica pratili su i daleko veći gubici na ruskoj strani. Na početku ruske invazije, krenulo se sa 25-50 % raspoloživih ljudskih resursa da bi se pojačanim otporom ukrajinske vojske i velikim gubicima na ruskoj strani primoralo rusku vojsku da već sada anagažira preko 90% raspoloživih snaga u borbenim aktivnostima.
Ako krene po zlu, ruska vojska ne može tako brzo skupiti dodatne rezervne snage iz drugih dijelova Rusije koje bi zamijenile već postojeće jedinice koje su danonoćno u borbenim djelovanjima. Zato je Rusija krenula s mobilizacijom ljudstva na zapadnoj strani Rusije što opet traži dosta vremena da se te jedinice popune i pošalju u aktivnu borbu. To je i jedan od razloga zašto se ruska vojska vratila svojoj razrađenoj doktrini spaljene zemlje, masovnom granatiranju gradova i mjesta, nadajući se da će to usporiti pregrupiranje ukrajinske vojske i ukrajinsku opću mobilizaciju rezervnih trupa. Isto tako, Rusi se nadaju da će sravnjeni ukrajinski gradovi i sela, s velikim brojem civilnih žrtava djelovati demotivirajuće za Ukrajince i njihovu odlučnost da brane svoju zemlju.
U isto vrijeme donesen je Putinov zakon o medijima. Tako da onaj tko neovisno izvještava o ratu i strahotama u Ukrajini može dobiti i do 15 godina zatvora. Ovo je napravljeno kako se ne bi dogodilo da ruski mladići počnu izbjegavati mobilizaciju. Lažima i ciljanom propagandom od Rusije se stvara slika zemlje koja se samo brani od NATO-a i ukrajinskih fašista što definitivno podsjeća na zbivanja u Nacističkoj Njemačkoj. Adolf Hitler napisao je „Sva propaganda mora biti popularna kako bi privukla najveći broj ljudi, ona mora biti potpuno jasna ljudima koji su najmanje inteligentni, nakon toga vrijeme radi za našu propagandu, na koncu ćemo manjinu koja bude mislila svojom glavom demonizirati, prikazat ćemo ih kao neprijatelje države i ljudi, tada ćemo ih javno ukloniti uz još više propagande na zadovoljstvo svih koji su već pod našim utjecajem.“
Iza ruskih udarnih kolona koje žele što dublje ulaziti u ukrajinski teritorij ostaju vojnički nepokriveni prostori koji se vrlo lako mogu ponovo staviti pod kontrolu ukrajinske vojske. Ovo je borba se vremenom u kojoj će pobijediti onaj tko prije uvede rezervne trupe u prostore koji nisu vojnički pokriveni. Upravo se to dogodilo na istočnoj bojišnici kod grada Khariva, gdje je ukrajinska aktivna obrana faktički izašla na granice Ukrajine i Rusije. Ako ukrajinska vojska što prije aktivira svoj puni rezervni sastav ( 300.000 vojnika) onda se stvara mogućnost da se regularna vojska (200.000 vojnika) oslobodi od pasivne i da se krene u aktivnu obranu. Za početak je najbitnije da se oslobodi zapadna strana rijeke Dnjepra kako ruska vojska ne bi imala mogućnosti prodora prema zapadu. Ukrajinska vojska trebala bi što prije po svoju kontrolu vratiti Kherson, gdje su Rusi prešli na zapadnu stranu rijeke i gdje sada vrše pritisak na Mykolaiv. Njegovim padom otvara im se put za Odesu. Isto važi i za zapadnu stranu Dnjepra iznad Kijeva. Mislim da se Rusi ne žele zamarati Odesom, nego vjerojatno, ako zauzmu Mykolaiv, onda im se otvara put da krenu na sjever i da se spoje sa ruskim trupama na sjeverozapadu . U tom slučaju većina ukrajinske vojske sa istočne strane Dnjepra biti će odsječena i osuđena na predaju uključujući tu i Kijev.
Ukrajina može još dodatno staviti 700.000 teritorijalaca pod oružje. Ako ih uspije staviti pod oružje u sljedećih 7 do 15 dana, te ih rasporedi na zapadu zemlje, zapadnu strana rijeke Dnjepar, i dodatno osigura bjelorusku granicu od upada ruskih trupa, onda se regularna vojska i njezini rezervisti mogu orijentirati prema ruskim trupama na istočnoj strani Dnjepra. Chernihiv, Sumy i Kharkiv su ključni gradovi koji mogu držati ruske trupe vezane na sebe i braniti se aktivnom obranom. Ako ih zapad na vrijeme opskrbi protutenkovskim i protuavionskim oružjem, te ako uspiju u sljedeća 2 do 3 dana podignuti borbenu gotovost za još 100.000 rezervista onda bi ukrajinska vojska već mogla biti u stanju voditi aktivnu obranu na svim otvorenim prostorima, a ne samo u urbanim sredinama. Ako je suditi po prvim rezultatima aktivne obrane, jučer kod Khariva, a danas i kod Mykolaiva, onda to Ukrajinci trebaju samo ubrzati prije nego Rusi dovedu nova pojačanja. Vrijeme i timing su ovdje strašno bitni za Ukrajince.
