Kolumnistica Vedrana Rudan posljednjih mjeseci prolazi kroz teško razdoblje zbog bolesti, no unatoč tome, ne prestaje iznositi svoje stavove.
Oštar stav o pobačaju
Na svom Facebook profilu Rudan je podijelila stari tekst iz 2003. godine o pobačaju, uz poruku u prepoznatljivom stilu. Kritizirala je, kako ih naziva, „licemjerne ženke“ koje se uvijek ponavljaju u raspravama o toj temi. U objavi je napisala da muškarci ne bi smjeli odlučivati o abortusu. Tekst je danas jednako aktualan i kada se, kako kaže, „dileri straha bave ženskim pitanjima“.
Borba s bolešću i podrška javnosti
Već neko vrijeme Rudan otvoreno govori o borbi s karcinomom žučnih kanalića. Dok leži u bolnici, među aparatima i kablovima, snagu pronalazi u nečemu posve neočekivanom – u pogledu jedne djevojčice.
Roza, najmlađa volonterka udruge Srce za nju, svojim je osmijehom i nevinošću dirnula spisateljicu. Vedrana priznaje da joj upravo taj pogled pomaže izdržati mračne trenutke na onkologiji.
Blogovi koji izazivaju rasprave
Rudan redovito objavljuje na svom blogu, gdje obrađuje teme poput smrti, prijateljstva i ljudske ravnodušnosti. Tekst „Kad mobitel utihne“ nedavno je privukao pozornost jer se dotaknula vlastitog odnosa s ljudima i osjećaja usamljenosti tijekom bolesti. Mnogi čitatelji pogrešno su ga shvatili kao osobnu ispovijest. To je autoricu potaknulo da napiše novi blog pod nazivom „Zašto me ne kužite?“
U njemu je opatijska spisateljica pojasnila da piše u prvoj osobi jer je to njezin stil, ali to ne znači da uvijek govori o sebi. Ne želi da je čitatelji doživljavaju kroz prizmu žaljenja, već kao osobu kojoj je pisanje i dalje najveća strast.
