Delegacija devet eurozastupnika Odbora za vanjske poslove Europski parlament stigla je u Beograd kako bi procijenila stanje demokracije, odnos vlasti prema prosvjedima i tretman demonstranata. Umjesto odgovora na ta pitanja, Srbija je goste dočekala – cirkusom. Onim dobro poznatim, režiranim cirkusom u kojem glavnu ulogu igraju vlast, režimski mediji i politička histerija s vrha države.
Vučićev početni manevar: „Došli su nepozvani“
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prvi je povukao potez – ustvrdio je da je izaslanstvo došlo nepozvano i poručio da se s eurozastupnicima neće ni sastati. Problem je samo u tome što to nije istina. Iz Bruxellesa je vrlo brzo stigao demanti: Veleposlanstvo Srbije bilo je obaviješteno, a program je pripreman u suradnji s Delegacijom EU u Beogradu.
Tu je Vučićevu konstrukciju hladno i precizno razmontirao Tonino Picula, izvjestitelj EP-a za Srbiju. Bez povišenog tona, bez teatralnosti – samo činjenice. Upravo onako kako se režimi najmanje vole suočiti.
Brnabić se pogubila u vlastitoj priči
Kad Vučićev spin nije prošao, na scenu stupa predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić. Iz Tallinna je lansirala novu priču: srpski je parlament navodno zaprimio molbu da eurozastupnici ne prolaze kroz središnju dvoranu Skupštine jer je ondje izložba o Jasenovcu, a prolazak bi, navodno, mogao „povrijediti osjećaje“ nekih članova izaslanstva.
Tvrdnja je bila toliko nelogična da je zvučala kao improvizacija u hodu. Brnabić je pritom posegnula za teškim riječima, govoreći o „užasu“ i „zastrašivanju“, iako nitko iz Europskog parlamenta takav zahtjev nije potvrdio. Umjesto da objasni zašto se izaslanstvu stvara atmosfera neprijateljstva, predsjednica Skupštine odlučila je otvoriti još jednu dimnu zavjesu.
Informer u glavnoj ulozi, Skupština kao kulisa
Vrhunac farse dogodio se unutar same zgrade Narodne skupštine. Prostor koji bi trebao biti simbol zakonodavne vlasti pretvoren je u improviziranu arenu u kojoj su novinari režimskog tabloida Informer, uz prešutno odobravanje osiguranja, slobodno upadali u zone zabranjene medijima.
Nije bilo novinarskih pitanja, nego političkih provokacija. Meta – Tonino Picula i oporbeni čelnik Zdravko Ponoš. Pitanja su bila toliko brutalna i besmislena da ih je teško i citirati, a svrha im je bila jasna: proizvesti incident, isprovocirati reakciju i zatim je iskoristiti u propagandne svrhe.
Picula miran, Ponoš precizan
Picula je na provokacije reagirao onako kako režimski mediji najmanje vole – ignoriranjem. Bez odgovora, bez emocije, bez ulaska u blatnu igru. Time ih je, zapravo, najviše ponizio.
Kad su pokušali isto s Ponošem, dobili su odgovor koji je sažeo cijelu situaciju:
„Vi niste srpski medij. Vi niste medij.“
Jedna rečenica bila je dovoljna.
Savršena slika za europske promatrače
Posebna ironija cijelog slučaja leži u činjenici da se ovaj cirkus odvijao upravo na dan dolaska Misije Europskog parlamenta, čiji je zadatak procijeniti stanje demokracije u Srbiji. Umjesto izvještaja, gosti su dobili – demonstraciju.
Demonstraciju kako vlast reagira na nadzor, kako režimski tabloidi služe kao produžena ruka politike i kako se institucije koriste kao scenografija za obranu jednog čovjeka. Ako je suditi po onome što su eurozastupnici vidjeli već na ulazu u Skupštinu, odgovor na pitanje o stanju demokracije u Srbiji nametnuo se sam od sebe.
Sahrana glasila sekte:
– Zdravko, razgovarate sa Piculom, da li je to normalno?
* Ne razgovaram sa vama, to je puno nenormalnije!
Do kraja je još zanimljivije, gde Ponoš kaže, vi niste srpski mediji.
::::::
Ko je ovom balvanu dao akreditaciju za izveštavanje iz Skupštine!? pic.twitter.com/Kuq8cqLUgG— 𝙁𝙀𝙍𝙈𝘼𝙉 ▶︎ (@FermanTwitt) January 23, 2026
