U Rijeci se od kraja 2012. potiho događa zanimljiv program, “potpuno drukčiji od drugih” u režiji udruge SPIRIT. Riječ je o svojevrsnog konceptu “healty clubbinga”, druženja protkanog nekomercijalnom, skoro nepoznatom glazbom, plesanja i maštanja. Kažu da nije baš objašnjivo dok ne probaš, no ipak smo pokušali saznati detalje kroz razgovor Tatjane Udović s Denisom Pilepićem, dopredsjednikom Udruge Spirit.
Što je „Xperiment Dreamdance“ i kome je to namijenjeno?
– „DreamDance“ je glazbeno-plesna radionica – putovanje glazbom kroz cijeli svijet, s vrlo neuobičajenim izborom glazbe koja nije svakodnevno prisutna oko nas. U ovome će sigurno uživati oni koji vole šarolike setove i umorni su od klasičnih zadimljenih klubova s copy-paste muzikom, radio postaja s generičkim listama i žele nešto svježe, glazbeno kvalitetno i (jako) raznoliko. Istovremeno se kroz takav način igre može zaviriti u sebe i otkriti neke svoje granice i snove. Poraditi na nekim pitanjima koja nas muče, no ako je taj dio izvan vaših dometa, još uvijek se možete “samo” dobro opustiti i zabaviti, što je isto jako vrijedno. Xperiment je dio DreamDance radionice, u kojem se prvo isprobaju neki dijelovi programa, a onda se u verziji DreamDance i primjenjuju ako se pokažu korisni. Kako na to pozivam o prijatelje, može se reći da je sve pouzdano jer je isprobano na nama samima i prijateljima, što je dobra garancija 🙂
Upravo zbog igre sa snovima kroz koje plovimo uz pomoć muzike, program nazivamo DreamDance. Pozivamo svakoga da zaviri u svoje snove, i vidi kako će ih ostvariti. Kako? Najbolje je doći i probati, to nije lako objašnjivo, ako je i potrebno objašnjavati tako nešto. I, dodati ću, na radionici se ne smiju koristiti alkohol, narkotici i duhanski proizvodi. Ovime ujedno simbolički, a donekle i praktično, prestajemo-odbijamo biti ovisni o društvu kakvo je, bar na tih nekoliko sati, a glazbu i ples koristimo isključivo iz ljubavi, kao jedinog pokretača.
Kako je osmišljena radionica?
– „DreamDance“ se jednostavno rodio sam, i izrastao uz potporu članova udruge, u mojoj režiji. Rodio se od mnogih mojih iskustava u radu kao D.J. i vođenju škole za D.J-e kasnije, te u konstantnom prisustvovanju raznim radionicama u proteklih desetak godina. Neke od njih su imale veze s glazbom, neke nisu, nego su više new-age, ili rad na sebi. Ovo je svojevrsni napredni dio D.J.inga, iako to na prvi pogled tako ne izgleda, no preporučam svima koji vole glazbu i mladima koji se bave D.j.-ingom ili samo vole glazbu, da malo zavire u ovaj koncept. Tretiramo zvuk kao energiju, slijedimo liniju suradnje zvuka i tijela, što im naravno pomaže u razumijevanju kasnije, kad rade nešto drugo s muzikom, što oni vole. U biti je ovo spoj nekakve dvije linije koje sam u životu slijedio, stopljene u jednu stvar. I jedna velika igraonica u biti.
Slobodno mogu reći da se jednoga dana moje trenutno razočaranje u neke stvari razvilo u kreativnost. „DreamDance“ se rodio kroz ogromnu nesanicu. Prvenstveno činjenica što smo morali otkazati prostor u kojem smo kao udruga radili programe, zatim stanjem na glazbenoj sceni i u gradu i šire – živa dosada, konfekcija, i finalno činjenica da sam prestao pušiti pred dosta vremena, a u svim klubovima je zadimljeno. Da ne bude licemjerno, smetao mi je zadimljen prostor i dok sam pušio. A tu je finalno bitna i činjenica da sam “školovao” D.J.-e koji poslije nemaju gdje raditi ili su (kao) prisiljeni puštati muziku koju ne vole (bar mi se tako žale).
Uglavnom, sve mi se to “zbrojilo” i puklo – u jedan koncept. Odlučio sam spojiti nespojivo, napraviti “najluđu” plej listu i pokazati da se može puštati „štogod želiš“ ako znaš kako ćeš to izvesti. Našao sam milion totalno nepoznatih stvari na netu. Ali onda nisam našao “kafanu” bez dima i onu koja mi paše. Jednom sam vrtio mjuzu u Palahu koji mi teoretski paše, no nije mi se sviđao loš zvuk i to što ljudi pričaju, ulaze izlaze, piju, jedu… A ja bih “pričao priču” glazbom i da se čuje odlično! Smetalo mi je da je glazba tu samo kulisa. Onda sam si odlučio izmisliti “klub” gdje je glazba broj jedan. Našao sam plesnu salu, pozvao frendove i rekao:“ Ako vam se svidi, “platite ulaz”, donirajte da platim salu, ako vam se ne svidi, nemojte“. I, svidjelo im se! Zanimljivo je to da je na tih par testnih radionica bilo raznih ljudi, i mlađih i starijih. Bila je i moja mama dva puta(smijeh). Sve te ljude spaja ljubav prema glazbi. Vrijedno je zabilježiti da ovo nije “generacijska” stvar, već je u pitanju stvar “srca”. Ti ljudi nemaju godina onoliko koliko im piše na osobnoj. Poslije svake probne radionice – jer do sada su sve bile probne, samo dorađujem koncept; dodajem igre i neke druge fore. Koristimo zvučnike Udruge Spirit, pa je uvijek dobar zvuk. Nikom ne dozvoljavamo ni jesti ni piti, ni drogirati se, ni pušiti na radionici – samo mogu slušati mjuzu i plesati (smijeh). Šalim se, mogu piti vode 🙂
I tako je došlo do ideje ovakve “nabrijane” meditacije?
Da, u pravu si, ovo je jedna vrsta meditacije, doduše jako nabrijane meditacije. To je svojevrsni glazbeni trens. Odavno se zna da je glazba vrlo korisna za tako nešto, samo je trebao onaj KLIK u glavi da shvatim kako to mogu napraviti na svoj način, kako bi se ljudi osjećali super, i da to radim na način koji ja kreiram. Pri ovome je prilično bitno zaviriti u stare narodne običaje, plemenske običaje, finalno i ono što puštam je većinom na bazi nekakvog world musica, tribala, zavisi kako kad. Finalni touch sam dobio kad sam se poneki put naljutio, stavio slušalice i sam plesao, na cesti na plaži, u parku. Nešto slično (rasterećenje, pražnjenje emocija) inače radimo i na koncertima, no u ovim uvjetima, kad se sve može i svjesno shvatiti pomaže na duže staze. Osim toga od ovog ne boli glava drugi dan ujutro 🙂 Zapravo, ove radionice su moj ispušni ventil i kreacija, a ljudi to instiktivno razumiju, zato im je dobro na tim seansama. Osjećaju ljubav i iskrenost.
Kakvi su dojmovi sudionika/ca?
Pa, sudionici su u velikoj većini jaaako zadovoljni, Ono čega sam se najviše “plašio”, a sad me najviše raduje, je to što će reć moji kolege D.J-i, pogotovo moji “učenici” jer ovo je njima “prst u oko” i direktna poruka: “Evo vidiš da možeš stvoriti svoj svijet, i da možeš puštati muziku koju voliš”. Naročito me veseli da su baš oni jako zagrizli i da su zadovoljni. Ne mogu reći da će sada svi početi puštati aborigine i bolivijske napjeve, ali to i nije poanta 🙂 Svatko nek’ radi što hoće, samo nek’ se ne zatvaraju u šablone i neka budu svoji. Što se tiče meditativnog dijela programa, veseli me to što ljudi koji dolaze i zbog tog interesa, osim zbog muzike, kažu da se dovoljno opuste da „zbrejkaju“ neke svoje barijere, prvenstveno stid pred grupom (ovdje plešu, a drugdje se ne usude), i tome slično. Te stvari ne bih komentirao javno, to su osobne stvari, niti bi htio neku famu radit oko svega. No, isto tako bi volio naglasiti kako moje “spontano” ponašanje ne bi trebalo odbiti nekog da proba, naprotiv, dosta je fame oko svega, ne namjeravam se reklamirati na način da će nekome izrast treći bubreg 😉 isto tako, smatram prirodnim da izbacim vic usred “ozbiljnog” dijela programa, i napravim nešto što nije uobičajeno, pustupam spontano, pa stoga i ne mogu detaljno objasnit što se događa od termina do termina, jer to mogu samo tako i promjeniti, ovisno o grupi i atmosferi. Dosta mi je toga da su ljudi navikli na LADICE, pa ako je neki house onda idu, ili ako je neki rock onda idu, ako je podvrsta ta i ta- NE, ili ako je neznam, … kao, ova ladica je za mene… Neka im, ja pozivam ljude BEZ ladice, ljude koji vole da se iznenade, pa makar im nekad bila neka pjesma – bljak 🙂 Često (u Rijeci, zasad) prisustvuje i kolegica koja voli plesat, a koja je Gestalt terapeut i voditeljica Yoge, pa oni koji žele produskutirati o nekim svojim saznanjima i iskoristiti taj “drugi nivo” ovog programa, popričati o fizičkom i psihičkom aspektu svog plesa, mogu to kvalitetno učiniti nakon termina.
Uostalom, evo i pozivam Vas na nešto novo i drugačije, pa ne očekujte da bude sve baš tako kako očekujete, čemu očekivanja? Ukratko, ovdje svatko brije svoj film i to je super. Koncept insistiranja na odmaku izvan šankerske i slične ponude mi je isto jako bitan element jer time uzdižem glazbu na prvo mjesto, te između nas i glazbe ne ostaje ništa drugo.
Odnos je direkt linija između izvođača i publike, pri čemu je i publika sama, na neki način izvođač, isto kao što je i voditelj publika. Ovo se ne radi da bi se prodala piva ili drugo, ovo se radi zbog glazbe i nas, nema trećeg faktora. Ograničavajuće? Nimalo, kakogod, postoji puno mjesta gdje se možeš nadrogirati i napiti, a ovo je rijetka brija gdje možeš SURFAT samo na glazbi. I to tako da tek tad shvatiš da nemaš limita ni kompleksa.
Koliko ljudi prisustvuje radionicama?
Na terminima sam imao od 6 do 20 ljudi i za sada, bar u ovoj Sali koju sada koristimo je 20 gornja granica. Optimum bi bio 12-14 ljudi u ovoj sali – da se ne guraju i da se mogu razmahati. Ne znam jesam li spreman za veću salu i ima li potrebe (iako ima dosta upita). Volim male grupe. Nije mi poanta broj ulaznica. Ovo je gušt, i fenomenalan osjećaj je biti “fejs tu fejs”, u ovakvim okvirima. Tu nema fejkanja atmosfere! Prisutni mene dobro oznoje, kao i ja njih.
Postoje li slične radionice?
Što se tiče drugih radionica, postoji nekoliko relativno sličnih koncepata, što naših, HR, što kopirajtanih izvana. Ima raznih koncepata. Koja je razlika među njima? To je najbolje da sami otkrijete, jer to je kao da pitate koja je razlika između judoa i karatea. Rukometa i nogometa. S jedne strane je ima, s jedne niti nema. No nebitno je – ovisi šta tebi paše. Ono što znam je da ova moja, naša (jer mi pomažu članovi Spirita) je malo “nabrijanija”, glazbeno i zvučno šarolika, odnosno stavljen je naglasak na glazbu i zvuk uopće, a samim tim se obraća onima koji s tim rade, vole glazbu ili su “žešći” korisnici glazbe. To nas ne čini boljima, niti lošijima, samo drugačijima Kako rekoh, i osobno često pomažem da se dogode druge radionice i odlazim na njih kako bih se iskakao, jer kad vodim svoju nisam ipak potpuno slobodan da “poludim”- moram paziti na ljude kao voditelj. Zaista iskreno, pozivam da isprobate više različitih koncepata, i to više puta, jer neki vam možda pašu/ili ne, ovisno o vašem raspoloženju tog dana. Ovo i nisu programi koje ćete shvatiti odmah. Dosta je to drugačije od uobičajene zabave. Ja mislim da su kafane OFF i da je ovo budućnost provoda, ako već nije i sadašnjost. Ako već imate smartphone, evo sad imate i smart provod, umjesto da se “ubijete” večeras – dođite, opustite se, pa čak usto i poradite na sebi. Uostalom, ne da mi se pričati, ovo treba doć i probat. Rijetki su kojima nije pasalo, i otprilike mi je već jasan njihov profil i razlog.
Kako se prijaviti na radionicu?
Prijava na radionicu je malo komplicirana i to – s razlogom. Spomenuo sam da postoji koncept, koji mijenjamo od termina do termina, stoga nam je bitno da znamo tko i koliko ljudi dolazi, jer nije isto imati 6 ili 26 ljudi. U oba slučaja bude super, al koncept nije isti. Kako bi bilo optimalno, pripremimo par različitih stvari sukladno grupi, a kasnije radim intuitivno. Da sad ne odajem priču “filma” jer ti neće biti zanimljivo kad dođeš. Stoga prijave “forsiramo” nekoliko dana ranije, kako bi sve stigli pripremiti maksimalno dobro. Ako smatramo da neće biti dobro, radije ne radimo. Prijave su mejlom info@spirit-ri.hr ili na Facebooku https://www.facebook.com/DreamDance . Na ovaj način donekle i upoznamo osobu koja se javi, kroz anketicu, te ga uputimo u poneko pravilo programa. Oficijalni dress code je trenerka, oficijalno i jedino piće je voda. Na ovaj program ne dolazi “svatko” jer to i nije za svakog, i ne dolazi kad “god hoće”, mora doći na zadani termin, na početak i ostaje do kraja, nema ulaza/izlaza kao na kolodvoru 😉
Većina ljudi, što najviše volimo, dolazi preporukom dosadašnjih članova, tako da smo često i prebukirani. Dolaze skoro jednako muški i ženski učesnici, što me veseli, jer inače na relativno slične radionice dolaze više žene. Po ovome se isto vidi različitost koncepta.
Trenutno smo u traženju novih termina kroz tjedan, jer ima dosta upita za terminom izvan vikenda, a ima upita i iz drugih gradova, jer u Rijeci ima dosta studenata nam dolaze sa svih strana pa oni prenesu glas u drugi grad. Dvaput sam navratio u Zagreb pred ljeto, cijelo ljeto 2013. se dešavao “morski ples”, na predivnoj usamljenoj pješčanoj plažici na Krku (što smatram apsolutnim vrhom koji treba obavezno isprobat!), a uz moje gostovanje u Novom Sadu po nekim drugim projektima, održavat će se i nekoliko termina za moje tamošnje prijatelje, i druge zainteresirane. Što se tiče neke druge “turneje”… Bit će… ja se volim klatiti okolo, jedino kako rekoh, želim imati neke optimalne uvjete za prikazati program, dobra lokacija i dobar zvuk je obavezan, dobra ekipa sama dođe:-)
