Predsjednik braniteljske udruge Zavjet Ninoslav Mogorović iz Pule podnio je 22. rujna kaznenu prijavu USKOK-u protiv Danka Končara i drugih zbog ‘osnovane sumnje da je Končar organizirao kriminalnu skupinu kako bi, zbog stjecanja velike imovinske koristi i poslovnih prednosti, podmitio Ivu Sanadera dok je ovaj bio premijer’.
Pored Končara kazneno su, kao dio kriminalne skupine, prijavljeni Slaven Tintor, Drago Radolović, Kristijan Pilat, Mladen Barišić i Ratko Maček.
U prijavi se navodi da je Končar u gotovini isplatio 2 milijuna eura kako bi mu Ivo Sanader, kao tada najviši državni dužnosnik RH, omogućio poslovnu prednost, protekciju i korist pri kupnji Brodotrogira iz Trogira te realizaciju nekoliko drugih projekata poput Brijuni rivijere, Velopina u Malom Lošinju kao i legalizaciju ranije kupljene srbijanske imovine na Cresu i u Jelsi na Hvaru.
„Da bi s tim u svezi Danko Končar uopće stupio u neposredan kontakt s Ivom Sanaderom trebao je najprije preko posrednika Slavena Tintora platiti navedeni iznos „za HDZ“ tako da je 8. listopada 2007. godine dao nalog svojoj banci za transfer novca na bankovni račun Drage Radolovića u Austriju, na broj konta koji je Končaru dao financijski direktor – računovođa Kristijan Pilat. Novac je prispio na račun već 9. listopada 2007. te je potom podignut u gotovini i prebačen u Hrvatsku. Drago Radolović i Slaven Tintor su prema uputama Ratka Mačeka predali novac, u pretežno manjim apoenima od 20 eura, u točno određeno vrijeme u Vladi RH Mladenu Barišiću i Ivi Sanaderu.
Slaven Tintor je nakon plaćenih 2 milijuna eura tražio u ime Ive Sanadera još 4 milijuna eura „za HDZ“, a u režiji i dogovoru sa Ratkom Mačekom. Vinka Cetinski se suprotstavila tom zahtjevu i zatražila hitan razgovor sa glavnim tajnikom HDZ-a Ivanom Jarnjakom. Ivan Jarnjak iznenađen, traži hitan sastanak s Ivom Sanaderom i pokreće internu istragu u stranci. Jarnjak nakon provedene istrage priopćava gđi. Cetinski kako HDZ nije dobio navedeni iznos, već samo manji dio.
Nakon tog transfera došlo je do više sastanaka i izravnih susreta Danka Končara s Ivom Sanaderom, a u svibnju 2008. potpisan je ugovor sa poduzećem MPR – strateško komuniciranje d.o.o., u suvlasništvu Ratka Mačeka, koje preuzima koordinaciju gore navedenih i drugih projekata te pruža logističku i stratešku pomoć Danku Končaru u realizaciji njegovih poslovnih interesa u Republici Hrvatskoj.
Od trenutka sklapanja navedenog ugovora dolazi do eskalacije nezadovoljstva kod Slavena Tintora, koji se osjećao materijalno oštećen i nezadovoljen iz razloga što je upravo on bio taj koji je preko svoje sestre Helge Draženović, tajnice u kabinetu Ive Sanadera, uspostavio kontakt Danka Končara s Ivom Sanaderom i njegovim najbližim i najintimnijim suradnikom Ratkom Mačekom. Nezadovoljan zbog te činjenice, on počinje ucjenjivati i prijetiti Danku Končaru i traži da mu ovaj isplati iznos u visini od 10 milijuna kuna jer je navodno bio izložen velikim troškovima, a on i njegova sestra da su pretrpjeli velike duševne boli. O tome svjedoči javnobilježnička izjava Kristijana Pilata i Sanje Ljubešić iz studenog 2008. godine.
O svemu navedenom postoje materijalni dokazi i svjedoci tako da je opravdana sumnja kako je Danko Končar organizirao kriminalnu skupinu koja je svjesno sudjelovala u potkupljivanju najviše rangiranog državnog dužnosnika u Republici Hrvatskoj kako bi mu ovaj omogućio poslovne prednosti preko kojih bi ostvario ogromnu materijalnu i imovinsku dobit za sebe. Time je prvoosumnjičeni počinio kazneno djelo davanja mita u gospodarskom poslovanju opisano u čl. 294.b KZ-a , a kažnjivo po čl. 294.b st. 1 i 2 KZ-a, a drugo, treće, četvrto i peto osumnjičeni kazneno djelo primanja mita opisano u čl. 294.a , a kažnjivo po čl. 294.a st. 1 i 2 KZ-a, navodi se u kaznenoj prijavi, uz prijedlog da se kao svjedoci saslušaju Ivan Jarnjak, Vinka Cetinski, Kristijan Pilat, Ivona Radolović, Sanja Ljubešić i Helga Draženović te obavi uvid u priloženi bankovni izvadak, presliku bilance, javnobilježničku izjavu Kristijana Pilata i Sanje Ljubešić te tekst u Večernjem listu od 4. i 5. kolovoza 2011. godine.
Osim kaznene prijave USKOK-u, Mogorović je glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću jučer uputio i otvoreno pismo u kojem podržava aktivnosti u borbi protiv, prije svega, gospodarskog kriminala i korupcije u društvu, bez čega se ne može sanirati teško gospodarsko stanje i zbog čega ozbiljni investitori takve destinacije prepuštaju kojekakvim špekulantima, bjelosvjetskim hohštaplerima, peračima novca, jednom riječju – mafiji. Međutim, kaže Mogorović, ono što zabrinjava jest dojam da institucije borbu protiv kriminala vode politički selektivno te zbog pritiska međunarodne zajednice, pri čemu vrh kriminala u Hrvatskoj nije ni dotaknut. Kao primjer takve selekcije Mogorović navodi upravo slučaj Danka Končara, gdje DORH, unatoč javno objavljenim informacijama, nije pokrenuo istragu po službenoj dužnosti.
– Za razliku od toga taj gospodin, koji ima respektabilnu kriminalnu prošlost i sadašnjost, zbog svog je privatnog poslovnog problema koji ima s Vinkom Cetinski bio u stanju pokrenuti čitav policijski, pravosudni i medijski aparat za javni linč dotične gospođe čak i prije pokretanja istrage, još daleko od pravomoćne presude, što bi trebao biti uobičajni postupak u pravno reguliranoj državi. Je li to Danku Končaru omogućeno zbog toga jer je on najkasnije nakon izlaska iz zatvora sredinom 80-ih godina postao „njihov“, radio u korist bivšeg represivnog režima, a koji mu je čak iz zatvora omogućio da magistrira i doktorira? O čemu se zapravo radi? Gospođa Cetinski je, prema mojim saznanjima i na temelju toga oblikovanom mišljenju, od trenutka kada je previše toga saznala, a nije bila više spremna na daljnju suradnju, osuđena od „njihovih“ na medijsko-pravosudni linč! Konkretno – Končarevo preuzimanje Barbarige-Dragonere, kriminal oko Glasa Istre i još neke „sitnice“ o kojima ću nekom drugom zgodom, zapravo tek nakon što posložim novu kaznenu prijavu protiv „najbogatijeg Hrvata“, najavljuje Mogorović u pismu Bajiću. (iPress)