Djevojka po imenu Arlette nedavno je uzdrmala javnost svojom izjavom u popularnoj emisiji “Caso cerrado”, koju vodi dr. Ana Maria Polo. Arlette je otvoreno priznala da doji svog supruga, što je izazvalo šok i zaprepaštenje kod mnogih koji su čuli ovu neobičnu priču.
Prema Arletinim riječima, njezin suprug Carlos postao je sve više opsjednut njezinim grudima, opisujući ga kao “pijavicu” koja ne može odvojiti pogled od nje. Ova opsesija dovela je do toga da su njene grudi počele lučiti mlijeko, iako par nema djece, iako je Arlette od udaje željela postati majka.
“Idem na posao, zove me svaka dva sata da me vidi, da me nahrani, kao bebu. Postalo je nepodnošljivo, svi su primijetili da svaki sat odlazim s posla”.
Ovaj neobičan fenomen potaknuo je Arlettinu znatiželju pa je razgovarala sa suprugom o uzrocima njegove opsesije. Carlos je priznao da je do svoje 14. godine sisao mlijeko s majčinih grudi te da bi to vjerojatno i dalje radio da mu majka nije preminula od srčanog udara kada je imao 15 godina.
Suprug postao zahtjevan poput bebe
Arlette je otkrila da je situacija postala nepodnošljiva, jer je njen suprug postao zahtjevan poput bebe, stalno tražeći njezinu pažnju i njegu čak i dok je ona na poslu. Štoviše, Carlos nije zaposlen te provodi dane igrajući videoigre.
Ova neobična situacija privukla je i pažnju Arlettine majke, koja je odlučila pomoći svojoj kćeri tako što će početi dojiti svog zeta. Snimka koja je prikazana na početku emisije, a koju je Arlette snimila nadzornom kamerom, svjedoči o tome kako je majka uključena u ovaj kontroverzni čin.
Ova priča izaziva snažne asocijacije na emisije poput onih koje je režirao Jerry Springer, gdje su obračuni, sukobi i neobične situacije bile uobičajene. Međutim, ovaj slučaj iz stvarnog života još jednom potvrđuje da istina može biti bizarnija od fikcije.
Činjenica da je Arlette odlučila javno podijeliti svoju priču ukazuje na to da su ljudski odnosi kompleksni i da se ponekad suočavamo s situacijama koje izazivaju kontroverze i osude. Dok neki osuđuju ovaj čin kao nenormalan, drugi možda vide dublje slojeve emocionalnih potreba i trauma koje su doveli do ovakvog ponašanja.
