Damir Zlomislić polako se vraća u trenažni proces. Nakon što je krajem kolovoza u utakmici s Hrvatskim dragovoljcem zadobio neugodnu ozljedu, teren može gledati samo izdaleka. No stiže i vrijeme kad polako može početi razmišljati i o nogometu.
Teži dio rehabilitacije je iza njega, iako lom kosti ipak iziskuje smiren i postepen povratak treningu. U posljednje vrijeme nije mogao napraviti ni mali korak bez štaka, nije mogao sam daleko stići, krevet i fizikalna terapija bili su mu najbolji prijatelji…
No kost je zacijelila, mirovanje je sada prošlost te je se ozlijeđena noga polako spremna za puno opterećenje.
O treninzima se loptom je i dalje prerano govoriti ali dobra je vijest da je tijek ozdravljenja napokon u dobroj fazi. A nije bilo tako od samog početka.
Više o samom ozljedi i o mučnim danima provedenim u gipsu i u bolnicama porazgovarali smo s Damirom na dan kad je došao posjetiti svoje kolege na treningu u Rijeci.
Zlomislić je odigrao samo 11 utakmica ove sezone, od toga četiri u Europa ligi. Postigao je jedan pogodak, ali najviše u pamćenju ostaju njegove partije na poziciji zadnjeg veznog igrača na kojoj je bio više nego ugodno iznenađenje. Stigao je naime, na početku ove sezone, na mala vrata iz Širokog brijega i odmah pobrao simpatije navijača.
zloma-tekst2.jpg
Borben, tehnički potkovan, jak u defanzivi ali i kreaciji. No njegov san prekinula je 39 minuta utakmice u Zagrebu na stadionu u Kranjčevićevoj ulici. Jedan sudar s igračem Hrvatskog dragovoljca i sezona je otišla u neželjenom smjeru.
– Da, prošlo je točno 12 tjedana. Znam i točan datum. 24. kolovoza. Eto nažalost slomio sam nogu, ali dobro, to sam već davno prihvatio i tako je valjda moralo biti. Sad dajem sve od sebe da ozdravim, da se što bolje spremim i naravno da mogu pomoć ekipi – započeo je razgovor Damir Zlomislić.
Kako su Vam prolazili dani odmah nakon ozlijede. Dijagnoza zapravo nije odmah postavljena?
– Liječnici nisu odmah znali što se dogodilo jer rentgen nije mogao očitati pravo stanje. Tek nakon magnetne rezonance je dr. Borić očitao da se dogodila fraktura navikularne kosti tako da su mi tad preporučili strogo mirovanje mjesec dana. Nakon toga smo ponovno napravili snimak koje je pokazao da zaraštavanje uopće nije počelo tako da sam imao još mjesec dana mirovanja, uz samo blagi trening u teretani. Tek nakon dva mjeseca se pokazao se djelomični napredak pa sam krenuo na rehabilitaciju u Terme Selce. Tamo sam pak radio vrlo intenzivno, čak i do sedam, osam sati dnevno. Sad je napokon kost zarasla i nadam se da ću se brzo priključiti ekipi. Bar da sam svaki dan s njima jer ovo je stvarno bilo previše. Tri mjeseca bez svlačionice i druženja s ekipom.
zloma-tekst5.jpg
Kako Vam je onda bilo proživljavati fenomenalne rezultate ekipe, pogotovo u Europi?
– Gledao sam sve utakmice na televiziji. Uglavnom sa svojom obitelji. Sve sam to doživljavao vrlo emotivno i nervozno. Jedva smo čekali te utakmice. Ali nakon svega toga moram reći da sam jako ponosan što sam član ove ekipe. Ja nisam bio na terenu, ali proživljavao sam svaku sekundu s njima. Svaka im čast i zadovoljan sam s onim što su pokazali. Potvrdili smo se kao prava ekipa. Odlučna, disciplinirana i odlično vođena i stvarno se sve više približavamo Europi. Meni je bilo teško, ali sve će to proći, ali taj ponos i neizmjerna sreća će u meni ostati.
Posljednja utakmica koju ste igrali u Europi bila je baš ona sa Stuttgartom na Kantridi.
– Nadam se da ću Europu brzo ponovno igrati. Možda već ove sezone, jer nije nemoguće i da prođemo skupinu, a samim tim možda i ja zaigram, tko zna? Ako pobijedimo Vitoriu na Kantridi imamo dobre šanse. Ali isto tako mi moramo misliti i na HNL te da tako izborimo opet Europu. Dat ćemo sve od sebe da ponovimo ovakav uspjeh jer ovo je stvarno jako dobro i za klub i za navijače. Odličan je osjećaj biti dio Europe.
zloma-tekst-4.jpg
Osim što pratite Rijeku preko medija, što još stignete napraviti preko dana, osim naravno tih sedmosatnih treninga?
– Ništa previše. Dosta odmaram, puno spavam i pazim što jedem jer se ne krećem puno pa da ne bih dobio nepotrebnu kilažu. Sve je to psihički teško izdržati, ali ja sam to davno prihvatio. To je tako trebalo biti. Imam podršku obitelji, trenera, suigrača. Njima se posebno zahvaljujem jer me stalno zovu i pitaju za zdravlje. Olakšali su mi dosta toga. Puno hvala i klubu koji mi je osigurao kvalitetne uvjete i samim tim mi je bilo puno lakše. Na meni je samo da radim i da budem strpljiv jer nema puno smisla žuriti. Bitno je da noga zacijeli, da se vratim spreman i da mogu pomoć ekipi.
Može li se onda dogoditi da Zlomislić stigne na teren s kojom kilom (mišića) više?
– Meni zaista nedostaje mišićne mase, pogotovo u gornjem dijelu tijela. Ali sad smo u Selcu to radili puno, pa sam zasad, barem taj dio tijela, dosta ojačao. Tu je definitivno pomak nabolje.
Onda će i Rijeka, s visokim i jakim Zlomislićem i u prekidima biti jača?
– Sigurno da će mi to pomoći. Iako, dok sam i ja bio u igri, imali smo malo problema s prekidima. Ali radimo puno na tome i to će sigurno biti bolje. Imamo puno novih igrača, ali vjerujte mi, doći će to na svoje i bit ćemo mi vrlo moćni u prekidima. Jer nas još nitko nije izigrao, nego smo primali golove iz prekida. Ali to je škola i to će proći.
zloma-tekst3.jpg
Planirate li uskoro doći na Kandridu i kad je utakmica na programu?
– Naravno, sad sam tu stalno s ekipom i bit ću stalno tu. Htio sam ja doći i na susret s Hrvatskim Dragovoljcem, ali čujem, bolje i da nisam stigao. Gledao sam iz stana tu s Kantride, ali ono stvarno bolje i da se nije igralo – zaključio je Zlomislić priču o oporavku. Sljedeći razgovor, nadamo se, imat ćemo, vrlo skoro. Tema? Naravno – pobjede Rijeke s Zlomislićem u ekipi.
