Kada malo vrtimo film unazad i proanaliziramo sve što se je dogodilo od početka otvaranja turističke sezone do danas, stvari polako postaju sve jasnije. Sukob unutar Znanstvenog savjeta Vlade traje još od rujna ove godine kada su nas pojedine zemlje optuživale za izvoz virusa. Svaka strategija je legitimna, ali kako virus ne poznaje granice, a mi živimo od turizma, onda ta strategija ima dalekosežne posljedica za sve one zemlje iz kojih turisti dolaze. O ovome sam već pisao i nazvao to “prljavom igrom”. Kada članovi Stožera govore da iza njihovih odluka stoje stručnjaci, i da su odluke donesene jednoglasno, onda članovi Stručnog savjeta indirektno stoje iza odluka Stožera. I to je isto tako jedna prljava igra kojom se diskreditiraju naši vodeći stručnjaci u svijetu koji “tobože” daju blagoslov ovakvim odlukama Vlade.
Sukob je nastao u rujnu ove godine zbog nesastajanja Zn anstvenog savjeta tijekom cijelog ljeta, kao i Stožera. U međuvremenu su beach-party klubovi, noćni klubovi i barovi radili punom parom, a Italija, Slovenija, Austrija i Njemačka već krajem srpnja alarmantno zahtijevale njihovo zatvaranje. Niti onda ih nismo zatvorili, nego smo im samo ograničili rad do 22:00. Naravno, zabave su onda počinjale samo par sati ranije nego uobičajeno. Prema tome, u rujnu ove godine Znanstveni savjet je doveden pred zid. U isto vrijeme, tokom ljeta, Radman, Lauc, a dijelom i Primorac relativiziraju virus, daju alibi za onakvu strategiju Vlade i Stožera, uvodeći nas u tmurnu jesen.
Prijedlog stručnjaka, koji su se tek sastali u rujnu, da se već u rujnu zatvore svi barovi i kafići koji su bili primarna žarišta zaraze mladih ljudi, nisu naišli na plodno tlo. Postojala je opravdana bojazan struke da će mladi, koji su 80 posto asimptomaski prenosioci zaraze, povratkom s ljetovanja proširiti lokalnu transmisiju u svojim sredinama, što se na žalost i dogodilo. Kada je Lauc u listopadu došao s grafikonima stagnacije zaraze, prelila se čaša ostalim članovima Znanstvenog savjeta. Zatražili su njegovu smjenu ali i smjenu svih onih koji su bili u sukobu interesa.
Lauc, kada je već glumio švedskog glavnog epidemiologa, trebao je od Vlade tražiti otvaranje Golog otoka kao partijanerskog raja na zemlji. Tamo su trebali iskrcati sve mlade željne zabave, a na Prviću su trebali napraviti karantenu. Svi povratnici s Golog otoka su tamo trebali provesti 15 dana u karanteni prije povratka u civilizaciju. Tako bi mi Hrvati osigurali da su svi mladi preboljeli koronu, i da onda na jesen, krenemo s “normalnim” životom po lokalnim kafićima, školama i fakultetima. Jedino pametan čovjek ući na greškama Andersa Tegnellija…
Najprije je Đikić bocnuo s projekcijom od 1.500 mrtvih koja baš i nije dobro sjela Stožeru i Vladi. Onda je i Štagljar podvukao da je virus izmakao kontroli i da nas čeka jedno opasno razdoblje. Tražili su hitno donošenje strategije/restrikcijske mape, koja će nas voditi kroz ovu tešku borbu s virusom. Znanstvenici nisu htjeli dijeliti kolektivnu odgovornost niti prosuti svoj teško stečeni ugled u svijetu zbog prljave igre Stožera i nekih iz Vlade. Kada je Radimir Čačić brutalno opleo po Stožeru i Laovcu, u Vladi je počelo zvoniti zvono na uzbunu. Nove blage mjere su povučene preko noći i Hrvatska je, poput svih ostalih EU država, vratila živote svojih ljudi na prvo mjesto. Na žalost, umjesto da smo na mladima presjekli vertikalnu zarazu u rujnu, došli smo do situacije da nam se zaraza toliko horizontalno proširila, da su nam sada radna mjesta, obrazovanje i obitelji najveći izvori zaraze.
IMHE-ova projekcija od preko 7.000 mrtvih do travnja 2021.godine izgleda tako strašna. Vrhunac zaraze, hospitaliziranih ( 3.879) i umrlih ( preko 3.000), očekuju se krajem prosinca. Sve je više i mlađih osoba koji završavaju na kisiku. Zaraza u zatvorenim prostorima nije ista kao u vrijeme ljeta jer se naprosto radi o daleko većoj koncetraciji virusa u zraku. Do kraja 2021.godine, igranje epidemiologa nestručnih ljudi koštat će Hrvatsku desetak tisuća mrtvih i to ne samo iz rizičnih skupina. Puno ljudi imat će dugoročne posljedice i njihov oporavak neće biti lagan. Nezavisna znanost se pobunila kada ju je politika dovela pred zid i htjela uvaljati u vlastito blato. Oni koji žive i rade u stranim zemljama zaštićeni su od političkih progona. Za svoja odvojena mišljenja, domaći znanstvenici i doktori vjerovatno će platiti svoju cijenu. U sustavu uvijek ima onih koji bi zbog pozicija prodali i vlastitu mamu. Takvi imaju obraz kao đon od cipele.
