Nakon prvog i drugog nastavka špijunskog izvješća kojeg su navodno 2007. godine napisali bivši pripadnici obavještajne zajednice za potrebe Bayerische Landesbanke, donosimo posljednji treći dio koji opisuje pozicioniranje Roberta Ježića nakon smjene HDZ-a s vlasti 2000. godine te nakon povratka HDZ-a na vlast 3 godine kasnije.
Nakon 3. siječnja 2000. godine Ježić pronalazi novog političkog sponzora. Bivši riječki SDP-ov gradonačelnik Slavko Linić je novopostavljeni potpredsjednik Vlade RH za gospodarstvo te predsjednik Nadzornog odbora INA-e. Na taj način Linić postaje moćni zaštitnik Ježića i njegovih poslova u RH, a s njim dogovara i operaciju kupovine DIOKI-a.
Robert Ježić
Ježić se razmetao prijateljstvom s Linićem i pričama o njihovoj dugogodišnjoj suradnji. Čak je i javno pokazao to prijateljstvo organizirajući da Novi list objavi fotografiju njega i Linića na svojoj 15-metarskoj jahti ‘Riva’.
Poput Kalanja, Gregurića ili Šarinića i Linić protežira Ježićeve poslove, a posebno u njegovu sudskom sporu s DIOKI-em.
Tvrdi se da je naredio da se podignu cijene sirovina koje INA isporučuje za DIOKI, te vršio pritisak na Upravu carina i MUP kako bi provodili postupke protiv uprave DIOKI-a. Bio je to uvod u Ježićevo preuzimanje te tvrtke u čemu mu je navodno kasnije ključnu podršku dao Sanader i HDZ koji se ubrzo vratio na vlast.
Ježić je Dioki odlučio kupiti još 2001. godine ali se isprva nije htio javno eksponirati nego je u tu svrhu angažirao investicijski fond Hypo Alpe Adria banke. Ježić se otvoreno kao pravi kupac Diokija pojavljuje tek nekoliko godina kasnije ali je imao problema u realizaciji budući da mu Darko Ostoja nije htio prodati tadašnji većinski paket dionica koji je kontrolirao preko Dom fonda. Linić uporno pritišće Ostoju da proda većinski paket DIOKI-ja Ježiću, osporava mu kuponsku privatizaciju Liburnije Opatija Hotela, pa čak i donosi izmjene Zakona o PIF-ovima. Ostoja pritiske pokušava amortizirati uz pomoć predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, tadašnjeg koalicijskog partnera SDP-a. Igrom slučaja, Ježić istovremeno prodaje Liniću luksuznu jahtu i to unatoč činjenici što je Linić svojedobno u svojoj imovinskoj kartici zapisao da nema ništa od imetka i unatoč tome što su i Linić i Ježić svojevremeno bili na istoj strani u sukobu s PIF-ovima oko petrokemijske industrije na Krku što potvrđuje da njihovo prijateljstvo nije bilo ništa drugo nego li klasičan sukob interesa.
Slavko Linić
Ako se može vjerovati navodima tajnog izvješća, koje je prošli mjesec prenio i nacionalni tjednik Nacional, kao posrednik, odnosno osoba koja je trebala nagovoriti Ostoju da proda dionice Ježiću se spominje i Hrvoje Petrač i to u vrijeme dok je na vlasti još bila koalicija lijevog centra. Uskoro se događa otmica sina Vladimira Zagorca, a Petrač, nakon što ga se počinje povezivati s otmicom, napušta zemlju. Ostoja gotovo odustaje od posla ali se u priču uključuju Miomir Žužul i HDZ.
Tajni sastanak u Trstu
U izvješću piše: ”…Tada je Ježić dobio ponudu od Žužula da će HDZ riješiti njegov problem i s Fondom za privatizaciju i s Ostojom te da je Sanader njega zadužio da to riješi povoljno za Ježića. U Diokiju je Fond raspolagao s 49% dionica za koje Ježić nije imao novaca pa je još Slavko Linić naredio Krešimiru Starčeviću da napiše prijedlog Vladi za prodaju tek 25% dionica vlasništva. Kad je došla Sanaderova Vlada odmah su se počeli kolebati oko Diokija pa je Sanader poslao Žužula na dogovor s Ježićem da dogovori proviziju i gdje će ona biti uplaćena. Sastanak Ježić-Žužul održan je 1. svibnja 2004. u Trstu, gdje je isplaćena i provizija…Žužul je na sastanku s Ježićem u Trstu dogovorio da se milijun eura uplati na tajni račun HDZ-a, što je Ježić prihvatio. Nakon što je prevaren, Petrač je Ježiću slao ozbiljna upozorenja, a potom i Žužulu.”
Navodi iz tajnog špijunskog izvještaja o Hypo banci znaju u Uskoku i Državnom odvjetništvu ali ih je iznimno teško dokazati dok ih netko od sudionika događaja službeno ne potvrdi. Za nadati se da će postupak koji se trenutno vodi protiv Sanadera i Ježića dati odgovore na mnoga pitanja koja prirodno izrazito zanimaju javnost. Je li Ježić uistinu bio Sanaderov tajni ortak ili će se potvrditi spekulacije nekih bankarskih krugova da je Sanader zapravo tajni ortak u većini njegovih poslovnih poduhvata pa tako i u slučaju Diokija i Novog lista. (rd)
