Dossier Ježić: Od ‘cijeđenja’ INA-e do preuzimanja NK Rijeke (2)

Poslije prvog nastavka Dossier Ježić (1) koje opisuje Ježićevu karijeru do 1990. godine donosimo drugi dio obavještajnog izvještaja sastavljenog 2007. godine koji govori o narednih 10 godina Ježićevog poslovnog uspona za vrijeme Tuđmanovog režima. Nakon 1990. i dolaska nove vlasti, Ježić je ubrzo intenzivirao svoje kontakte s Franjom Gregurićem koji se u međuvremenu vratio iz Moskve te su počeli raditi velike poslove. Priključio im se i tadašnji komercijalni direktor Plive Branko Mikša, koji je poslove u okviru Plive Hamburg usmjeravao preko Ježića. Upravo se na nagovor Gregurića i Mikše, Ježić upisao u HDZ i dobio člansku iskaznicu s brojem 83.

Robert Ježić

Nakon što Gregurić postaje predsjednik Vlade RH, Ježić počinje za njega obavljati povjerljive i privatno poslovne aranžmane, širi svoje poslove, a zapostavlja Petraco. Dolazi do razlaza Ježića i B. Šrenger, a Ježić u Hrvatsku uvodi tvrtku Landmark Chemicals SA iz Laussane BMS iz Belgije. Landmark Chemicals i BMS vrlo brzo, već sredinom 1993. i 1994. godine postaju najveći partneri INA-e u kojoj je generalni direktor bio upravo Franjo Gregurić.

Obavještajci u svom izvještaju napisanom 2007. godine tvrdili su kako su na proizvodnji aromata u rafineriji Rijeka, Ježić i sponzori na račun INA-e zaradili minimalno 10 milijardi USD.

U istom periodu Ježić u Švicarskoj osnovao tvrtku Forus koja je zajedno s INA-om osnovala tvrtku ITT u krugu Rafinerije Rijeka sa ciljem skladištenja i prodaje stiren monomera i drugih sirovina za petrokemijsku industriju. Drugim riječima, INA je besplatno stavila na raspolaganje Ježiću svoju infrastrukturu.

Nakon što je Gregurić napustio INA-u, njegov nasljednik Andrija Kojaković raskinuo je ugovor s Forusom i cijeli projekt je pao u zaborav, stoji u izvješću operativaca iz 2007. godine.

Nakon političkog marginaliziranja Franje Gregurića i Branka Mikše, Ježić je novog sponzora našao u Hrvoju Šariniću, tadašnjem predstojniku Ureda Predsjednika RH i predsjedniku Nadzornog odbora INA-e.

Ježić paralelno širi poslove u INA-inim petrokemijskim dijelovima, OKI, DINA, Adriavinil Split, te Polikemu Zadar. Kod svih njih je preko političkih veza postao njihov najveći dobavljač sirovina i kupac proizvoda. Tako je Ježić praktički preuzeo kontrolu nad cijelom hrvatskom petrokemijskom industrijom, posebno nad OKI-jem s kojim je zaključio gotovo kolonijalne ugovore o uslužnoj preradi.

Ježić je sredio da Šarinić postane počasni predsjednik NK Rijeka, a on sam potpredsjednik, te im prema tvrdnjama obavještajaca, NK Rijeka postaje jedan od glavnih paravana za izvlačenje novca iz INA-e, OKI-a i DINA-e.

Prema istom izvještaju, Ježić je od 1998. godine u suradničkom odnosu sa SZUP-om i da je tada bio na vezi s ravnateljem te službe Ivanom Brzovićem kojem je dostavljao informacije o Stipu Mesiću koje je dobivao od Slobodana Ćimbura, navodnog suradnika KOS-a JNA.

Ivan Brzović

Zanimljivo je da je upravo Brzović, s kojim je Ježić u suradničkom odnosu, ključna osoba u lažiranju nogometnog prvenstva u kojem je isto oteto Ježićevom klubu. Naime, prema stenogramima koje je tada objavljivao Nacional, prvenstvo je lažirano nakon izravne Tuđmanove naredbe SZUP-u i HIS-u koji su mjesecima prije toga prisluškivali i pratili nogometne suce i dužnosnike, sportske novinare i navijače, te o svemu informirali Franju Tuđmana. Akciju je vodio upravo ravnatelj SZUP-a Ivan Brzović, a izvršitelji su bili glavni sudac utakmice Rijeka – Osijek Alojzije Šupraha, inače šef Centra SZUP-a u Splitu, te zadarski nogometni sudac Reno Sinovčić koji je vodio glavne Croatijine utakmice, kao i finale Kupa između Osijeka i Cibalije koje je nakon sudačke prevare dobio Novalićev klub.

Nakon smjene Hrvoja Šarinića, Ježić kraće vrijeme luta u traženju novog političkog sponzora ali poslovi teku i dalje nesmetano jer su Gregurić i Šarinić još vrlo utjecajni u gospodarskim krugovima.

U to vrijeme kontrolu nad hrvatskom petrokemijom ima Marijan Pejčić, bivši direktor DINA-e, Šarinićev kadar koji je postavljen za izvršnog direktora INA Naftaplina, te predsjednik Nadzornog odbora novoformirane tvrtke Polimeri, koja je nastala spajanjem OKI-a s DINA-om.

Pejčić je prema obavještajnom izvještaju omogućio Ježiću nastavak ‘guljenja’ OKI-a i DINA-e, a kad se tome pokušao usprotiviti tadašnji direktor OKI-a Markota i komercijalni direktor Vladimir Kukuljan, ekspresno su smijenjeni te prisiljeni pod hitno napustiti firmu. Slično je prošao i Vlado Radić, legendarni direktor INA OKI koji je hitno umirovljen, stoji u izvješću o Aferi Hypo iz studenog 2007. godine, u dijelu koji se odnosi na Ježića. (U sljedećem nastavku: Novi Ježićev sponzor – Slavko Linić)