Posvetiti svoj život jednom pozivu nije lako. Za Admira Hasančića nikad nije bilo sumnje čime se želi baviti, od malih nogu trčao je za loptom. Admir Hasančić svoju je nogometnu karijeru gradio u vremenima kada se to činilo gotovo nemogućim, a u Rijeci je ostao zapamćen po mitskom poništenom kolu protiv Osijeka kojim je Rijeci 1999. godine ukradeno prvenstvo. Bivšeg reprezentativca i današnjeg nogometnog trenera posjetili su novinari Nove BH i pričali smo o nekim važnim, ali i neobičnim trenucima njegove karijere i uvjerili smo se da zaista nikad ne treba odustajati od svojih snova i onoga što volimo.
– Moj otac je bio radnik, nije me imao vremena pratiti. Nije ni znao da igram na nekom višem nivou. Majka je koliko toliko brinula o mojim nogometnm počecima, vodila nas na treninge iako smo bili vrlo blizu stadiona
Nekoliko godina kasnije ispostavilo se da će mu mu nogomet postati poziv.
– Ubrzo sam sa 18 godina u Krivaji iz Zavidovića zaigrao treću ligu, a onda su počela ratna događanja. Ratnih godina trener Čelika me prepoznao i na preporuku trenera došli su po mene u Maglaj i pripremili me za prelazak u Čelik. Tamo sam vrijedno trenirao i čekao svoj trenutak. U vremenima kad se radi najbolja karijera nas je zahvatio rat. A onda smo 1994. pred 20 tisuća gledatelja pobijedili Sarajevo i postali prvaci.
Svojim talentom i upornošću privukao je dovoljno pozornosti da karijeru nastavi u hrvatskoj ligi.
– Ja sam nekako osjetio da je meni Rijeka najbliža i da imam volju i želju da se dokažem u hrvatskoj ligi. Prvi profesionalni ugovor sam tako potpisao za svoju Rijeku. Uvijek kažem za ‘svoju Rijeku’ jer me za klub i grad vežu lijepe uspomene, utakmice, svašta se izdogađalo. Posta sam njihov ljubimac i rekorder po broju postignutim golova u vremenu dok sam igrao.
Karijeru je Hasančić nastavio u Izraelu ali onda su počela događanja s napadom na Irak.
– Slična kao što sam već prošao u Bosni. Tražio sam raskid ugovora i vratio sam se u Bosnu.
Osim nesigurnosti, nije mu se svidjela ni izraelska kuhinja.
