I dok su prve analize prvog kruga predsjedničkih izbora isticale zadržavanje ‘crvenog bastiona’ na području Rijeke i PGŽ, pomnija analiza brojki na razini cijele države pokazuje da su SDP-ovi i koalicijski gubici daleko najveći upravo na području Rijeke i Primorsko-goranske županije.
U prvom krugu predsjedničkih izbora prije pet godina, biralo se između čak 12 kandidata, a zbroj dobivenih glasova kandidata Kukuriku koalicije Ive Josipovića, Damira Kajina i Vesne Pusić na razini cijele države iznosio je 43,54 posto. Pet godina kasnije, u uvjetima odrađenog mandata s tri puta manje kandidata i uz podršku jedinstvene Kukuriku koalicije te još 15 političkih stranaka, Josipović je dobio oko 5 posto manje, odnosno ukupno 38,46 posto glasova.
Ma koliko ovakav učinak izgledao porazno, još lošiji trend se odvijao na području grada Rijeke i Riječke regije. Godine 2009. je broj dobivenih glasova kandidata Kukuriku koalicije Ive Josipovića, Damira Kajina i Vesne Pusić na razini grada Rijeke iznosio je 60,3 posto. Pet godina kasnije Ivo Josipović uz podršku cijele Kukuriku koalicije te dodatno stranaka poput Oraha, PGS-a i Laburista dobiva ukupno 50,5 posto glasova, odnosno gotovo 10 posto manje.
Zanimljiv je i podatak da je zbroj rejtinga svih stranaka koje su u prvom krugu predsjedničkih izbora podržale Josipovića još pred godinu dana na europarlamentarnim izborima na području grada Rijeke iznosio preko 63 posto. Još tada su na razvoj situacije čelnici riječkog i primorsko-goranskog SDP-a mogli gledati optimistično ali danas više ne. Evidentno je da se naizgled nepresušni rezervoar glasova u ‘crvenom bastionu’ topi i to bržim tempom nego što pada popularnost SDP-a na nacionalnoj razini.(dš)
